Fata Orlović na balkonu svoje kuće, u čijem je dvorištu pravoslavna crkva, Foto: Sadik Salimović
Nana F. je mogla unovčiti svoju muku. Kaže da joj je davno jedan visokopozicionirani političar, inače Bošnjak, nudio da joj pomogne prodati zemljište po dobroj cijeni, te da novac podjele. Nana F. je to odbila i dala prednost nematerijalnim vrijednostima. Njen stav nam poručuje da se u ovom pokvarenom vremenu ne može kupiti baš sve, odnosno da na prodaju nije baš sve. Barem ne kod nekih.
Ovo nije priča o Fati iz viceva sa Suljom, već o Fati Orlović koja je već skoro dvadeset godina u sudskom sporu u kojem brani svoje (ljudsko) pravo zaštićeno Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Konkretno, predmet se tiče prava na privatnu imovinu.
Javnosti je poznat slučaj koji se odnosi na crkvu koju je Srpska pravoslavna parohija 1996. godine podigla na zemljištu Fate Orlović u Konjević Polju.
Nana Fata, kako joj je medijsko ime, dobila je 1. oktobra ove godine spor na Evropskom sudu za ljudska prava protiv države BiH. Vijest je objavljena na ingternet stranici Suda. Dakle, potvrđena je službeno. Odluka je donesena jednoglasno. Znači bez dvojbi.
Na ovoj priči valja učiti. Jesmo li mi, Država BiH, društvo i njegovi građani, sposobni učiti i šta bismo mogli ovdje naučiiti.
Prvi Fatin poučak je da i država, koliko god izgledala moćna i nedodirljiva, može biti kriva, tj. da ju je moguće pobjediti u sudskom sporu. Ako ne unutar njenih granica onda jeste na međunarodnim institucijama. Dakle, u predmetu Fata Orlović protiv Bosne i Hercegovine sud je utvrdio da je propust vlasti (!, I.P.) BiH *da ispoštuje konačne i obavezujuće odluke iz 1999. i 2001. godine kojima je utvrđeno pravo na povrat predmetne imovine u posjed podnositelja predstavke…* To je, zaključuje Sud, proizvelo posljedicu ozbiljno narušavanje prava na imovinu (F.O.)
Sud je još obavezao državu da osigura uklanjanje crkve sa privatnog posjeda (u roku od tri mjeseca).
Ovaj poučak je važan posebno u društvima gdje je dominantno stanje društvene svijesti tzv. stanje anomije (stanje u kojem se ne vjeruje da su promjene moguće i da je moguće doći do pravde).
Poučak drugi, državu (BiH), ali i političare ovdje (ni Srbe ni Bošnjake), a ni domaće pravosuđe, odnosno sudove ne interesira sudbina F.O. , odnosno korpus ljudskih prava.
Ovaj poučak je važan sa emanicpatorskog stajališta jer zorno ilustrira da se država koju građani plaćaju ne brine o onima koji je plaćaju, kao ni političari koje građani biraju i osiguravaju im legitimitet, mandate i benefite koji idu uz to. Zato je važno znati s koje strane i od koga se ne može očekivati zaštita, odnosno, da nam može biti bolje tek ako učestvujemo u sopstvenom životu. Nana F. je dobar slučaj koji to pokazuje.
Treći poučak, sistem u BiH je korumpiran.
To što je Sud u Strazburu presudio, još ne znači da će crkva u dogledno vrijeme biti uklonjena. Svjedočimo da odranije postoje presude koje nisu izvršene.
Ta činjenica sugerira da borbu valja nastaviti do konačne pobjede, tj. do promjene modela vlasti da bi se osigurala vladavina prava i suspendirala samovolja političkih moćnika.
Poučak četvrti, od sudbine ove presude zavisi neposredna budućnost društva, a možda i dugoročno stanje. Implementacija presude mogla bi, barem simbolički, označiti iskorak u budućnost, i obratno, ako na presudu padne prašina nemara institucija, tj. države to će značiti da ostajemo u predpolitičkom stanju i da nema pomaka ka ambijentu koji bi omogućio, naznačio izlazak iz društvene krize.
Peti poučak, motivi izgradnje crkve baš tu suspektni su, anticivilizacijski i dehumanizirajući. Ti motivi nisu religijski, već politički. Nisu zbog vjernika, već da se inovjerci, muslimani, tj. Bošnjaci ne bi vratili. Sudbina ove presude ne tiče se samo jedne osobe, F.O., već svih koji se žele vratiti u prijeratna prebivališta bilo gdje u BiH. Opstrukcija i neprovođenje presude značilo bi da vladajuće politike ostaju, tj. opstaju na konceptu koji je za realizaciju političkih ciljeva spreman upotrijebiti nasilna i protupravna sredstva.
Šesti poučak, zašto je Nana F. pobjedila, barem na sudu, odnosno koje se osobine ličnosti traže za promjenu postojećeg stanja u BiH?
Da pozovem u pomoć našu junakinju.
*Vrijedilo je boriti se sve ove godine…*
Upornost, istrajnost, nepokolebivost, beskompromisnost, pa i inat koji daje energiju da bi se izdržalo u neravnopravnoj borbi. Kompromis jeste poželjan, ali u granicama standarda i principa, a ne na način koji bi značio odustajanje od univerzalnih principa ili njihovo devalviranje.
*…i svima preporučujem da ostave tuđe, a da se bore za svoje* Ovo je važan etički princip koji je brutalno zgažen tokom rata i kojemu se ne dozvoljava rehabilitacija u periodu nakon zaključivanja mirovnog ugovora.
Nana F. je mogla unovčiti svoju muku. Kaže da joj je davno jedan visokopozicionirani političar, inače Bošnjak, nudio da joj pomogne prodati zemljište po dobroj cijeni, te da novac podjele. Nana F. je to odbila i dala prednost nematerijalnim vrijednostima. Njen stav nam poručuje da se u ovom pokvarenom vremenu ne može kupiti baš sve, odnosno da na prodaju nije baš sve. Barem ne kod nekih.
Da bi se Društvo oslobodilo aveti prošlosti i da bi se otvorio proces rekonstrukcije društvene zajednice nužno je rehabilitirati istinu, pravdu i moral kao aksiome stabilizacije i razvoja, kao zdravu supstancu zrelog društva.
Lista poučaka ovim nije iscrpljena. Ko ima potrebu i volje može nastaviti niz.
Autor Ibrahim Prohić, tacno.net