Ponedjeljak, 2 Marta, 2026

Epstin – simptom bolesnog društva

Foto: Getty Images

Njegova saga pokazuje da živimo u vremenu srama, licemerja i dekadencije, u kojem moćnici štite jedni druge, a institucije ćute.

Piše: Borjanka Milatović

Džefri Epstin (Jeffrey Epstein) nije samo skandal – on je simptom. Simptom društva koje se raspada, ali se i dalje zabavlja tračevima dok temelji pucaju. Njegova priča pokazuje da smo spremni da se bavimo površnim spektaklom, dok ozbiljni problemi – glad, ratovi, klimatske katastrofe – nestaju iz fokusa čim se pojavi još jedno slavno ime u dosijeu.

Svaki novi dan donosi novi „Epstin fajl“, novo ime, novu kompromitaciju. Naslovi svetske štampe vrište. Pažnja javnosti usmerena je na spiskove gostiju, avion, zabave. Kao da je sama prisutnost na tim mestima bila veći zločin od onoga što se tamo dešavalo. Umesto da se bavimo žrtvama – decom i maloletnim devojkama koje su bile sistematski seksualno zlostavljane – mi se naslađujemo voajerizmom. Najvažnije pitanje, kažu tabloidi, jeste da li je vojvoda od Jorka imao aferu sa dvadesetšestogodišnjom Ruskinjom. To nije potraga za istinom – to je kabare moći pretvoren u tabloidski cirkus. Pravi rijaliti-šou.

Epstin je bio majstor umrežavanja. Njegova moć nije dolazila samo iz bogatstva, već iz sposobnosti da se infiltrira u krugove političara, naučnika, umetnika i kraljevskih porodica. Nudio je luksuz, zabavu i osećaj pripadnosti ekskluzivnom klubu. Elita je verovala da kupuje zabavu – a zapravo je kupovala sopstvenu kompromitaciju.

Ali ostaje ključno pitanje, koje niko ne postavlja i na koje još nema odgovora: šta je on dobijao zauzvrat? Najnoviji fajlovi ne otkrivaju samo imena – one vode i ka kriminalnim istragama izvesnih političara, upućujući na to da je Epstin trgovao poverljivim informacijama, finansijskim transakcijama i kompromitujućim podacima. Insinuacije da je bio povezan sa obaveštajnim službama, pa čak i Mosadom, sada deluju sve verodostojnije. Njegova pozicija bila je neobjašnjiva u okvirima običnog bogatstva – zato i dalje izaziva sumnju i strah.

Čak i posthumno, Epstin vlada životima elite. Njegov dosije nastavlja da ponižava i kompromituje one koji su mu bili bliski, razotkrivajući slabosti i licemerje onih koji su se smatrali nedodirljivima. A žrtve? One ostaju u senci, kao da su samo statisti u spektaklu moći. I upravo je to suština: ova priča se tretira kao politički triler, dok je u osnovi tragedija o deci, maloletnicama i ženama koje su sistematski iskorišćene i zaboravljene.

Nažalost, Epstin nije samo čovek sa mračnim dosijeom. On je groteskno ogledalo naše civilizacije. Njegova saga pokazuje da živimo u vremenu srama, licemerja i dekadencije, u kojem moćnici štite jedni druge, a institucije ćute. Ako je Epstin bio simptom, onda je prava bolest sistem koji dopušta da se zločini pretvore u zabavu, a žrtve u fusnote.

Danas

Povezane vijesti

Optimizam kao nasilje: anatomija toksične pozitivnosti

Foto: Pexels U našoj epohi bol se ne negira otvoreno. Ne kaže se: “Ne osjećaj.” To bi bilo pregrubo, previše očigledno, previše staromodno. Bol se...

Od Miloševe međe do evropskog poretka: Može li generacija Z da pomiri dve Srbije?

Foto: Mašina Istorija Srbije nije samo niz ratova i buna; to je dvestagodišnja drama o potrazi za identitetom između šajkače i cilindra. Kada je knez...

Popular Articles