Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija
Probudila me u petak, ranom zorom, ledena jeza. Slutim, neće na dobro. Pogledah u kalendar, još je ljeto. Pogledah u termometar, 4 stepena usred Banjaluke! Bacih pogled na vijesti: u Han Pijesku nula, u Sokocu plus jedan. Bacih pogled i kroz prozor, u komšijsko dvorište s bazenom. Nisu moje komšije neki tajkuni, da se razumijemo, pošten je to svijet, gastarbajteri, radili čitav život, skockali kuću „po njemački“, pa i bazenčić napravili da se unuci brčkaju kad dođu na „urlaub“. Bacih, dakle, pogled u komšiluk, pa se stresoh: kome je, pobogu, do bazena po ovoj hladnoći! E, tu sam se grdno prevarila! Bazen je, takoreći, mjerilo vitalnog nacionalnog interesa Republike Srpske! I ljeti i zimi, jer Republika Srpska je, kao što znamo, trajna kategorija. Vansezonska.
piše: Milkica Milojević
Dakle, tog istog ledenog ljetnjeg petka, premijer RS Radovan Višković reče da će „u narednom periodu“ poskupjeti struja, ali samo za one koji je troše, kako izjavi, „za luksuz, na primjer, za bazene“. Građani koji struju koriste za „elementarne potrebe“ biće, navodno, pošteđeni. A dokaz da struju arčiš na luksuz je, po premijeru, potrošnja veća od 500 kilovata mjesečno. Šta je, u stvari 500 kilovata? To je potrošnja struje koju po sadašnjim ljetnim cijenama plaćate oko 60 KM.
E, tu se zaledih po drugi put istog dana. Ne zbog komšijskog bazena, nego zbog sopstvenih „elementarnih potreba“. Jer, baš tog ledenog ljetnjeg jutra prvi put ove sezone uključih klimu, da se zericu ogrijem. Kuku meni, šta će tek biti na zimu, kad upekne ljuti minus! Jer, ako se, makar povremeno, ogriješ na struju, ako uključiš nekoliko puta mjesečno mašinu za sušenje veša i ako ne uskraćuješ porodici druge „elementarne potrebe“ poput čistih gaća i redovnog tuširanja, zaboravi potrošnju manju od 500 kilovata! Bar zimi, kad je struja, uzgred rečeno, 30 odsto skuplja nego ljeti.
A šta će tek biti sa mojom komšinicom, baka-Zorom, koja cijele godine štedi od uboge penzije od 200 KM da bi nakupila za drva. Ali je nakupila jedva pet metara, jer drva su skupa. Moraće i ona kadgod da uključi grijalicu, da spasi stare kosti i još starije vodoinstalacije u svojoj kućici, od pucanja. Šta će biti s njenim elementarnim potrebama? Hoće li se, sirota, uklopiti u 500 kilovata navodno najjeftinije struje u Evropi, koja je za nju, da se ne lažemo, skupa kao dragi kamen? I koliko baka-Zora živi u ovoj zemlji?
I sve me to posljednjih ledenih dana ljeta navede da uzmem kalkulator u ruke i izračunam: Hoćemo li se na zimu smrzavati?
Baki Zori je, definitivno, presuđeno još onog trena kad je penzija povećana za tri, a cijena drva za 30 odsto. Pitam se hoće li se smrzavati većina stanovnika RS, a to su: oni koji rade za prosječnu platu, pa oni koji rade za ispodprosječnu platu, pa oni koji rade za minimalac, pa oni koji uopšte ne rade, pa oni koji imaju penziju manju od prosječne plate, a to je 99 odsto penzionera, pa onda čestiti mali poljoprivrednici i mali, ali stvarno mali, preduzetnici…
Uzmimo prosječnu platu od 912 KM, kao neki prosjek prosjeka, mada je i taj prosjek sumnjiva kategorija. Statistike, između ostalog, pokazuju da su razlike u platama sve veće, tako da prosjek „vuku“ osiguravatelji i bankari, sa prosječnom platom od 1460 KM, dok građevinci, ugostitelji i trgovci, dakle, branše u kojima je zaposleno možda i najviše radnika u RS, tavore sa prosjekom od oko 630 KM. Što će reći da u prosjeku jedemo sarmu, samo što većina jede kupus, a manjina meso. Ali, eto, uzmimo u nedostatku boljeg repera, prosječnu platu od 912 KM ili 467 evra i stavimo na drugi tas troškove za grijanje.
Čime god se grijali, bez minimum 1200 KM za sezonu i to uz maksimalnu štednju, porodica ne može pregurati zimu. To nije mala para, pogotovo ako cijeli iznos, kao kad su u pitanju drva, treba iskeširati odjednom.
Drva su posljednjih godina najviše poskupjela i sve ih je teže nabaviti. Privrtanje slavine u „Šumama RS“, ali samo za „muvanje na sitno“ otežalo je rad malim dobavljačima drva, pa se isporuka čeka i po tri mjeseca. Dok čekaš, cijena drva raste. Tako je prije tri godine metar drva u Banjaluci i okolini koštao oko 60 KM, a rezanje i cijepanje pet KM po metru, što znači da se 2016. godine, na primjer, 10 metara drva moglo dobiti za ukupno 700 KM. Danas se drva u metrima prodaju za 80 pa do čak 95 KM po metru, a zbog nedostatka radne snage poskupjele su i usluge rezanja i cijepanja. Samo cijepanje dostiže cijenu i do 10 KM po metru, a ako se usluga uzima u paketu, nešto je jeftinije, pa se cijepanje i rezanje zajedno naplaćuje oko 15 KM po metru. Sve u svemu, za deset metara drva u Banjaluci i okolini danas valja izdvojiti do čak 1100 KM, i to odjednom.
Šta je, u stvari, deset metara drva? To je količina dovoljna za grijanje na šporet ili štedljiviji kamin u stanu ili kući, ali ne i za centralno grijanje prosječnog porodičnog doma. Dakle, sa 10 metara drveta neće vam biti zagrijane sve prostorije. Primjera radi, hrvatski mediji su izračunali da za komotno grijanje kuće od 100 kvadrata, koja ima prosječnu izolaciju, treba nabaviti najmanje 20 metara cjepanica. Dakle, ako živite u Banjaluci, niste na toplani i ne želite da se smrzavate, valja nabaviti 20 metara drveta i iskeširati 2200 KM ili kombinovati jednu vatru u dnevnom boravku, te grijalice, radijatore, ili klima-uređaje u drugim dijelovima kuće. Ova druga kombinacija znači da će zasigurno račun za struju, bar u najhladnijim mjesecima, biti veći od fatalnih 500 kilovata, jer je zimi potrošnja struje i za druge potrebe veća nego ljeti.
Oni koje grije toplana u Banjaluci prethodnih godina su se pošteno nasmrzavali, iako su plaćali grijanje cijele godine, po cijeni od prilično paprenih 1,64 KM po kvadratu. Od prošle sezone grijanje je bolje, a ni cijena nije promijenjena. Tako, na primjer, za stan od 60 kvadrata koji je priključen na toplanu, grijanje košta oko 100 KM mjesečno, odnosno 1200 KM godišnje. Ali i u ovoj kombinaciji je dogrijavanje na struju skoro nemoguće izbjeći, pogotovo za porodice s malom djecom.
Danas se kako pokazuju iskustva, zbog klimatskih promjena, valja grijati ili dogrijavati bar osam mjeseci godišnje, a toplane se uporno drže starog kalendara, po kojem grijna sezona traje od 15. oktobra do 15. aprila. Dakle, valja uključivati grijalice i klime i u stanovima priključenim na toplane – pokazao je to primjer s početka naše priče, kad je jutarnja temperatura 20. septembra, još dok je trajalo kalendarsko ljeto, u Banjaluci bila četiri stepena. Pa, vi spremite dijete za vrtić ili školu bez uključivanja grijalice!
Dobra okolnost u ovoj varijanti jeste što se struja po zimskoj tarifi, koja je za 30 odsto skuplja od ljetnje, računa od 1. oktobra do 1. aprila, dakle, uglavnom prati grijnu sezonu u toplanama. Ipak, u prelaznim mjesecima će opet biti prava vještina uklopiti se u 500 kilovata mjesečno, pogotovo porodicama s djecom, koje koriste mašine za sušenje veša i u kojima se redovno kuha.
Naravno, u najvećem problemu su oni koji se griju samo na struju, a tu je i potrošnju najteže izračunati. Sve zavisi od toga da li je u pitanju centralno grijanje, norveški radijatori, grijalice, konvektori, obična ili inverter klima. Po pravilu, što je grijno tijelo skuplje, kad se nabavlja, ono troši manje struje. Iskustva onih koji su odabrali ovakav način grijanja pokazuje da je potrošnja s energetski efikasnim grijnim tijelima i uz ekonomisanje, od 1000 do 1500 kilovata mjesečno, tokom grijne sezone. To po sadašnjim cijenama struje od 14,4 pfeninga za kilovat, sa PDV-om po zimskoj tarifi, iznosi oko 2000 KM godišnje. Šta će biti ako se ostvari premijerova najava o „luksuznoj“ potrošnji većoj od 500 kilovata mjesečno, teško je naslutiti.
Dakle, kako god se okrene, solidno grijanje mora odnijeti prosječnom stanovniku RS, sa godišnjom platom od oko 11.000 KM, ili 5.500 evra, oko 20 odsto prihoda. Ispada, dakle, da je premijer u pravu: solidno grijanje je stvarno – luksuz!
Postoji, što bi se savremenim jezikom reklo, i „badžet varijanta“ i to starinska. U svakoj kući jedan „smederevac“ i jedna baka, koja loži jednu vatru i tako grije jednu prostoriju i istovremeno, kako kaže stara dječja pjesmica, „kuva kru’ i vari gra'“. Kupanje subotom, sušenje veša iznad šporeta, a cijela porodica za jednim stolom kusa iz jednog lonca. A i to tek kad dobro zahladi, jer drva su skupa, valja ih prištedjeti. Pa tako svi, uz prvu vatricu, negdje krajem oktobra, složno zapjevaju: „Jesen dođe, ja se ne ogrijah, ide zima biće toplo svima!“
PLIN I PELET
Ubjedljivo najjeftiniji energent za grijanje je plin, ili gas, a iskustva iz Hrvatske govore da je grijanje na ovaj način upola jeftinije nego grijanje na drva. Ali tu ima jedan mali problem: u Republici Srpskoj gotovo da nema gasovoda, pa su sada na ovaj energent priključeni samo Zvornik i Istočno Sarajevo. Do sada smo imali samo brojna obećanja političara da „ruski gas stiže u Srpsku“. Ali eto, stiže još jedna zima, a Rusi ne dolaze.
Jedna od jeftinijih i reltivno komfornih varijanti je i grijanje ne pelet, ali ono nije zaživjelo kako se očekivalo. Jedan od razloga su relativno velika početna ulaganja. Etažna peć na pelet košta od 1000 do 2000 KM, a prepravka klasične peći na drva za centralno grijanje i njeno prilagođavanje na pelet košta oko 2000 KM. Drugi problem je nestabilna cijena peleta i česte nestašice ovog energenta usred zime, pa bi oni koji ga koriste trebalo da pelet nabave unaprijed, već u proljeće za cijelu narednu zimu. Naravno, pod uslovom da ga imaju gdje uskladištiti.
Autor: Impuls