Pa je onda posve logično da se nakon Dodikove prozivke o arlaukanju hodžinom, ostavlja poruka u vidu crijevnog sadržaja. I to je tako u svakoj primitivnoj kulutri. Ovaj nesrećni Rajaković, nije nikakav izuzetak, on samo udara fekalni muhur na povijesni nazadak.
Piše: Dragan Bursać za Interview.ba
Probavni trakt Danela Rajakovića
Svi ste vjerovatno vidjeli fotografiju na kojoj izvijesni Danel Rajković vrši veliku nuždu ispred džamije u Gacku.
Ako sete malo bolje pogledali, to je Tužilaštvo domaće vršilo nuždu po svima nama i zdravom razumu.
Zašto?
Pa zato što je Danel Rajković pod istragom Tužiteljstva BiH i osumnjičen je da je tijekom 2019. godine, u više navrata, putem društvenih mreža, upućivao ozbiljne, uvredljive i teške prijetnje, usmjerene na pripadnike bošnjačkog naroda u BiH, te upućivao ozbiljne prijetnje imamu džemata Bosanki Novi, prema kojem je slao prijetnje za život i sigurnost vjerskog službenika i članova njegove porodice.
I ništa nije urađeno!
Dakle, Tužilašvo je moralo sačekati da Danel defekira ispred džamisjkih vrata, e kako bi izdalo nalog SIPI za hapšenje.
I ne, nije ovo tekst o mladiću, koji je možda i psihički bolestan, ponajmanje je ovo tekst o njemu. Ovo je tekst o institucijama države, računajući gore pomenuto Tužilaštvo, ovo je tekst o nama kao ljudima, o mentalitetu, o navikama, ideologiji i ostatku sranja koja su se pretvorila u sranje Danela Rajkovića u Gackom.
Vodu im dajte!
A šta imamo u Gackom? U Gackom imamo jedan ultranacionalistički srBski habitus, koji je pripremao, odgajo i strpljivo čeko ovog mladića sa njegvom tjelesnom izlučevinom broj dva. U Gackom imamo ljude, opštinske ljude, koji nisu vodu pustili u gatačku džamiju, jer džematlije nisu platile istu za vrijeme rata. I možda bi se grehota i mogla pripisati lokalnoj islamskoj zajednici, da nije jedne male trivije-gatačka džamija je do temelja srušena, doslovno pretvorena u prah i pepeo za vrijeme rata, pa je Bošnjacima bilo malo nezgodno plačati račune za vodu nepostojećeg objekta. Eto, takva je situacija u zajednici u kojoj je uzrastao i odrastao nesrećni Danel Rajaković.
Takva se politika vodi i takva se politika vodila na mikronivou zajednice koja je proizvela ovo fekalno zlo od prije par dana.
Od aralukanja do ansua, kratak je put
Nego, kako entitet RS gleda na sranje po zdravom razumu i džamiji u konačnici?
Neosporni Bog i gruntovni vlasnik entiteta, Milorad Dodik to znaju svi, smatra da hodža «araluče», kad uči ezan. Smatra i zna, da nekretninama u blizini džamija u RS-u opada materijalna vrijednost, zbog hodžinog navedenog «urlikanja». Smatra i zna, da je najljepši onaj grad koji džamije nema. A Dodik se samo naslonio kao na pritku na politiku, koja je zatomila sve i jedan islamski vjerski objekat u toku rata na teritoriji RS-a. (Vidjeti pod Ferhadija, Aranudija i 1173 druge).
Jednom je potpisnik ovih redova u hiperboličnom nastupu bijesa rekao, kada Dodik kaže da je ezan «aralukanje», onda će običnom podaniku biti dovoljno i govno pred džamijom da se potvrdi u Vođinim očima. I tako i bi u realnosti.
Jer, obični Dodikov kmet, šta radi, na sebi svojstven način izražava potpuno nipodaštavanje drugog i drugačijeg na teoritoiji svetog srBskog entiteta. Pa je onda posve logično da se nakon prozivke o arlaukanju hodžinom, ostavlja poruka u vidu crijevnog sadržaja. I to je tako u svakoj primitivnoj kulutri. Ovaj nesrećni Rajaković, nije nikakav izuzetak, on samo udara fekalni muhur na povijesni nazadak.
Nije on ništa prljaviji u svojoj glavi od svih onih kojima je ezan istinsko «aralaukanje». Ne, on je samo sklon pojednostavljivanju do nivoa smrdljive vulgarnosti.
Kazniti Rajaka u RS-u i (ili) ga hospitalizovati, ne znači NIŠTA, jer je gore iznad svih onaj Demijurg što prska mržnju i širi smrad virtuelnih govana. Ovo govno pred džamijom je posljedica, a ne uzrok svih zala i sublimirane mržnje. A ovaj Rajaković je personifikacija izmanipulisanog dogmatskog roba. Pa je zato kazna njemu, bez kazne po komandnoj odgovornosti upravo besmislena. Jer, njegvo govno jeste materijalni izuzetak, ali je ideološko pravilo.
Govno smrdi od glave
Na koncu, da se vratimo nespretnom i nesrećnom Tužilaštvu, pravnoj, etičkoj i svakovrsnoj crnoj rupi moje zemlje. Mogle su čike i tete, preplaćene na nerad povesti računa i obratiti pažnju davno, baš davno na ovog Danela i njemu sličene...Mogli su, ali ko bi se nadjebavao i vrijeme trošio na marifetluke oko toga «čiji će kadar ući kod njih». Mogli su se baviti svojim poslom, ali hej, ko bi gušio i kočio slučajeve Memić i Dragičević???
Ko će se baviti nasilnikom i psihopatom koji prijeti iamu, prijeti islamskoj zajednici, kad je ljepše sačekati da se pokenja pred džamijskim vratima. Tako je to kod nas, u nas i zbog nas.
I baš zato, ovo je sranje od države.
A grijeh Danelov je koliko god smrdljiv bio- najmanji. Grijeh ovog možebitno poremećenog čovjeka je mizeran u odnosu na grijeh sistema koji ga je stvorio i na grijeh institucija, koje su raširenih prstiju gledale na njegovu narastajuću mržnju i violenciju.
Pa vam mogu reći,-serem vam se na državu, koja zemlju svoju ne ljubi, koja svetinje svoje uništava, koja zlo namjesto dobra proizvoodi, koja na prva mjesta svoja otpad ljudski postavlja i koju zaboli donji dio leđa za ološem i izmetom koji je proizvela.
Budite mi dobri i zdravi, sa istinom u glavi!
