Povratak od novina i radija knjizi, od žurbe miru i tišini, od rastresenosti sabranosti, od senzacije razmišljanju, od artizma k umjetnosti, od snobizma k skromnosti, od neumjerenosti k umjerenosti.
Ako nemamo odvažnosti da ponovno uspostavimo pravi osjećaj za ljudsko odstojanje i da se za to osobno borimo, propast ćemo u anarhiji ljudskih vrijednosti. Bit bezobrazluka leži u nepoštivanju ljudskog odstojanja. On je oznaka prostaka, kao što je unutarnja nesigurnost, cjenkanje i natjecanje oko naklonosti bezobraznog čovjeka sudjelovanje u bezobrazluku s prostakom, put do vlastitog prostaštva.
Kad više ne znamo što smo sebi i drugima dužni, gdje se gase osjećaji za ljudsku kvalitetu i snagu koji su potrebni da se održi odstojanje, tada pred vratima stoji kaos.
Gdje za volju materijalne udobnosti trpimo da nam prostaštvo preblizu pristupi, tamo smo se već predali, tamo smo pustili da val kaosa probije nasip na mjestu na kojem smo bili postavljeni i postali smo krivi za cjelinu. Možda će u drugim vremenima kršćanstvo morati svjedočiti o jednakosti ljudi, no ono se danas mora strastveno zauzeti za poštivanje ljudskih odstojanja i ljudske kvalitete. Pri tom se mora odlučno računati s krivim tumačenje, kao da se radi o vlastitoj stvari, s jeftinim sumnjičenjem za nedruštveno držanje. To prostaci neprestano predbacuju redu. Tko je tu mek i nesiguran, taj ne shvaća o čemu se radi, možda čak njega i s pravom pogađaju predbacivanja.
U svim društvenim slojevima dolazi do procesa nastajanja prostaštva, no istovremeno se rađa novo plemenito držanje, koje povezuje jedan krug ljudi iz svih dosadašnjih društvenih slojeva. Plemenit čovjek nastaje i postaje kroz žrtvu i odvažnost, kroz jasno razlikovanje onoga što dugujemo sebi, a što drugima, kroz prihvaćanje nužnog poštovanja koje nekome pripada te kroz isto tako nužno poštovanje prema ljestvici vrednota. Riječ je dakle o ponovnom nalaženju rasutih doživljaja kvalitete, o redu na temelju kvalitete. Kvaliteta je najjači neprijatelj svakog pomasovljivanja. Gledajući s društvenog stajališta to znači odustajanje od lova za položajima, kidanje sa svakim kultom zvijezda, slobodan i nepristran pogled, osobito što se tiče izbora užeg kruga prijatelja, radost u skrovitu životu te odvažnost za javni život.
S obzirom na kulturu, doživljaj kvalitete znači povratak od novina i radija knjizi, od žurbe miru i tišini, od rastresenosti sabranosti, od senzacije razmišljanju, od artizma k umjetnosti, od snobizma k skromnosti, od neumjerenosti k umjerenosti. Kvalitete su suparničke, kvalitete se međusobno upotpunjuju.
Izvor: Dietrich Bonhoeffer, “Etika” – Ex Libris, Rijeka; Synopsis, Sarajevo 2009.
Prometej.ba