Dan planete Zemlje predstavlja onu vrstu obljetnice ispunjene ispraznim simboličkim gestama, hinjenjem velikodušnosti i brige za stanje svijeta koji nas okružuje.
To je onaj dan kada se pravimo da ideja naše dominacije nad prirodnim svijetom nije tvrdo utkana u nas, i dan čije čestitke i simbolika zapravo otkrivaju kako je Dan planete Zemlje tek dan za čišćenje prljave savjesti, i dan za disperziju odgovornosti – kao kada nas predsjednik države sa svog fejsbuka podsjeća na to da nam ovaj planet svima treba za egzistenciju.
No, u igri krivnje zbog životnih stilova koji su nam određeni društvenom organizacijom rada ne treba zaboraviti da nismo ni jednako ni kolektivno odgovorni za umirući svijet. Niti uštede u osobnim stilovima poput onih u tuširanju, grijanju, pa čak ni one u recikliranju smeća ne mogu riješiti problem pred kojim se nalazimo. Ali politika ga može riješiti, kao što je to mogla učiniti prije sto godina kada je problem prvi put otkriven, i prije pedeset godina kad su počela prva znanstvena upozoravanja, pa i prije 40 godina kada su s razvojem neoliberalizma nastala i prva politička rješenja, u konačnici, politika je mogla ozbiljno prionuti rješavanju problema u svakoj dekadi od tada. Zagađenje planete nije jedna od onih priča u kojima ne treba gledati krivca nego samo naći rješenje, jer dok radimo upravo to, odgovorni i dalje neometano zagađuju, i ubijaju.
Na primjer, popularno znanstveni portal Carbon Brief objavio je prikaz studije o izvorima financija postrojenja na ugljen, danas, u svijetu. Usprkos tome što potrošnja ugljena pada u Europi i Sjevernoj Americi, biznis faktori iz ovih dijelova svijeta i dalje financiraju izgradnju postrojenja na ugljen u drugim dijelovima svijeta. Ako se sjećate, situacija je bila identična sa europskim odnosom prema Brazilu: dok je politika prijetila sankcijama zbog nekontroliranog krčenja Amazone – „pluća svijeta“ – europski, posebno njemački mirovinski fondovi, intenzivno su ulagali u poljoprivrednu industriju za čiju se korist uopće krči Amazona. Odgovornost onda nije primarno na seljaku koji sječe amazonska stabla, jer mu, kao što ističe predsjednik RH, to treba za egzistenciju, nego investitoru. Krivnja stoga nije ravnomjerno raspoređena jer seljak sječe stablo da bi imao što jesti, a investitor ganja profit, budući da je njegova egzistencija već osigurana. Tako da razlog uništenja planete Zemlje nije borba za egzistenciju, nego lov za profitom.
U kontekstu ugljena, eklatantnog primjera licemjerja politike koja tobože stremi k tome da planet postane zelen i čist, studija prikazana na Carbon Briefu, originalno je objavljena u časopisu Environmental Research Letters otkriva da investicije u izgradnju postrojenja na ugljen u Aziji često dolazi iz banaka i od investitora bogatih europskih zemalja i SAD-a. Istraživanje dalje pokazuje da se čak 40 posto emisija iz ugljena događa zahvaljujući takvim investicijama. Ovo se odnosi na postrojenja izgrađena nakon 2015. godine. Ostatak emisija ugljena u Aziji financiraju kineske banke. Ovo se protivi odredbi Pariškog sporazuma koji „zahtijeva“ da financijski tokovi budu u skladu sa ciljem smanjenja emisija i razvijanja klimatski neutralne i otporne ekonomije.
Strani investitori – npr. globalne korporacije koje upravljaju imovinom mirovinskih fondova – ulažu u postrojenja na ugljem putem dionica i obveznica (koje proizvode dug). S druge strane, bankarski sektor osigurava i mobilizira financije putem zajmova, uglavnom korporativnih, i preuzimaju financijske rizike uz adekvatnu naknadu. Među stranim investitorima najviše su u ugljen u Aziji ulagale banke iz Velike Britanije, Francuske i Švicarske koje su u resor ugljena uložile 413 milijardi dolara u periodu 2012.-2019., a ukupna emisija CO2 koja je rezultat takvih ulaganja iznosi oko 43 gigatona – što je više od ukupne svjetske godišnje proizvodnje stakleničkih plinova. Da držimo korporacije odgovorne za zagađenje, onda bi sva ova sredstva mogla biti utrošena u zelene politike, čime bi planet postao čist, a egzistencija osigurana, no, onda ne bi bilo profita, i opet smo došli do mjesta gdje prestaje svaka politička akcija. Sretan vam Dan planete Zemlje!
Andrea Milat – Bilten