Prošle sedmice smo se naslušali svega oko klimatskih promjena i nastupa Grete Tunberg na samitu UN u New York-u. Nažalost, kao i kod većine ozbiljnih stvari tzv. javno mijenje (kako domaće, tako i međunarodno) uglavnom se zabavljalo likom same Grete, njenim ponašanjem, motivima njenog nastupa i pitanjima da li i ko stoji iza nje. Najmanje je bilo komentara o suštini onoga što je Greta rekla, a rekla je samo jednu stvar: Slušajte naučnike a ne političare, jer klimatske promjene prijete da unište našu civilizaciju i naš način života.
Autor: Impuls
Ja se u ovom tekstu neću baviti Gretom i njenim nastupom nego ću se pokušati baviti onim što je Greta rekla.
Naučnici kažu da smo zbog svog načina života zasnovanog na upotrebi fosilnih goriva i ispuštanju ogromnih količina C02 (ugljen dioksida) značajno poremetili prirodnu ravnotežu i doveli do ubrzanog zagrijavanja atmosfere. Ubrzano zagrijavanje, ukoliko se ne stavi pod kontrolu, dovešće do nesagledivih posljedica u pogledu naglog rasta temperature, promjene klime, topljenja leda i posljedično ubrzanog podizanja nivoa mora, sve većih suša i poplava, te pojava ekstremnih oluja. Sve ovo uticaće naravno negativno na biljni i životinjski svijet i njegovo izumiranje, proizvodnju hrane, dostupnost pitke vode, smanjenje obradivih površina i u krajnjem dovesti do ogromne štete i devastacije na postojećeoj infrastrukturi i objektima što će opet rezultirati masovnim migracijama stanovništva. [1]
Da je nastupilo globalno zatopljavanje to valjda nikome više ne treba dokazivati. Neuobičajeno visoke temperature, topljenje leda na polovima i sve žešće nepogode dokaz su da se klima mijenja. Čak i protivnici naučno dokazane i u praksi provjerljive teze o globalnom zagrijavanju odustali su od osporavanja, pa sad prelaze na tezu da je globalno zatopljavanje dobro, da će pozitivno uticati na porast prinosa nekih nama važnih žitarica i u krajnjoj liniji da će dovesti do smanjenja troškova grijanja, a time i emisije CO2. Pri tome su zaboravili spomenuti nedostatak površinskih voda, smanjenje obradivih površina i rast potrebe za rashlađivanjem prostora.
Bilo kako bilo, naučnici kažu da bi smo zaustavili ili bar usporili ubrzano zagrijavanje moramo ograničiti i smanjiti emisiju CO2, početi voditi računa o prirodi i biodiverzitetu, te zaštiti šuma, voda i biljnog i životinjskog svijeta. U navedenom kontekstu oni predlažu da se odustane od proizvodnje i upotrebe fosilnih goriva i time smanji i ograniči ispuštanje C02 u atmosferu odnosno da se do 2050. godine završi proces dekarbonizacije civilizacije kako bi se globalni porast temperature ograničio na 2 stepena u odnosu na predindustrijsko doba.
Kako bi se navedeni ciljevi postigli potrebno je, pored ostalog, odustati od upotrebe nafte, plina i uglja koji predstavljaju glavni izvor energije i okrenuti se proizvodnji energije iz tzv. obnovljivih izvora i to prvenstveno sunca i vjetra koji su besplatni i gotovo svugdje dostupni.
Za civilizaciju čiji krvotok i glavni pokretač predstavlja energija bazirana na upotrebi fosilnih goriva ovo predstavlja šok, odnosno revoluciju. Svaka revolucija, pa tako i ova, ima svoje zagovornike i protivnike, kao i svoje dobitnike i gubitnike, pa onda ne treba da čudi što su otpori enormni jer oni znače preraspodjelu moći i uticaja i što je još važnije promjenu načina života i navika.
Sve glavne ekonomske i društvene transformacije u istoriji imale su tri zajednička sadržaoca koji su u međusobnoj interakciji. Prvi je izvor energije, drugi način komunikacije i treći sistem transporta[2]. Bez sredstva komunikacije nemoguće je upravljati ekonomskim i društvenim životom, bez energije nemoguće je održavati ekonomski i društveni rast i razvijati se, a bez transporta nemoguće ih je razmjenjivati. Zajedno ova tri operativna sistema (ekonomski, energetski i transportni) čine tehnološku i društvenu platformu našeg društva odnosno civilizacije.
U 19.vijeku parna mašina, štamparski stroj, telegraf i željeznica činili su tehnološku i društvenu platformu Prve industrijske revolucije. U 20. vijeku centralizovana proizvodnja i distribucija električne energije, telefon,radio i TV, jeftina nafta, motor sa unutrašnjim sagorijevanjem i mreža puteva činili su osnovu za Drugu industrijsku revoluciju. Rezultat ove industrijske revolucije je odnos snaga koji trenutno u svijetu imamo kao rezultat raspodjeljenje ekonomske, a time i društvene moći, zasnovane na prethodno uspostavljenoj tehnološkoj i društvenoj platformi.
Žestoki otpori koji se javljaju borbi sa klimatskim promjenama, a koji idu od negiranja da one uopšte postoje do lične i moralne diskvalifikacije svakoga ko globalno digne glas (slučaj Grete Tunberg), su posljedica u prvom redu činjenice da se nalazimo u sred Treće (neki je zovu i četvrta) industrijske revolucije koja će opet dovesti do preraspodjele društvenog bogatstva i moći i do korijenitih promjena u društvu.
Naravno da dobitnici iz Druge industrijske revolucije pružaju otpor promjenama i trude se da ih zaustave ili ako ništa drugo da ih bar uspore.
Treća industrijska revolucija, koja je upravo u toku, bazirana je na digitalizovanom internetu kao osnovi komunikacije oslonjenom na energiju sunca i vjetra i digitalizovanoj mobilnosti autonomnih električnih i vozila pokretanih na vodonik.
Za razliku od prve i druge industrijske revolucije ova počiva na gotovo sveprisutnom, decentralizovanom i teško upravljivom globalnom sistemu komunikacija (internet) i neograničenim, sveprisutnim i gotovo besplatnim resursima za proizvodnju energije uz, već drugom industrijskom revolucijom demokratizovani, transport ali ovaj put zasnovan na čistoj i jeftinoj energiji.
Internet i digitalizacija su već odavno promijenili naš način života i komuniciranja i doprinijeli demokratizaciji društva (neki će reći i kretenizaciji, ali to nije tema za ovaj put). Prelazak sa centralizovane proizvodnje i distribucije energije na decentralizovanu i proizvodnja energije za vlastite potrebe demokratizovaće i energetski sektor koji centralizovan i vertikalno hijerahijski organizovan pruža najveći otpor. Digitalizacija, internet,dostupna čista i jeftina energija i briga za okolinu u kojoj živimo na kraju će uticati i na naše transportne navike. Sve ovo kreira jednu novu ekonomsku i društvenu platformu za drugačiji (nadajmo se i pravedniji) razvoj civilizacije.
Stoga su otpori borbi protiv klimatskih promjena žestoki i nemilosrdni, jer se u pozadini te borbe, u stvari, vodi tehnološki rat i borba za zadržavanje društvenog i ekonomskog statusa quo u svijetu.
U tim otporima prednjače najbogatiji i najmoćniji, odnosno kompanije vezane za fosilna goriva i njihovi politički eksponenti. Stoga nije ni čudo što je američki predsjednik Trump povukao SAD iz Pariskog klimatskog sporazuma.
No, kao i uvijek do sada u ljudskoj istoriji tehnološki razvoj i progres je nemoguće zaustaviti. Kina i Njemačka stoje na čelu borbe protiv klimatskih promjena i prednjače u razvoju i komercijalizaciji novih tehnologija vezanih za obnovljive izvore energije i mobilnost. Na samitu u New Yorku prošle sedmice i Rusija se obavezala na smanjenje emisija C02, a mnoge druge manje zemlje čak prednjače u ispunjavanju zadanih ciljeva borbe protiv klimatskih promjena.
Čak osam zemalja (Škotska, Island, Kenija, Tadžekistan, Norveška, Kostarika, Albanija i Paragvaj) proizvode između 95 i 100 % električne energije iz obnovljivih izvora, dok se još 61 zemlja zakonski obavezala da će taj cilj dostići. Da stvari nisu tako crne ni u SAD govori i podatak da se 11 američkih saveznih država i 12 okruga zakonski obavezalo za dostizanje 100 % proizvodnje el.energije iz obnovljivih izvora (među njima je Washington D.C.), a to je uradilo i 128 gradova među kojima su i najveći kao što su Denver, Los Angeles, San Francisco, St. Louis, Salt Lake City, San Diego, Portland i drugi.
Sve u svemu čini se da protivnici borbe protiv klimatskih promjena biju sad već izgubljenu bitku bar kad je u pitanju proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora. Nije ni čudo s obzirom da je proizvodna cijena 1 MWh električne energije iz solara i vjetra drastično pala u zadnjih nekoliko godina i krajem prošle godine iznosila za solarne elektrane 33 EUR/MWh, a za vjetroelektrane svega 26 EUR/MWh. Ovim je ova proizvodnja postala jeftinija nego bilo koja proizvodnja iz efikasnih termoelektrana, elektrana na gas ili nuklearnih elektrana. Poređenja radi, TE Gacko, koja je ujedno jedan od najvećih zagađivača i nije opterećena troškovima ugradnje filtera, proizvodi MWh električne energije po proizvodnoj cijeni od 45 EUR, dok bilo koja nova TE sa modernom tehnologijom ne može poslovati bez proizvodne cijene od 50 EUR/MWh koja ne obuhvata takse za emisiju CO2.
S obzirom da su prvi i drugi stub tehnološkei društvene platforme Treće industrijske revolucije (digitalizovani internet i obnovljivi izvori energije) već dobili bitku, ostalo je da se bitka vodi oko transporta. Istjerivanje automobila sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem iz centara najvećih gradova je već počelo, električni automobili, autobusi i kamioni su već u komercijalnoj upotrebi,bicikli i dvotočkaši na električni pogon osvajaju ulice gradova, a autonomna vozila (vozila bez vozača) su već u upotrebi u Kini i nekim evropskim gradovima. Kao i svaka revolucija i ova će imati svoje žrtve i svoje heroje. Svako kašnjenje u učestvovanju u ovoj revoluciji debelo će koštati, a mnogo kašnjenja može da dovede do toga da za sviju bude kasno. Stoga je Greta u pravu kad pomalo grubo ali jasno i glasno traži da se reaguje odmah. Svi smo u igri i ovaj put posljedice ćemo osjećati svi, bez obzira gdje se nalazili, koliko imali i kako se ponašali.
Sad se već pitate a gdje smo mi tu? Naravno nigdje. Stoga kad Greta Tunberg slijedeći put bude na medijima, upitajte naše vlasti zašto gradimo nove termoelektrane umjesto solarnih i vjetroelektrana, zašto subvencioniramo izgradnju malih hidroelektrana i time potkopavamo vlastitu budućnost, kad će omogućiti građanima da sami proizvode električnu energiju iz solara, zašto ne istjeraju automobile iz centra grada, zašto ne podstiču nabavku električnih vozila bar u gradskom javnom prevozu,zašto nam se kanalizacije izlijevaju u rijeke ili zašto ne recikliramo otpad?
Da samo djelić vremena i energije koji je uložen u osporavanje svega onoga što Greta Tunberg jeste ili nije uložimo da posadimo bar jedno drvo, očistimo smeće oko sebe ili da dobijemo odgovore na gornja pitanja i mi bi vjerovatno bili dio Treće industrijske revolucije. Ovako do novog kredita, nove deklaracije ili novog istupa Grete ostajte mi zdravo.
[1] U 2017. godini prirodne nepogode povezane sa klimatskim promjenama izazvale su ukupnu štetu koja se procjenjuje na 320 milijardi USD, https://www.un.org/en/climatechange/science.shtml
[2] Jeremy Rifkin: The Green New Deal, St. Martin’s Press, New York, 2019
