Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Jutros u zoru, dok pošten svijet spava, u naše se krajeve ušunjalo ljeto, najtoplije i najveselije godišnje doba. Meteorolzi vele da će u naredna tri mjeseca vrijeme biti lijepo: sunčano i vedro, ali za mrvicu svježije nego lani. Reklo bi se – milina jedna. Ali, šta nas još čeka ovog, drugog za redom korona ljeta?
piše: Milkica Milojević
Da li ćemo putovati na more, bar na jedan vikend, u Makarsku ili Neum? Ili ćemo po Fejsbuku i Instagramu kačiti stare fotografije sa plaže, lažući i sebe i druge da se ludo provodimo i da nam ni korona kriza ne može ništa?
Hoćemo li, po ugledu na državu, a po principu udri brigu na veselje, napodizati kredita: za ljetovanje, za nove krpice, za nova polovna kola, za djetetu novi mobilni telefon, da se ne sramoti pred drugom djecom? Da li ćemo, osokoljeni ljetnjim optimizmom, još žešće trošiti novac koji nemamo na stvari koje nam nisu potrebne, kako bismo zadivili ljude koje ne volimo?
Ili ćemo na kredit kupovati hranu, lijekove, drva za iduću zimu i udžbenike za narednu školsku godinu? Jer, ljeto bude i prođe, a sirotinjska muka ostaje. Ne može se cijela godina predeverati u kineskim japankama od dvije marke!
Koliko će mladih ljudi iz BiH pohrliti u Hrvatsku i Crnu Goru, ali ne da se brčkaju u moru, nego da rintaju po restoranima i hotelima, radeći poslove koje niko drugi neće?
Koliko će se radnika „dobrovoljno“ odreći godišnjeg odmora, strahujući da će ostati bez teškog i loše plaćenog posla? Jer, nek je i 520 maraka, samo nek je redovno! Dobro je dok ne tuku!
Koliko će se građana BiH i ovog ljeta zlopatiti u kućama bez vodovoda i gušiti u smradu u naseljima bez kanalizacije?
Da li ćemo i ovog ljeta s prezirom gledati grupice izmorenih, žednih migranata, zaboravljajući da su mnogi od nas, koliko juče, i sami bili izbjeglice? I zaboravljajući da ti migranti žele isto što i 90 odsto građana BiH: da što prije zbrišu iz ove zemlje i dokopaju se Njemačke ili Švedske.
Hoćemo li i ovog, kao i prošlog ljeta, olako povjerovati da je korona prošla, pa odbaciti maske i poletjeti u zagrljaj kafanskim jaranima i jaranicama, sve uz pivo filozofirajući, kako je to s koronom obična izmišljotina? Pa se onda na jesen čudom čuditi otkud opet ta vražja korona!
Ili ćemo iskoristiti predah u širenju zaraze, pa kao odgovorni građani pohitati da se vakcinišemo? Ali, čekajte: ima li vakcina? Ima, ali ne u BiH.
Pitanja je mnogo, ali u Republici Srpskoj, a pogotovo u banjalučkom ataru, jedno je ipak glavno: da li će ovog ljeta biti Kočićevog zbora?
Lani ga nije bilo, zbog korone.
A da nije bilo te korone, na Manjači bi se, garant, okupilo 50.000 ljudi. I opet bi, uz tradicionalnu bodljavinu bikova, glavna atrakcija bio Milorad Dodik, koji pod šatorom pjeva narodnjake.
Da je lani bilo Kočićevog zbora, i da je Dodik zapjevao, i da je Igor Radojičić sjedio pored Dodika i divio se njegovim pjevačkim vještinama, možda Draško Stanivuković ne bi pobijedio na lokalnim izborima u Banjaluci!
Hoće li, dakle, na Kočićevom zboru 2021. koplja ukrstiti stari pjevač Milorad Dodik i mladi influenser Draško Stanivuković? Ili će se nadgornjavati na drugim destinacijama: od Šekovića do Tvitera, od RTRS-a, do BN televizije?
Hoćemo li se i ovog ljeta, u nedostatku kvalitetnije zabave, zamajavati jeftinim doskočicama naših političara? Hoće li nas opet častiti pivom i sendvičima, kupljenim za naše pare? Istina, izbori su tek na jesen i to na jesen dogodine, ali ne goji se prase uoči Božića! Nema odmora, dok traje predizborna kampanja! A kampanja u ovoj zemlji ne prestaje nikad, ni ljeti, ni zimi.
Da li će i ovog ljeta, koristeći nizak vodostaj i još niži nivo zainteresovanosti širokih narodnih masa, „investitori“ graditi male hidroelektrane, od kojih samo oni imaju veliku korist? I tako uništiti još nekoliko rijeka.
I hoće li se protiv tih investitora opet dići samo šačica „budalastih“ aktivista i ekologa, dok će svi ostali „gledati svoja posla“?
Da li će vaskoliki narod, koji mirno prolazi pored isušenih riječnih korita, konačno sabrati dva i dva i skontati da će, ako se ovako nastavi, naša djeca i unuci skapavati od žeđi? Dok će se potomci uspješnih i vlastima vrlo bliskih „investitora“ brčkati negdje na Maldivima.
Da li će nam, dok beznadežno daleko od Evrope gledamo Evropsko prvenstvo u fudbalu, ispod radara prolaziti tenderi, koncesije, obveznice... i ostali kalauzi za pljačku širokih razmjera?
Hoće li se iko, ovih vrelih ljetnjih dana, zapitati ko to sječe naše šume i krade nam vazduh? I za čije babe zdravlje? I kako to da se drvo posiječe i proda, a pare ispare?
A pošto većina građana BiH mora neće vidjeti, ni za toliko da, zainat dušmanima, snime selfi na morskome plavom žalu, mnogi će, što bi se reklo, spas od ljetnjih vrućina potražiti na rijekama. Ili na jezerima. Ili na vodopadima. Ima toga u BiH koliko hoćeš, nisu uspjeli „investitori“ baš sve da zarobe u cijevi i usmjere u turbine svojih ljupkih elektranica.
A kad siđemo do te rijeke, ili jezera, ili slapa, sjetimo li se naših sugrađana, ljudi sa invaliditetom? Na koliko se plaža može prići invalidskim kolicima? Koliko je bazena prilagođeno potrebama djece i odraslih, koji se teško kreću? Ili starijim ljudima, koje već izdaje snaga? Da li bi i oni, u vrelim ljetnjim danima, voljeli da se rashlade pored vodopada, kad već ne mogu na more?
Mnogo je teških pitanja, koja vape za odgovorom.
Nego, zbilja, hoće li ovog ljeta biti Kočićevog zbora? I ko će pjevati na zboru?
Kolumne „Crveni karton“ objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH. Autorka kolumni je dugogodišnja novinarka, aktivistkinja i feministkinja, koja je u mladosti bila prva žena fudbalski sudija u BiH
Autor: Impuls
