Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Na posao je došao na vrijeme, tačnije, prije vremena. Kristijan Šmit, novi visoki predstavnik, u BiH je stigao dva dana prije preuzimanja mandata, privatnim automobilom. Prvo se zaputio u Mostar, „stolni grad“ Hrvata. Posjetio je Manastir Tvrdoš, Blagaj tekiju, Karađoz begovu džamiju i franjevački samostan. A prvi radni dan mu je bio u nedjelju, kad sav pošten svijet odmara.
piše: Milkica Milojević
Ovim je potezima, ali i prvim izjavama na tlu BiH, Šmit je već izazvao pažnju javnosti i brojne komentare.
Naravno, najglasnije je odjeknula poruka iz Banjaluke.
-Gospodine Šmit, niste dobrodošli ovdje. Lažno se predstavljate kao visoki predstavnik. Vi niste izabrani visoki predstavnik i Republika Srpska neće poštovati vaše odluke – izjavio je, u svom stilu, Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, koji iz protesta, odbija da dolazi na posao.
Tako nije došao ni na sastanak sa državnim sekretarom Ministarstva inostranih poslova Njemačke, Miguelom Bergerom, koji se u Sarajevu obreo baš na prvi dan mandata svog zemljaka Kristijana Šmita.
Umjesto da razgovara sa „njemačkim okupatorima“, Dodik je, sa sigurne distance, iz Banjaluke, poručio da Nijemci hoće da „dokrajče Republiku Srpsku“, ali da se Srpska ne da.
-Šta očekuju, da ćemo leći od straha? – upitao je Dodik.
Šmit nije odgovarao na ove nepodopštine. Nije ni trepnuo na poruke da je persona non grata u pola države koja mu je, faktički, povjerena na upravljanje, kao „vrhovnom tumaču Dejtonskog sporazuma“, koji ima moć da nameće i ukida zakone i smjenjuje funkcionere.
Ko će na kraju „leći“, od straha ili iz nekih drugih, pragmatičnih razloga, saznaćemo, vjerovatno, već sutra kada se, kako je najavljeno, Kristijan Šmit sastaje sa članovima Predsjedništva BiH.
Dodiku ne bi bilo prvi put da nešto rekne, pa porekne. Uostalom, ima on izlaz za slučaj nužde. Kako je zaključila Narodna skupština RS, srpski predstavnici će bojkotovati institucije BiH, osim u slučajevima kada je učešće u radu tih institucija „neophodno u interesu Republike Srpske“.
Vrhovni vođa, naravno, ima diskreciono pravo da odredi kad se mora žrtvovati „u interesu Republike Srpske“, pa se zaputiti u mrsko mu Sarajevo da priča sa „okupatorima“.
A zaputiće se, već prekosutra, i u Beograd, jer je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odlučio da postroji „kompletno rukovodstvo Republike Srpske“. I već je obnarodovao šta će im kazati: da moraju čuvati mir, da će Srbija poštovati Dejtonski sporazum i teritorijalni integritet BiH i zalagati se za bratske odnose sa Bošnjacima.
Eto.
Zanimljivo je da Vučić, otkako Dodik i društvo mu, dižu halabuku zbog „srbomrzačkog“ Inckovog zakona, nijednom nije ustvrdio da genocida nije bilo.
Tako stvari stoje u vaskolikom srpstvu.
A u Sarajevu, od Republike Srpske nepriznati visoki predstavnik, radi posao.
Nakon protokolarnog susreta sa gradonačelnicima Mostara i Sarajeva, prvi ozbiljan sastanak je imao sa – američkim ambasadorom u BiH Erikom Nelsonom. Razgovarali su o „djelotvornom partnerstvu SAD-a i OHR-a radi napretka u BiH“. Tek da se zna, ko je gazda u kući!
-U BiH dolazim kao političar, a ne kao diplomata. Upozoravam da poneka moja rečenica možda neće biti diplomatski stesana, ali će biti jasna – poručio je Šmit u intervjuu za Dojče Vele.
I još je rekao da BiH ne može u EU i da ne može izgraditi istinsku demokratiju, ako ima „čisto etničku orijentaciju“, jer je „čisto etnička orjentacija poput kvadrature kruga“– dakle nerješiva enigma.
A o „Inckovom zakonu“, koji zabranjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca Šmit je, politički jasno rekao:
- Ako neko misli da se (samo) takvim zakonom mogu postići promjene u društvu, grdno se vara!-
Kakve će biti njegove naredne političke poruke, a kakvo djelovanje, i da li će postići promjene u bh. društvu? I u kojoj će ga mjeri podržati Vijeće za implementaciju mira PIK, ili će, kako je upozorila njegova iskusna zemljakinja Doris Pak, „doći u situaciju da ima moć koju ne može koristiti“? Vidjećemo.
U svakom slučaju, dobili smo još jednog političara u Bosni i Hercegovini i to političara koji ne mora da se dodvorava širokim narodnim masama, da bi se održao na vlasti. Nadajmo se da će biti pametniji, pošteniji i uspješniji, od ovih domaćih, za koje decenijama glasamo, dajući im mandat da nas vode u propast.
A Kristijan Šmit je u Njemačkoj stekao reputaciju ozbiljnog političara.
Dolazi iz Bavarske, ali nije katolik, nego pripadnik vjerske manjine: protestant luteranac. Potiče iz siromašne porodice pekara i pravni fakultet je završio kao stipendista Fondacije „Konrad Adenauer“ bliske demohrišćanima.
Prvi mandat u Bundestagu osvojio je na izborima 1990. godine, kao kandidat CSU, sestrinske stranke CDU, koju vodi Angela Merkel. Bio je i državni sekretar u Ministarstvu odbrane i savezni ministar poljoprivrede. Tokom duge karijere nije mijenjao stranački dres.
Kroz spoljnopolitičke odbore Bundestaga već decenijama utiče na kreiranje njemačke vanjske politike. Još od devedesetih je dobro upućen u zbivanja na Balkanu. Smatraju ga prijeteljem Hrvatske.
Kao potpredsjednik stranke CSU zadužen je, između ostalog, za odnose sa drugim „narodnjačkim“ strankama u Evropi. Članice Evropske narodne partije, sa kojima Šmit od ranije sarađuje, su i četiri stranke iz BiH: HDZ BiH, HDZ 1990, SDA i PDP. U evropskoj narodnjačkoj porodici je i SNS Aleksandra Vučića.
U svakom slučaju, biće zanimljivo. I biće da ne pretjeruju analitičari koji tvrde da se BiH nalazi na raskršću.
Upravo je „Inckov zakon“ i dolazak novog visokog predstavnika ogolio dubinu političkih podjela, bar kada su u pitanju vladajuće elite u Banjaluci i Sarajevu.
Dok u Republici Srpskoj, Dodik uporno gura priču o neleglanom visokom predstavniku, u Sarajevu je Šmit dočekan sa nadama i oduševljenjem. Atmosfera pomalo podsjeća na onu iz fima „Gori vatra“, kada u Tešnju dočekuju Bila Klintona, pjesmom „Iznad Tešnja zora sviće, dobrodošo predsjedniče“.
Znate kako taj film završava? Očajni otac poginulog borca aktivira bombu, koja je izazvala požar, Bil Klinton, ne zastajući, bježi glavom bez obzira. A Srbi i Bošnjaci, konačno sjedaju za isti sto, da popiju za pokoj duše stradalima. Neće, valjda, biti baš tako!
Kolumne „Crveni karton“ objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH. Autorka kolumni je dugogodišnja novinarka, aktivistkinja i feministkinja, koja je u mladosti bila prva žena fudbalski sudija u BiH
Autor: Impuls
