Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković optužio je Univerzitetski klinički centar RS da pacijentima oboljelim od kovida umjesto medicinskog daju – industrijski kiseonik. Od tada smo čuli, vidjeli i pročitali svašta. Jedino nismo saznali ono što normalnog čovjeka jedino interesuje: kakav kiseonik pacijenti udišu?
piše: Milkica Milojević
Eto, zadesi nas je još jedna korona – afera. Pljušte optužbe, maše se, pred TV kamerama, dokumentima i „dokumentima“, prijeti se tužbama i kontratužbama. Klikovi se množe kao zečići. Narod se sablažnjava i ibreti. Svrstava se vaskolika Republika Srpska u tri vrste: one koji se kunu u Draška, one koji vjeruju samo Dodiku i one koji, sluđeni, mole boga da se ne razbole.
Od informacija od najvišeg javnog interesa vidjeli smo, svojim očima, preko svojih ekrana, kako mlađahna Olga Babić, danas uposlenica Gradske uprave, jaše svog šulkolegu Draška Stanivukovića, danas gradonačelnika Banjaluke. Vele, davno je to bilo, al nema veze: jahanje je jahanje, nikad to ne zastarjeva!
A kako su nas tek zajašili takozvani zvaničnici! Pa jezde li, jezde!
Glavni epidemiolog Republike Srpske, Milorad Dodik, reče da je to sa kiseonikom „ujdurma pametnjakovića iz PDP“, koji, eto, hoće da nabace posao nekim likovima iz mrskog Sarajeva, a sve to preko „nekih novih pravilnika Agencije za lijekove“. Ili tako nekako. I još reče da je kiseonik „sasvim ispravan“ , rekli mu to, veli, „neki ljudi iz inostranstva koji se u to razumiju“. Eto ekspertize!
Predsjednik PDP Branislav Borenović je, ustajući u odbranu svog partijskog druga Stanivukovića, Dodiku otpovrgnuo da su sporni pravilnik Agencije, na koji se Dodik poziva, prije sedam godina usvojili upravo njegovi kadrovi iz SNSD.
I još je rekao da je Dodik, izjavom koja mu se „vratila kao bumerang“, eto, „lično priznao da zna da firma njegovog prijatelja i funkcionera SNSD nema dozvolu za unutrašnji promet lijekovima“.
Ah da, teško je ovdje pratiti nit. Uvoznik i distributer spornog kiseonika je firma koju vodi Stanisalv Čađo. Da, da, onaj Stanislav Čađo, koji je bio, godinama, čovjek od posebnog povjerenja Milorada Dodika, njegov, onomad, šef izbornog štaba i SNSD-ov, onomad, ministar unutrašnjih poslova.
Da, da, onaj Stanisalv Čađo koji je volšebno nestao sa političke scene, nakon što su ga mnogi, premnogi mediji, a i neki drugi faktori, doveli u vezu sa pogibijom Nikole Đurovića, mladića koji je 2011. stradao u nikad razjašnjenoj saobraćajnoj nesreći.
I tako je čestiti Čađo potonuo u anonimnost, da bi ovih dana iznenada ispilivao kao dobavljač i uvoznik kiseonika za bolnice u RS. Navodno neodgovarajućeg, ili bar nelegalnog kiseonika.
Pritjeran uza zid i sam Čađo se oglasio, tvrdeći da su Stanivukovićevi navodi „notorna laž“ i da je „kiseonik koji se proizvodi u postrojenjima za proizvodnju kiseonika jasno određene čistoće koja apsolutno zadovoljava sve standarde njegove primjene, dakle i u medicini.“
Mislite da je Čađo, kao ključni akter u ovoj aferi, ili „ujdurmi pametnjakovića iz PDP“, kako vam volja, održao konferenciju za štampu? Taman posla! On je rekao ono što misli da treba reći agenciji Srna. I stop. Nije mu na kraj pameti palo da se izloži nemilosrdnom rešetanju novinarskim pitanjima.
A direktor UKC RS i funkcioner SNSD, Vlado Đajić, optužio je Stanivukovića, da „plaši pacijente i širi paniku“. I priprijetio mu tužbom.
Ali, Stanivuković ga je preduhitrio, on je prvi najavio tužbu protiv UKC RS i direktora Đajića.
Pa se oglasilo Ministarstvo zdravlja RS tvrdnjom da Čađina firma „ima „dozvolu za stavljanje u promet medicinskog gasa“. I još su naveli da se „plasiranje zlonamjernih informacija u javnosti može smatrati direktnim ugrožavanjem zdravlja stanovništva i izazivanjem straha kod pacijenata i njihovih porodica“.
E onda se oglasio i Aleksandar Zolak, direktor Agencije za lijekove BiH, institucije koja donosi sve te pravilnike i izdaje sve te dozvole za uvoz i distribuciju lijekova i medicinskog materijala, pa i medicinskog kiseonika.
E on je, kao najnadležniji od nadležnih organa, razbistrio stvar! Mislite?
Zolak se, uglavnom, bavio pranjem samog sebe. Po cijenu komplikovanja situacije.
Agencija je, reče Zolak, koji je na poziciju došao kao kadar PDP, „nadležna da vrši kontrolu samo nad registrovanim subjektima“, pa shodno tome odgovornost za aferu kiseonik, „nije na njemu“. Eto ga sad!
U vrlo komplikovanom „objašnjenju“ on je rekao da „TGT Tehnogas“ neke dozvole ima, a neke nema, a neke su „neaktivne“ već godinama i tako to. Okruglo pa na ćoše!
Pa je Slobodan Stanić, bivši ministar zdravlja i predsjednik SDS- ovog Odbora za zdravstvo, lijepo rekao da je sertifikat, koji je UKC RS javnosti prikazao kao krunski dokaz da je kiseonik medicinski i u skladu sa standarima, izdala firma koja nije ovlaštena za provjeru kvaliteta kiseonika.
Pa je „isplivalo“ da je famozni „sertifikat“ firma uvoznica izdala – sama sebi. Kompanija „SOL spa Monca“, koja je izdala navodni sertifikat o ispravnosti medicinskog kiseonika firmi „TGT Tehnogas“ iz Laktaša, većinski je vlasnik tog istog preduzeća.
Pa se oglasio i lično ministar zdravlja Republike Srpske, Alen Šeranić. On se zapitao ko će biti odgovoran ako „zbog neodgovrnih izjava pojedinaca... pacijenti skinu maske i odbiju da se liječe“.
A rekao je i ovo, citiram: „Jedna je stvar dovoditi u pitanje registraciju djelatnosti neke firme, a potpuno druga ... dovoditi u zabludu stotine pacijenata, koji se možda u ovom trenutku bore za život.“
A Ivan Begić, najmlađi, a bogme i najglasniji odbornik banjalučki, i stari Draškov pajtos, na sve je to poručio, otprilike: „Čik demantujete Stanivukovića, ako imate čime!“
I još su se mnogi oglasili, sve u istom stilu.
Ali, to nije sve.
Ne zaboravimo da je izvjesni anonimus, koji se voli slikati go do pojasa i sa pištoljem u šakama i koji vjeruje da UDBA još postoji, prijetio gradonačelniku da će ga ubiti.
I da mu je izvjesna Gorica Dodik (ime i adresa poznati redakciji) lijepo poručila da je, citiram „lažljivo govno, bolesni gad“ i tome slično i da će ga – prokleti!
To bi bilo to, ukratko, džepno izdanje.
I šta smo iz svega ovog saznali? Šta smo bitno saznali?
Evo, danas će o aferi kiseonik raspraljati Vlada RS. Kladim se da ćemo, poslije te sjednice Vlade, znati isto što i sada znamo. Ništa bitno.
Hoće li nam ikad, iko, jasno reći: da li je kiseonik, od kojeg zavise životi pacijenata, ispravan, djelotvoran, onakav kakva treba da bude? Teško.
Ili će ovu aferu, koliko sutra, „zatrpati“ neka druga? Vjerovatno.
Hoće li tužioci rastabiriti stvar i jasno saopštiti: gradonačelnik laže i za to će odgovarati!
Ili će tužioci rastabiriti stvar i jasno reći: kiseonik koji se daje pacijentima nije medicinski i za to će odgovarati Stanislav Čađo, Vlado Đajić i još neki?
Odgovor, pod jedan i pod dva, glasi: neće!
Što bi se čestiti tužioci zamjerili moćnim političarima i njihovim favoritima!
Hoće li ministar zdravlje podnijeti ostavku? Neće.
Hoće li direktor Agencije za lijekove BiH podnijeti ostavku? Neće.
Hoće li direktor UKS RS podnijeti ostavku? Šalite se! Čovjek koji sa Dodikom pjeva pod šatorom na Kočićevom zboru da podnese ostavku! Šta će mu to! A ima i „sertifikat“.
I šta če na kraju biti? Pa, ništa. I dalje će da nas jašu i guše saopštenjima i kontrasaopštenjima.
A kiseonik? Koji kiseonik?
Kolumne „Crveni karton“ objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH. Autorka kolumni je dugogodišnja novinarka, aktivistkinja i feministkinja, koja je u mladosti bila prva žena fudbalski sudija u BiH
Autor: Impuls
