Samo četiri dana nakon njegove smrti vodila je marš od 500 tisuća ljudi kroz ulice Memphisa i za manje od godine zauzela je njegovo mjesto u Maršu siromašnih u Washingtonu.
“By reaching into and beyond ourselves and tapping the transcendent ethic of love, she shall overcome these evils. Love, truth, and the courage to do what is right should be our own guideposts on this lifelong journey.”
Riječi su to afroameričke aktivistice za građanska prava, prava crnaca, spisateljice i supruge Martina Luthera Kinga Juniora. Radom uz njega i nakon njegove smrti postala je simbolom borbe za mir zagovarajući toleranciju i zalažući se protiv svih oblika diskriminacije.
Rani život
Prva dama pokreta za građanska prava rođena je 27. travnja 1924. godine u Heibergeru blizu Mariona, u saveznoj državi Alabami, gdje je i odrasla provodeći vrijeme na obiteljskoj farmi. Od malih nogu bila je izložena nepravdi podijeljenog društva: dok su se bijeli učenici autobusom vozili u škole u blizini, ona je svakodnevno hodala pet milja do male škole u Marionu. Unatoč svemu, maturirala je 1945. godine te dobila stipendiju za Antioch College u Ohiu. Za vrijeme studiranja, aktivno je sudjelovala u Pokretu za građanska prava te se pridružila NAACP-ovom (National Association for the Advancement of Colored People) odjelu u Antiochu. Diplomirala je 1951. godine, a zatim nastavila studirati glazbu na New England Conservatoryju u Bostonu. Stipendija je omogućavala školovanje, ali nije pokrivala troškove života, stoga je King, kako bi platila stan i hranu, čistila stubište kuće u kojoj je živjela.
Tijekom tog razdoblja studiranja, srela je Martina Luthera Kinga Jr., mladog studenta teologije. Vjenčanje se dogodilo 1953. godine, a ona je iz obreda izbacila riječ obey i time naglasila da će muža poštovati, no ne nužno i slušati. Nakon završetka Corettina školovanja, u rujnu 1954. preselili u Montgomery, Alabama. Prvo dijete, Yolanda, došla je na svijet 1955., a nakon nje, obitelj je proširena i trima novim članovima: Martinom Lutherom III, Dexterom i Bernice.
Karijera
Sljedećih nekoliko godina Coretta King provela je kao punopravni partner u suprugovom poslu, putujući, sudjelujući u marševima, održavajući govore kada on nije bio u mogućnosti. No, također je dala i svoj osobni doprinos: prvo kao izaslanica organizacije Women’s Strike for Peace na konferenciji u Genevi 1962., a zatim i organizirajući tzv. “freedom concerts,” na kojima je pjevala, čitala poeziju, održavala radionice i poučavala povijest ljudskih prava.
Coretta Scott King 1977. godine na Nacionalnoj konferenciji žena
Nakon ubojstva njezina supruga u Memphisu, Tennessee 1968., Coretta King odlučila je još čvršće i ustrajnije nastaviti njegovu borbu za socijalnom pravdom. “I’m more determined than ever that my husband’s dream will become a reality.”
Samo četiri dana nakon njegove smrti vodila je marš od 500 tisuća ljudi kroz ulice Memphisa i za manje od godine zauzela je njegovo mjesto u Maršu siromašnih u Washingtonu.
Godišnja nagrada Američkog knjižničarskog društva za afroameričke autore i ilustratore knjiga za djecu i mlade u njenu je čast dobila i svoj novi naziv “Coretta Scott King’s Author and Illustrator Awards“.
Tijekom godina, King je naporno radila kako bi ostvarila svoja tri cilja: osnutak Martin Luther King Jr. Centra kao živuće uspomene na njegova djela, uspostavljanje datuma njegova rođenja kao nacionalnog praznika u Sjedinjenim Državama i ustanak protiv nepravde, čineći pritom sve što je mogla kako bi ostvarila Martinov san o poštenom i jednakom društvu. Godine 1983. izdala je knjigu izreka “The Words of Martin Luther King Jr.“, a 1969. i memoare “My Life with Martin Luther King, Jr.”