Ni Švedska nije imuna na širenje desnog ekstremizma.
Autor Petar Fehir za tačno.net
Tako je desničarska stranka SD (švedski demokrati) u zadnjim mjerenjima izbila na drugo mjesto, odmah iza Socialdemokrata.
A oni nisu najdesniji u zemlji ”mira i blagostanja”.
I u tradicionalno mirnom i tolerantnom Lundu NMR (Nordijski pokret otpora) je povećao svoju aktivnost. Meta su bili jedan novinar i jedan političar. U njihova su dvorišta simpatizeri NMR-a nabacali hrpe smeća.
Prije nekoliko mjeseci ista je grupa izazvala masovnu tuču u Lundu, a djeluju i u drugim švedskim sredinama.
I po gradu se može zamijetiti sve više naljepnica i letaka neprimjernog sadržaja.
– Neprihvatljivo je i neopravdano to što se događa – kaže šef policije u Lundu Patrik Isacsson. Budući da su žrtve javne osobe klasificiramo to kao zločin iz mržnje.
Ljetos su, za vrijeme školskog raspusta trenirali borilačke vještine u sali za gimnastiku jedne škole u Ludvici. U Visbyu su na jednom izložbenom šatoru ispisivali nacističke simbole. U Almedalenu su pokušali blokirati ulaz na jednu izložbu o nacističkim logorima.
Tragovi njihovih aktivnosti vide se i na društvenim mrežama što će prema mišljenju policije olakšati otkrivanje počinitelja ovih nediela.
U istragu je uključena i obavještajna služba. Policija želi u korijenu suzbiti ovakve aktivnosti.
Očito je da nacizam i fašizam koji uzimaju sve više maha i poput zloslutne zmije kruže Europom imaju isto lice, bez obzira na naciju i geografiju.
Način na koji demonstriraju svoju zloćudnost i patologiju razlikuje se samo po stupnju u kojoj se pojavnost nalazi.
Razlika je i u tome što u Švedskoj država uglavnom reagira na sve što može mirisati na ugrožavanje osobnih sloboda i nasrtaja na demokratske stečevine.
Ako ocijenimo da je ovaj ”švedski” radikalizam u baby fazi, onda je onaj hrvatski već u zreloj dobi. Prema svim kriterijima; i načinu ispoljavanja i stupnju okrutnosti i opasnosti po žrtve i rasprostranjenosti.
Razlika je i u tome što se to u Hrvatskoj ni ne pokušava ozbiljno sankcionirati, već državna vlast pokazuje visoku razinu tolerancije na sve od prekršaja do zločina iz mržnje. Zadnji primjeri oslobađanja za počinjeni ratni zločin samo su jedan od uzoraka.
Društvene mreže da i ne spominjemo. Ujedinjena desnica se više ne mora ni skrivati iza lažnih profila. Frontalni napadi na Srbe su ”in”. Žestina napada proporcionalna je busanju u hrvatska prsa.
Čak se oni ponekad i potiču i u službi su javne politike.
Primjera za to ima više od prostora u novinama.
Iako je malo onih novina koje otvaraju prostor sličnim komentarima.
A Europa?
Umjesto da pripremi akcioni plan za suprostavljanje širenju fašizma i nacizma i oštro osudi ove i slične ekstremne grupe Europa izjednačava ”stare” naciste i komuniste.
Na opću radost većine stranaka u Saboru.
Kao da su svi zaboravili prve stihove Martina Niemöllera , ”Prvo su došli…”