OTISCI DANA: Pola države nam vode ljudi pod sankcijama. I oni treba da nas uvedu u EU?
Piše: Ozren Kebo
Sankcije i Republika Srpska
Dobar dio političkog vrha Republike Srpske od jučer je pod specijalnim tretmanom Sjedinjenih Američkih Država. Milorad Dodik je to odavno, a sad su mu se pridružili još i Željka Cvijanović, odranije poznata organima Velike Brianije, Nenad Stevandić, Radovan Višković i Miloš Bukejlović.
Ako se pažljivije sagleda njihova djelatnost posljednjih godina, postaje jasno da ih osim antiustavnih aktivnosti povezuje još jedna svar – suspektan odnos prema ratnim zločinima. Zapravo je zaprepašćujuće kakvu količinu besramnih izjava su pripadnici ove odmetničke grupe sukcesivno odašiljali u javnost. Za njih ne postoje ni moral, ni sudske presude, ni osjećaj stida, ni saučešće s porodicama ubijenih, tako da sankcije, koliko god ih ne ometale u karijernom usponu, ipak upozoravaju domaću i međunarodnu javnost na političko bezumlje kojem će kad tad doći kraj.
Ako pomenutoj grupi dodamo još i Marinka Čavaru, onda ispada da sankcije u ovakvoj konstelaciji političkih odnosa dođu nešto kao preporuka za politički uspon.
Tragedija dobija obrise nezapamćene komedije kada čovjek posluša reakcije inkriminiranih jedinki. Od Željke Cvijanović do Staše Košarca sve je veliki urnebes u kojem globalnim političkim procesima upravlja planetarni centar zla – političko Sarajevo.
Hajde de, nek im bude, lijepo je čuti da smo toliko moćni. A ako je već tako, neka se onda pripremi njihov najodaniji saveznik, samozatajni Dragan Čović.
Niko da ne dođe do prijatelj Haag
Ratni zločinac Stojan Župljanin uputio zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu. On je osuđen na 22 godine zbog ubijanja, strijeljanja i istrebljenje nesrpskog stanovništva, a do sada je izdržao dvije trećine kazne u Poljskoj.
U zahtjevu piše: “Njegovo ponašanje sa poštovanjem prema žrtvama i svjedocima; njegovo opće držanje tokom glavnog pretresa i žalbenog postupka, kao i njegov srdačan odnos sa drugim zatočenicima bez obzira na njihovu nacionalnost odražavaju njegov karakter i pokazuju njegovu rehabilitaciju.”
Jedna od najgnusnijih laži i jedan od najpodmuklijih spinova koji nam plasiraju već godinama kaže da – Haag nije doprinio pomirenju. Ova gnjusoba naprosto nije točna. Niko nije doprinio ponovnom uspostavljanju saradnje kao Haag. Zaslužan je za neka od najdirljivijih pomirenja i neka od najljepših prijateljstava u povijesti Jugoslavije: Tuta i Slobo, Šešelj i Praljak, Radovan i Naser, Gotovina i Mladić… Svi su se tamo izmirili, kuhali su jedni drugima, pjevali i igrali se zajedno… A to što pričaju neki od njih kad izađu iz zatvora tek je politička ujdurma čiji je cilj da pogorša tradicionalne prijateljske odnose između Ratka Mladića i, recimo, Jadranka Prlića.
E, drugovi dragi, to svežite Haagu o rep. Prijatelj nije dugme…
Čevljanovići, kultura prostora
Dok je trajala pandemija, organizatori koride u Čevljanovićima su, nakon konsultacija s epidemiološkim institucijama, otkazali i bodljavinu i sve popratne manifestacije. Ove godine, nakon što je grandiozno okupljanje završeno, osoblje koride u saradnji s lokalnim življem potpuno je od smeća očistilo zakupljeni prostor. Društvena odgovornost nešto je što hronično nedostaje Bosni i Heregovini kao državi i većini njenih lokalnih zajednica. Čevljanovići su i tu pozitivan primjer, skoro pa uzor kako treba raditi. Ističu i činjenicu da ovog jula nije zabilježena ni jedna tuča, uprkos ubitačnoj kombinaciji toplotnog udara i nesagledivih količina alkohola.
Šta reći nego – ljudi dragi, svaka čast. Samo nastavite.