Sa Česima je u Bosnu i Hercegovinu došla moderna industrija i arhitektura, kao i neke od znanstvenih disciplina.
Izvor fotografije: karloparzik.com [Zemaljski muzej snimljen oko 1913.]
Prvi put u svom životu sam za Čehe čuo s nekih pet-šest godina, 1993. Oko slabog svjetla svijeće, danima bez struje, okupilo se nekih desetak ljudi, i slušaju mog najstarijeg ujaka koji vazda smiren priča kako se na miran način raspala Čehoslovačka, i svi se nekako zamišljeno pitaju, pa i ja, jedva svjestan sebe s mizernih 6 godinica, zar nismo tako mogli i mi kao što su Česi i Slovaci, mirno se razići. Druga najsnažnija asocijacija na Čehe iz mog djetinjstva datira iz 1996. Prvo europsko prvenstvo kojega se ovaj od malih nogu zagriženi ljubitelj nogometa sjeća. Svi pričaju o Nijemcima, Talijanima, Englezima, Francuzima, a do finala stiže simpatična, nerazvikana Češka s Poborskym, Bergerom, Šmicerom, Kukom, Repkom, Nedvedom, Bejblom, u kojem nesretno gubi od Nijemaca. Bilo je elemenata nekog slavenskog duha u cijeloj toj češkoj priči, od autsajderskog početka, sjajnih igara i tragičnog poraza na kraju. Nešto slično ponovit će se i 2004, kad je zadnji češki pohod zaglavio u Rehhagelovom Termopilskom klancu. Nakon tih prvih asocijacija na Čehe dao sam se u istraživanje o Česima u BiH i dvostruko se posramio. Najprije, jedva da sam išta znao o važnoj i zapaženoj ulozi koju su češki doseljenici odigrali u BiH, a onda i zato što dosad nisam povezao kako moj profesor povijesti iz srednje škole, Leonard Valenta, autor udžbenika o manjinama u BiH kojim se dosta koristim u pisanju ovih tekstova, ima češke korijene.
U svom sam istraživanju saznao kako su prvi Česi u BiH došli s austrougarskom okupacijom 1878. U tom razdoblju austrougarska vlast sa željom prilagođavanja okupirane BiH modernim načinima proizvodnje i života, upućuje javni poziv svim zainteresiranim školovanim kadrovima u Monarhiji da nasele BiH, nudeći znatne olakšice i povlastice (besplatno dijeljenje zemlje, prilike za zapošljavanje).
Tom se pozivu odazivaju mnogi pripadnici naroda koji su živjeli u Austrougarskoj, među njima i Česi. Brojni češki stručnjaci ugradili su svoje znanje i rad u temelje modernog privredno-ekonomskog razvoja BiH, organiziravši podizanje pilana za sječu, obradu i transport drveta, otvaranje rudnika, izgrađivanje cesta i željeznica, otvaranje željezare, uspostavu telefonskog prometa i slično. No, istaknuli su se i u mnogim drugim aspektima modernizacije života u BiH, kao činovnici, suci, administrativni radnici, obrtnici svih struka, bankari, ugostitelji, liječnici, farmaceuti, učitelji, geometri, pa čak i vrsni glazbenici. Poseban doprinos češki doseljenici dali su u razvoju prvih oblika kolektivnog stanovanja, urbane arhitekture, objekata za snabdijevanje, prostornog uređenja gradova, administrativnih zgrada, i sl.
Češki doseljenici u BiH osnivaju kolonije, i to administrativno-industrijske (u Banja Luci, Sarajevu, Bosanskom Brodu, Derventi, Mostaru, Usori, Tuzli i Zenici), zemljoradničke (u Mačinom brdu kod Prnjavora, Novoj Vesi, Novoj Topoli i Vranduku) i zemljoradničko-rudarsko-administrativne kolonije (u Prijedoru). U 2 godine doseljavanja u BiH dolazi više od 7000 Čeha. Najveći ih je broj živio u Sarajevu i Banja Luci (1895. svaki peti stanovnik Banja Luke je Čeh). Zanimljivo je spomenuti i činjenicu velikog interesa češke javnosti za društvene i kulturne događaje u BiH u razdoblju prije Prvog svjetskog rata. Povjesničari govore i o čestim kritikama čeških poslanika u Austrijskom parlamentu na račun austrougarske neuviđavne nacionalne politike u BiH.
Nakon Drugog svjetskog rata broj Čeha u BiH drastično pada (na svega 1987) zbog Rezolucije Informbiroa kojom su mnogi Česi silom primorani napustiti BiH (prilikom čega im je oduzimana zemlja, a zatvarana su i njihova društva), te zbog pojačane asimilacije uslijed sklapanja mješovitih brakova s drugim stanovnicima BiH. Na popisu stanovništva 1991. Čeha u BiH je bilo samo 639.
Danas Čeha u BiH ima oko 1000. Češka nacionalna manjina u BiH danas je uglavnom koncentrirana u Sarajevu, Banjoj Luci, Prijedoru, Zenici i Prnjavoru, a postoje čak i dva mjesta u kojem Česi čine dominantnu zajednicu. To su sela Mačino Brdo kod Prnjavora i Nova Ves kod Srpca. U Mačinom Brdu pripadnici češke manjine organiziraju poznati maskenbal, u Novoj Vesi se održavaju tradicionalni susreti Čeha iz BiH, susjednih zemalja i matice Češke. Neka od brojnih udruženja prvih čeških doseljenika u BiH, tzv. „Čeških beseda“, aktivna su i danas (u Sarajevu i Banja Luci). Unutar tih kulturno-umjetničkih društava Česi u BiH njeguju vlastiti jezik i kulturu, održavaju predstave na češkom jeziku, te druge kulturne (npr. večeri poezije u Banja Luci) i sportske manifestacije. Tipični problemi tih i drugih sličnih društava su financije, te osipanje i nepovoljna starosna struktura zajednice. Većina Čeha koja je doselila u BiH su bili katolici. Prije rata u Prijedoru je u jednoj crkvi čak i služena misa na češkom jeziku, ali je ta crkva srušena početkom 1992. Kao i pripadnici drugih manjina u BiH, i Česi u BiH teško ulaze u strukture vlasti ove zemlje. Od dolaska Čeha u BiH do danas zabilježen je samo jedan slučaj nekog češkog doseljenika u strukturama vlasti, a radi se o Antonu Merclu, koji je u doba Austrougarske u Banja Luci posjedovao mlin i hotel, te kasnije ušao u gradsko vijeće.
U javnosti je možda slabo poznat interes Češke za ulaganja na području BiH. Tako su Česi u BiH zastupljeni na tržištu električne energije (preko kompanije REPOWER), namjenske industrije (preko kompanije „Eksplozija“); samo u područjima industrije, energetike i rudarstva više od 20 čeških kompanija ulaže u BiH. Govorilo se u medijima i o pomoći Češke u financiranju Koridora 5C, ulaganju u hidro- i termoelektrane (oko čega je u Gackom izbio i sudski spor između Češke energetske grupe ČEZ i Elektroprivrede RS), poljoprivredu (ulaganje u stočarstvo u okolici Tuzle), donacijama za opremanje knjižnica (npr. Narodne biblioteke u Doboju), za prečišćavanje voda u BiH, i sl. Malo je poznato i da su nakon prošlogodišnjih nereda upravo stručnjaci iz Češke pomogli spasiti ono malo što je ostalo od Arhiva BiH. Češka država u BiH ulaže godišnje milijun eura putem različitih projekata. Čini se da Česi po drugi put u povijesti žele pomoći podizanje ekonomsko-privrednog razvoja BiH iz pepela. U političkom smislu ne treba zaboraviti ni mnoge BiH upućene prijateljske geste velikog češkog državnika Vaclava Havela.
Preostaje nam reći nešto i o Česima koji su ostavili najviše traga u povijesti BiH. U prvom redu tu treba istaknuti češkog arhitekta Karela Parzika koji je gotovo cijeli svoj život posvetio projektiranju i izgradnji nekih i do danas najljepših građevina u Sarajevu, kao što su Narodno kazalište, Zemaljski muzej (najveći muzejski kompleks na Balkanu), Vladina zgrada broj III, Likovna akademija, Židovska sinagoga, Prva gimnazija, Realka, „Maršalka“, Srpska pravoslavna škola, Fakultet islamskih nauka, Beledija, Crkva na Marijin-dvoru (posljednje Parzikovo djelo). Manje je poznato kako su neke Parzikove ideje bile prisutne i u ostvarenju projekta Vijećnice. Zbog svih ovih zasluga neki ga časte i nadimkom „tvorac europskog Sarajeva“. Parzik je pokopan na groblju Sv. Mihovil na Koševu, a na nadgrobnoj ploči mu stoji epitaf „Čeh rodom, Sarajlija izborom“. Došavši u Sarajevo kao 26-godišnjak (1884.), Parzik je u 6 desetljeća svog života i rada u BiH bio angažiran na 117 arhitektonskih projekata. Umro je u Sarajevu ljeta 1942, a nakon Drugog svjetskog rata njegovoj je obitelji oduzeta cjelokupna imovina.
Osim Parzika, i neki su drugi češki arhitekti ostavili značajan trag u BiH, kao npr. Hans Niemeczek, Karlo Panek, Josef Pospišil, Aleksandar Witek (svi projektirali u Sarajevu), Jaroslav Černý (projektirao hidrocentrale širom BiH), Vojtĕch Blaha (projektirao banjalučke parkove i aleje), Franc Blažek, Jan Kotjera i dr.
Nisu Česi u BiH ostavili samo traga u arhitekturi. Neke od znanstvenih disciplina u BiH su stigle upravo zahvaljujući Česima. Tako su Česi u BiH pokrenuli arheologiju, a prvi direktor Etnografskog muzeja u Sarajevu bio je Čeh Kosta Herman. Češki glazbenik Jaroslav Plecitý bio je ravnatelj orkestra Banjalučke operete i uglazbio je poznatu narodnu pjesmu „Otkako je Banjaluka postala“. Od čeških glazbenika koji su ostavili trag u BiH treba spomenuti i Tuzlaka Čestmira Dušeka, Sarajliju Vladimira Podanyja, te muzikologa i slikara Ludvíka Kubu koji je napravio prvu sustavniju zbirku notnih zapisa tradicionalne bh. glazbe. Poznat je i banjalučki pjesnik Jaroslav Koleška, te književnik i redatelj Jan Beran. Po prezimenu prepoznatljive češke korijene ima i slavni boksač Marijan Beneš koji je nakon sjajne amaterske karijere (počeo u boksačkom klubu Slavija iz Banja Luke) 1979. osvojio i titulu europskog prvaka u lako-velter kategoriji.
Zanimljivo je spomenuti i prvu ženu rudarskog inženjera na svijetu, Čehinju Elu Latal iz Prijedora, te značajnu ulogu čeških radnika u BiH 1908.-1909. u osnivanju Socijaldemokratske stranke BiH.
Marijan Oršolić
Izvor: Prometej.ba