Foto: Impuls
Prošlo je više od 100 dana od donošenja odluke o povećanju minimalne plaće u Federaciji BiH i početka najava propasti koja će zbog toga uslijediti. Osim redovnog propadanja, država ipak nije propala zbog minimalca.
Piše: Suad Beganović
Prošlo je više od 100 dana otkako je Vlada FBiH, prvenstveno na inicijativu ministara iz SDP-a, donijela odluku kojom se minimalna plata povećava sa dotadašnjih 619 KM na famoznih 1000 KM. Prije nego opserviramo par crtica, korisno bi bilo podsjetiti se teksta koji je autor ovog rada napisao u prvim danima po donošenju odluke, pod nazivom Istina razara propagandu poslodavaca i njihovih ekonomskih agenata, objavljenog na portalu Prometej.ba 7. 1. 2025. godine, jer je tekst pred vama neka vrsta nastavka na datu temu. Vrijedi spomenuti, pa i zahvaliti se, Kenanu Muminagiću, Almiru Muhamedbegoviću, Edinu Zubčeviću, koji su pisanim tragom, te Enveru Kazazu na televizijskom nastupu, prihvatili Davidovu ulogu i sa tek dva portala stali pred Golijatovu medijsku mašineriju govoreći iz ugla radnika i za dobrobit radnika. Glavnu riječ su ipak vodili poslodavci, lobistički plaćenici, često potpisani kao ekonomski analitičari, beskrupulozni urednici i budžetske opozicione zvijezde.
U četvrtom mjesecu po svetom minimalcu vrijedi u kratkim crtama podsjetiti na kataklizmičke najave, koje su posredstvom Klixa, Avaza, N1 i FTV, krajnje nasilnički prema svakom uhu objavljivane od prvog dana sve do danas. Najavljeno je, prema Čavaliću, 20 do 30 hiljada otkaza. Čavalića, ukoliko ga niste znali, ste morali upoznati posljednjih mjeseci. Iako mu je svaka prognoza bila pogrešna, ovaj političar, opozicionar iz opskurne Stranke za BiH, kojeg su potpisivali kao ekonomistu, služio je za jednostavnu svakodnevnu upotrebu. Svako poskupljenje je opravdao, pa i kada su cijene goriva padale. Poreze treba smanjiti, poslodavcima treba dati da upravljaju s minimalno kontrole. Da izjave budu pitke i zapaljive, neprestano je potencirao kako se Srbi bogate na račun Bošnjaka. S obzirom da nedostaju Hrvati, sjetio se slučaja Orašja i neradne nedjelje iz koje je Orašje izuzeto, pa tako pate samo Bošnjaci i tek 99% Hrvata u ostatku FBiH. Potenciranje Orašja je potenciranje hrvatskog Orašja, iako ukupan broj ljudi u Orašju je nevažan i za FBiH i Hrvate. Zašto mediji nisu primijetili da je ovo politički, a ne ekonomski stav, analizirano je u spomenutom tekstu sa početka. Ono što vjerovatno mnogo manje znate, da u skoro svakom svom drugom obraćanju na Parlamentu FBiH ovaj analitičar postaje političar i silne pare od onih poreza, od kojih prima veliku i nezasluženu platu, želi inicijativom namijeniti za Tuzlanski kanton. Tako Čavalić može u izbornoj kampanji u svojoj izbornoj jedinici glumiti veliku brigu za građane.
Odluka o minimalnoj plati trebala bi se ticati cca 145 hiljada radnika u FBiH. Ova brojka se mijenja u realnom vremenu. Takva odluka mogla je donijeti i 10 hiljada otkaza. To bi značilo da je postojalo 10 hiljada radnih mjesta koja su bila moguća samo kao ropska izrabljivačka omča. Radno mjesto koje ne može podnijeti povećanje sa 619 na 1000 KM ne treba ni postojati. Međutim, precizni „ekonomisti“ poput Čavalića, Cenić, Gavrana, Köpruner i inih neugodno su ostali iznenađeni kada je u aprilu Porezna uprava FBiH objavila da je broj radnih mjesta povećan za 88. Sama po sebi, brojka ne fascinira. Uklopi li u se računicu da je za 145 hiljada ljudi povećana minimalna plata, a da je broj zaposlenih ostao isti i blago se povećava pred ljetnu sezonu, očito je da ekonomisti trebaju upisati novi kurs. Taj kurs mogu upisati kod Adele Ramić. Samoprozvana poduzetnica, koja usljed nedostatka vlastitog poduzetništva predaje kurseve već uspješnim ljudima kako biti uspješan, na Avazu je dobila prostor da sve administrativne radnika proglasi neradnicima koji ne zaslužuju ni tih 1000 KM. Za to je optužila Boga i komunizam, a potom je pozvala da Bosance i Hercegovce promoviramo po svijetu kao jeftinu radnu snagu. Sve to u jednom jedinom intervjuu.
Istina razara, a njena ljepota je u lakoći kojom djeluje. Ukoliko se uporedi sa količinom laži proizvedenoj u medijskim kuhinjama, nemoguće je bez osmijeha primijetiti da i dan danas na svaki članak protiv minimalne plate, po vlastitoj savjesti i želji, radnici komentarišu i brane jedinu socijalnu inicijativu i odluku u prethodnih 30 godina, koja je na nekoliko dana u potpunosti ugasila etonacionalne teme. Mainstream mediji su bez iznimke između prava radnika i dobrobiti profita stali na stranu profita. Svako pitanje je intonirano kao briga za profit. Ukoliko to novinari ne znaju, profit nije živo biće, dok radnici jesu. Vrijedi izdvojiti gostovanje Mersihe Ferhatović-Beširović na N1 kod Minele Jašar-Opardija, gdje je voditeljka, vlasnica biznisa, pokušavala ubijediti sindikalnu predstavnicu da je profit bog svih stvari, a ne prava radnika.
Ferhatović-Beširović nije predstavnica Vlade FBiH niti je dužna polagati račune voditeljki N1, ali je gostovanje tragikomičan prikaz upravo onoga što će Ferhatović-Beširović objaviti javnosti. Naime, spomenuta predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine dala je frapantan podatak iz ankete među trgovcima, koji govori da se čak 70% njih osjeća napadnuto od strane medija i ekonomskih analitičara. Ova vijest je, očekivano, prošla neopaženo. Svjesno je u neopaženost bačena vijest da snaha tadašnjeg predsjednika Udruženja poslodavaca FBiH Adnana Smailbegovića ima agenciju za dovođenje stranih radnika. Ti radnici su trebali raditi za 619 KM, a pri prvom negodovanju bi dobili ukidanje radne vize.
Radnice rade nedjeljom, što im želi oduzeti Admir Čavalić, koji ne radi nedjeljom. Radnice zaista nešto stvaraju i imaju male plate. Čavalić ne stvara ništa, a ima odličnu platu na račun tih radnica. N1 je stao protiv radnika.
U ova četiri mjeseca pokazano je, iako se prevashodno bavimo minimalnom platom, da nije zabilježen ni najavljeni pad prometa zbog neradne nedjelje. Podaci su zvanični iz izvora porezne uprave i ministarstva trgovine FBiH. Kakva neviđena sreća, izbjegnute dvije izmišljene televizijske kataklizme. Inflacija, još jedna prikaza, manja je nego prije dvije-tri godine, a uvezena je iz EU, a ne zbog minimalne plate. Na kraju, u trenutku dok nastaje ovaj tekst izglasano je smanjenje doprinosa na teret poslodavaca u Domu naroda FBiH.
Svaki mjesec Porezna uprava FBiH je davala izvještaj o inspekcijama, a ti izvještaji pokazuju stravično nepoštivanje voljene domovine, brojna kršenja radničkih prava, utaje poreza i još niz drugih nepravilnosti. Da se opravda kriminal, neprecizna olimpijska reprezentacija ekonomskih analitičara zaključila je da je krivo Međugorje. Pogledajmo istini u oči. U Hercegovini, u Međugorju, koje se izdvajaju jer tu ima Hrvata, postoje brojne utaje poreza, ali se isto tako više prometa i novca obrne u jednoj sarajevskoj ulici nego u cijelom Međugorju. Stoga, pravdati kriminal etničkim prefiksima samo je još jedan u nizu ćoraka raspuštenih ekonomskih lovaca. Na kraju, upravo je u Sarajevu utvrđeno više slučajeva duplih kasa, zbog kojih je bilo nekoliko hapšenja. Ovdje je prikladno mjesto da pripadnik i prikladnik patriotskog korpusa pita da li je bilo hapšenja Hrvata. Zapravo, u akcijama Zip, Kasa 3, Terminali… je bilo. Autor je pobornik sulude ideje da se hapse kriminalci.
Osim redovnog propadanja, država nije propala zbog minimalca. Mediji su pali ispod poslovično niske granice. Pa opet, trud im nije uspio. Tvrdoglavi radnici ne vjeruju minimalno preciznim analitičarima. Mediji se manje bave Nikšićem i Mijatovićem, koliko im smeta radničko dobro. Radnici ne gostuju, a ministar i premijer se mogu i imaju gdje braniti. Mediji napadaju slabe. Radnička prava su sramotno loša. Vijesti o poginulim radnicima se objavljuju kao crna hronika u donjim stupcima. Niko ne pravi emisije na temu dobrobiti radnika nauštrb brzog bogaćenja. A dok ne bude toga neće biti ni nužnog kredibiliteta da radnici povjeruju u medijske natpise da je najteže bogatima, jer oni imaju izgubiti mnogo, dok sirotinja svakako ništa i nema.
Da nam živi, živi rad!