Naravno da je naprosto degutantno na bilo koji način uopće povlačiti paralele između pedofila koji ciljano vrebaju maloljetnu djecu kako bi ih seksualno napastovali – što mora biti vrlo promišljen čin i nikada ne može biti nešto što se ‘slučajno’ dogodilo – s ženama koje odluče izvršiti prekid trudnoće i to na sasvim neproblematičan način s obzirom na to da zakonski okvir pobačaj na zahtjev dopušta prije no što postoji ikakva viabilnost fetusa
Na nedavno završenom samitu u Vatikanu, poglavar Rimokatoličke crkve papa Franjo obećao je da se niti jedno seksualno zlostavljanje nikada više neće prikrivati u crkvenim redovima.
Papa Franjo, prvi je poglavar koji je otvoreno progovorio o seksualnim zlostavljanjima među crkvenim redovima i zatražio “konkretne i efikasne” mjere u borbi protiv seksualnog zlostavljanja koje je počinilo svešteništvo nad maloljetnicima. No njegove namjere, izgleda nisu najbolje primljene među konzervativnim članovima crkve.
U ponedeljak se, tokom mise u Zagrebu, umirovljeni biskup Juraj Jezerinac, komentarišući istraživanja o pedofiliji, osvrnuo, između ostalog i na to da “se svakodnevno ubijaju djecu po bolnicama pozivajući se na ženino pravo, kao da dijete nema ta ista prava”.
Iako se na prvi pogled možda i može činiti da se u njegovom slučaju radi o nepromišljenoj, u afektu izrečenoj izjavi, Katarina Pavičić – Ivelja iz Libele, portala o rodu, spolu i demokraciji, kaže da je spremna tvrditi da se radi o itekako dobro isplaniranom činu. Kristina Čačić iz organizacije Babe koja radi na promociji i zaštiti ženskih prava kaže da Crkva od samih početaka ima monopol nad različitim segmentima društva. O tome zašto se pojedini hrvatski crkveni dužnosnici protiv navoda za pedofiliju brane napadom ženinog prava na izbor, za Zašto su govorile članice Libele i Babe.
Dodatna stigmatizacija žena
“Naravno da je naprosto degutantno na bilo koji način uopće povlačiti paralele između pedofila koji ciljano vrebaju maloljetnu djecu kako bi ih seksualno napastovali – što mora biti vrlo promišljen čin i nikada ne može biti nešto što se ‘slučajno’ dogodilo – s ženama koje odluče izvršiti prekid trudnoće i to na sasvim neproblematičan način s obzirom na to da zakonski okvir pobačaj na zahtjev dopušta prije no što postoji ikakva viabilnost fetusa”, kaže Katarina Pavičič – Ivelja iz Libele.
“Dok bilo kakav seksualni čin nad djetetom mora podrazumijevati jasnu namjeru da ga se izvrši, trudnoća jest nešto što se usprkos svim mjerama predostrožnosti može dogoditi. Ono što je bitno naglasiti jest da je u tim slučajevima odluka o prekidu trudnoće u stvari jedna vrlo odgovorna, a često zbog društvene osude, priziva savjesti i ostalih prepreka koje ženama mogu stajati na putu i izrazito teška odluka. Stoga, u najmanju ruku je neukusno s pedofilije naglasak prebacivati na žene kao ‘ubojice nerođene djece’ time ih još dodatno stigmatizirajući.”
Uticaj crkve na društvo
“Crkva kao vjerska organizacija od samih početaka ima monopol na različitim segmentima društvenog, to jest svjetovnog života hrvatskih građana i građanki od kojeg ne odustaje bez obzira na to što je Republika Hrvatska svjetovna država. Svoju poziciju moći kontinuirano nastoji održati i zadržati dogmatski moralni autoritet. Kako dogma i dogmatsko po svojoj definiciji označava nešto što se ne preispituje nego se kao takvo prihvaća, situacija u kojoj se crkva trenutno nalazi, a to je suočavanje s neadekvatnim tretiranjem niza seksualnih zlostavljanja od strane dužnosnika u vlastitim redovima i uopće javno priznanje da su takvi slučajevi postojali, neupitno utječe na njenu moć i percepciju od strane građana/ki i vjernika/ca”, smatra Kristina Čačić.
Patrijarhalni stavovi
Povijest borbe za ženska ljudska prava i karakter samog feminizma je takav da kritički pristupa stvarnosti i kroz njega preispituje položaj žena u društvu, smatra Kristina.
“Jedan od velikih uspjeha feminizma je što su otvorile pitanja nasilja nad ženama i seksualnog nasilja općenito, a koja su duboko tabuizirana u društvu čime su potaknule i javnu raspravu te time osvještavale i osnaživale žrtve da o proživljenom nasilju progovore, pa bilo ono i od strane crkvenih dužnosnika. Crkveni dužnosnici u Hrvatskoj stoga vjerojatno našu borbu za ženska prava povezuju s trenutnom situacijom u kojoj se nalaze, a dogmatski stav ih sprječava da reflektiraju i preispitaju vlastite stavove i djelovanje. Naravno, problem je i način njihovog iščitavanja biblijskih tekstova koji proizlaze iz patrijarhalnih stavova koji su vidljivi u pisanju i djelovanju crkve s rijetkim emancipatornim istupima, a koji ih zasigurno onemogućavaju da uvide i priznaju ženino pravo na izbor.”
Bavljenje svime osim pedofilijom
Puštanjem izjave poput Jezerinčeve u javni prostor nastoji se isprovocirati svojevrsni ‘skandal’, uzburkati emocije javnosti, bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu smatra Katarina. “Već sada vidimo da se većina članaka objavljenih u raznim medijima fokusira na samu apsurdnost Jezerinčeve izjave i pojašnjava kako se parfemi ne rade stvarno od abortiranih fetusa. U nekim člancima čak se raspravlja o njegovoj ulozi u domovinskom ratu. U svoj toj senzacionalističkoj želji za ‘skandalima i intrigama’ pedofilija u crkvi kao tema već se pomalo gubi.
A uspije li problem pedofilije još jednom medijski potpuno potonuti u moru diverzija, crkva je postigla točno ono što je htjela, još jednom žrtvovala nedužne žene u svrhu manipulacije javnosti u sekularne prostore uvodeći ideologiju kojoj ondje nije mjesto, dok crkveni zločini još jednom padaju u zaborav”, zaključuje Katarina.