Jennerova slamnata koliba u Berkeleyu, Gloucestershire, gdje je siromašne besplatno vakcinisao protiv malih boginja (Izvor: Print Collector / Getty)
Kratka povijest otpora vakcinisanju, od prve vakcine Edwarda Jennera do danas
Šta je zajedničko Kanyeu Westu, Piersu Corbynu i Davidu Ickeu? Protive se vakcinisanju, zatvaranju, vjeruju u teorije zavjere o vanzemaljcima… Možemo sa velikom sigurnošću reći da se niko od njih, da je živio krajem 18. stoljeća, ne bi dobro slagao s Edwardom Jennerom.
Jenner je “otac imunologije“, engleski doktor koji je prije više od dva vijeka stvorio prvu vakcinu na svijetu. Kako se svijet sprema da proizvede jednu ili više novih vakcina za Covid-19, vrijedi spomenuti da skepticizam koji Icke i njemu slični propagiraju ima dugu historiju. I sam Jenner bio je svjestan posljedica nepovjerenja.
Doktor iz Gloucestershirea primijetio je da su ljudi koji su se zarazili virusom kravljih boginja imuni na male boginje – bolest koja je bila rasprostranjena u Jennerovo vrijeme i koja je usmrtila petinu zaraženih. Jenner je prikupio gnoj iz bula kravljih boginja i ubrizgao ga osmogodišnjem dječaku Jamesu Phippsu. Kasnije je dva puta izložio Phippsa virusu malih boginja, međutim, do zaraze nije došlo. Bilo je to jedno od velikih otkrića medicinske nauke. I drugi doktori u to vrijeme su bili svjesni zaštitnih svojstava malih boginja, ali Jenner je prvi stvorio posebnu vakcinu (koju je nazvao prema latinskoj riječi za kravu: vacca).
Vakcine su s vremenom u potpunosti zamijenile tehniku variolacije koja se prethodno koristila, koja je zahtijevala da pacijent bude izložen maloj količini stvarne žive bolesti. To je iz očitih razloga bilo puno rizičnije i ponekad kobno, a na kraju je i zabranjeno 1840-ih. Ako se ostavi po strani etika, pošto je koristio dijete kako bi dokazao svoju hipotezu, Jennerov rad na kraju je prepoznala i vlada koja je istim aktom iz 1840. godine osigurala besplatno vakcinisanje siromašnih. Milioni ljudi su vjekovima umirali u Evropi, a sada je postojao način da se to zaustavi.
Baš kao i sada, uspjeh Jennerovog otkrića ovisio je o tome da li će ga ljudi prihvatiti ili ne. Bez određenog postotka stanovništva koji stvori imunost, širenje zaraze se ne može učinkovito suzbiti. To dovodi do uvođenja obveznog vakcinisanja, koje sa sobom povlači etička pitanja, a koje je u Velikoj Britaniji uvedeno 1853. godine za dojenčad mlađu od tri mjeseca i 14 godina kasnije za svu djecu mlađu od 14 godina.
To svakako nije bila dobro prihvaćena inicijativa od strane stanovništva, jer i tada je bilo onih koji nisu htjeli imati nikakve veze sa Jennerom, vakcinama ili modernom medicinom. Današnji antivakseri i njihov pokret imaju veoma duge i duboke korijene.
Na neki način možemo vidjeti tračak racionalnosti – da se ne lažemo, Jenner je strugao gnoj bula oboljelih od kravljih boginja i ubrizgavao ga ljudima. To nije nešto na što biste pristali bez dobrog razloga. No, van toga, iracionalnost je uzela maha, većim dijelom koristeći argumente koje vidimo i danas, iako je dokazano da su vakcine sigurne. Otpor vakcinisanju postoji otkad postoji i samo vakcinisanje, i baš kao i danas, imao je različita obrazloženja.
Skandal MMR, koji je ovjekovječio osramoćeni britanski doktor Andrew Wakefield – koji je krajem devedesetih proširio lažnu tvrdnju da vakcina protiv morbila, rubeola i zaušnjaka može izazvati Crohnovu bolest i autizam – je izazvao takvu pometnju među antivakserskim redovima, ali je uz pomoć straha i mitova privukao veliki broj novih pristalica. Slično se desilo i u Jennerovo vrijeme, čak i bez neosporive pomoći društvenih mreža.
Wakefield je izbrisan iz medicinskog registra u Velikoj Britaniji jer je odbio opovrgnuti svoje tvrdnje i zbog neetičke istraživačke prakse, ali i dalje ima veliki broj pristalica. Naysayers će, čini se, uvijek imati publiku. Kao što smo svjedočili tokom protekle četiri godine izjavama Donalda Trumpa, dokazi (ili nedostatak istih) neće nužno pridobiti velik dio društva.
Nepovjerenje u konvencionalnu medicinu i sveprisutno neraspoloženje protunaučnog zeitgeista bilo je prevladavajuće tada koliko je u modi sada, predvođeno faktorima koje prepoznajemo i danas, ali i drugim brigama.
Kao i sada, mnogi ljudi su osporavali učinkovitost vakcina, navodeći bolju higijenu kao uzrok manjeg broja zaraza ili činjenicu da nije bilo očitog prenošenja sa osobe na osobu – argumenti koje danas često koriste borci protiv vakcinisanja. Teorija o klicama, mikroskopskim organizmima koji prenose bolesti, prihvaćena je od većine javnosti tek vijek nakon Jennera, a i dalje je bilo uvriježeno mišljenje da mijazma, ili loš zrak, uzrokuje bolest. Neki antivakseri čak i danas smatraju da virus ne može ubiti ljude jer je tako malen, a mi tako veliki.
Jednom kada se vjerovanje proširi među većim dijelom stanovništva, ma koliko se pokazalo lažnim, teško ga je, ako ne i nemoguće, osporiti – samo pogledajte posljedice ovogodišnjih američkih predsjedničkih izbora. Uprkos nedostatku dokaza, dio stanovništva vjeruje da je Trump prevaren kako bi bio otjeran sa položaja.
Prije mnogo godina, sedmični magazin New Scientist pisao je o čovjeku koji je u matricu svog kompjutera ugradio ljekovite kristale. Svako ko se prijavi na Internet putem određene IP adrese mogao je oplemeniti svoju snagu iznutra.
Hiljade ljudi je tvrdilo da su osjetili poboljšanje, navodeći oporavak od velikog broja bolesti i poboljšanja u njihovom profesionalnom životu, njihovim odnosima i općenitom blagostanju. Samo što kompjuter sa kristalnim serverom nije postojao, a njegov vlasnik je to izmislio da dokaže kako je jednostavno uvjeriti javnost.
Ipak, mnogi od onih koji su povjerovali u ovo i koji su vjerovali u blagodati kristalnog servera, odbili su prihvatiti tvrdnje njegovog vlasnika. Toliko su se odlučno držali svojih uvjerenja, da su čak i sa stopostotnim dokazom da su prevareni ostali nepokolebljivi. Ili su optužili vlasnika da nije izvorni autor ove priče ili da su mu praktičari konvencionalne medicine prijetili da mora opovrgnuti ranije iznesene tvrdnje.
Skepticizam prema dokazima, naravno, samo je jedan od argumenata antivaksera. Drugi je povreda građanskih sloboda: koliko daleko bi vlasti smjele ići u provođenju medicinskih postupaka za opće dobro? Ranije spominjani Piers Corbyn i istomišljenici libertarijanci vjeruju da država ne bi trebala imati pravo da određuje zatvaranja, samoizolacije ili obvezno vakcinisanje protiv koronavirusa. Gotovo sigurno da u modernoj Britaniji vakcinisanje neće biti obvezno. Ali to nije bio slučaj nakon Jennera.
Obavezno vakcinisanje protiv malih boginja uz novčane kazne dovelo je do sve većeg broja zajednica koje su bile protiv vakcinisanja, a u nekim slučajevima čak i do nereda, gdje je grad Leicester bio posebno radikalno žarište protivnika vakcina. To je dovelo do “Leicesterove metode” izolacije zaraženih malim boginjama, dezinfekcije kuća pojedinaca i ponekad uništavanja njihovih stvari kao vid alternative vakcinisanju. Cilj je bio pratiti, pratiti pa izolirati, a po nekima je to bila bolja metoda suzbijanja bolesti od vakcinisanja.
U 1800-ima ljudi su postajali sve obrazovaniji, pismeniji i sve više svjesni svog statusa i prava: čartisti, aktivisti radničke klase i sindikalisti često su se pozivali na svoje libertarijansko pravo da odbiju vakcinisanje. To je bilo u doba laissez-faire ekonomije i rasta slobodne trgovine u periodu rane industrijske revolucije, a mnogi od onih koji su radili u rudnicima i fabrikama vjerovali su da su vakcine način da ih se navede da rade više i duže.
Historičarka medicine Kraljevskog koledža doktora Kristin Hussey, ističe da su „ljudi postavljali pitanja o pravima, posebno pravima radničke klase. Širio se osjećaj da više klase pokušavaju zadirati u privatni život ljudi, njihovo zdravlje, polje nad kojim ranije nisu imali ingerenciju. Nepovjerenje je raslo.“
Kao što je čest slučaj posljednjih nekoliko godina u svjetskoj politici, smatralo se da vladajuće klase i vladine “elite” nameću svoju volju privatnom životu pojedinaca. Kada, s vremena na vrijeme, nova vakcina ne bi djelovala kako je očekivano ili kada bi, rijetko, imala kobne nuspojave, moralna panika i protivljenje su rasli.
Satirični crteži prikazivali su vakcinisane beba kojima niču glave krava. Stanovnik Leicestera George Bamford vakcinisao je svoje troje najstarije djece, ali nakon što je jedno umrlo, odbio je vakcinisati svoje četvrto. Kažnjen je sa 10 šilinga, ali je dobio podršku naroda. Na plakatima je pisalo: “Bolje zatvor nego otrovana beba“, dok su Jennerove slike spaljivane a njegov kip uklonjen iz Trafalgarskog trga.
“Ovaj libertarijanski pokret protiv vakcina stalna je tema još od Jennera do sredine 1800-ih i još uvijek je ključni faktor, čak i danas“, kaže Heidi Larson, direktorica Projekta za povjerenje u vakcine (VCP), sa sjedištem u Londonskoj školi higijene i tropske medicine.
Dramaturg i politički komentator George Bernard Shaw se preobratio kada se zarazio ospicama iako se vakcinisao. Tada je vakcine opisao kao “prljavo vračanje”. Letci su ocrnili vakcine. Koliko bi ljudi rado pristalo na vakcinisanje nakon što bi pročitali knjigu”Užasi vakcinisanja: zablude i zla? Naravno, loša posljedica argumenata protiv vakcinisanja bila je činjenica da su se ospice redovno vraćale.
“Prošle godine Velika Britanija je izgubila status zemlje koja je eliminisala ospice, pod nadzorom Svjetske zdravstvene organizacije“, kaže Larson. To znači da se ospice sada prenose između ljudi u Velikoj Britaniji, dok je ranije njihovo širenje suzbijano. Da bi MMR ili bilo koja vakcina protiv ospica uspješno zaustavila širenje bolesti, potrebno je vakcinisati oko 95 posto populacije.
“Trebalo je puno vremena da se oporavimo od Wakefielda i MMR skandala kada je vakcinisanje protiv ospica dramatično palo“, kaže Larson. “Ali još je klimavo. Velika Britanija vratila je svoj status 2017. godine, ali ga je ponovno izgubila prošle godine“.
A onda tu imamo i religiju. U Jennerovo doba mnogi su vjerovali da su zli duhovi ili sotona uzrokovali bolest, a ne patogeni, te da ih samo svećenstvo ili drugi “iscjelitelji”, od travara do egzorcista, mogu izvući.
Krava sa bjesnilom i krvavim očima prijeteći upire iglu sa “nečistim virusom” prema malom djetetu (Izvor: Bettmannova arhiva)
Slična situacija postoji i danas. “Toksini”, uglavnom neimenovani i neidentifikovani, često se smatraju krivim za veliki broj bolesti, a za lijek nude se dijete detoksikacijske, refleksologije do usklađenja čakri. Ali jednostavno zamijenite riječ toksin i stavite zli duh i gledate u gotovo isti fenomen. Zato je razumljivo to što se pokret antivaksera dobro drži u febrilnoj atmosferi u kojoj se nauka pogrešno shvaća ili se vjeruje da je štetna.
Koliko se ludih naučnika pojavljuje u horor filmovima? Daleko više nego pozitivnih prikaza. Jenner je na sličan način bio omalovažavan, a snaga državne religije u to je vrijeme bila mu je daleko najglasniji i najneumoljiviji neprijatelj.
Boginje je poslao Bog, tvrdila je crkva. On bira ko će živjeti a ko će umrijeti, a ne neki doktor iz sela Gloucestershire. Drugi su govorili da je ubrizgavanje ljudi sa životinjskim materijalima “nekršćanska sramota” na sličan način na koji se neke vjerske skupine danas protive transplantaciji organa ili krvi. Vakcinisanje je bilo izjednačeno sa vještičarstvom. Drugi su, još okrutniji, vjerovali da je boginje i druge bolesti Bog poslao da ubiju djecu nesretnih siromaha jer su teret društvu.
Najveći napadi na Jennera su došli iz krugova njegove vlastite profesije. Uglavnom je to bilo vođeno protekcionizmom: hirurzi koji su se bavili variolacijom vidjeli su da je njihov posao ugrožen, kao i oni koji su promovisali još manje učinkovite lijekove poput pijavica ili laksativa i oni koji su vjerovali da će bockanje bula malih boginja srebrnim iglama izliječiti bolest.
Mnogi su pisali članke navodeći da je vakcinisanje opasno. Izaziva rak, tuberkulozu i sifilis, tvrdili su. Uvriježilo se čak i uvjerenje da bi vakcinisanje moglo djecu pretvoriti u krave – koje je umjetnik James Gillray prikazao u poznatom crtežu “The Cow Pock”, koji prikazuje sobu ljudi iz kojih izniču krave dok im Jenner daje vakcine.
Jedan farmer je spalio cijelo stado stoke jer je vjerovao da komuniciraju sa njegovom suprugom, nagovarajući je da vakciniše njihovu djecu, što je prema njegovim uvjerenjima bilo u suprotnosti sa vjerskim običajima. Takva uvjerenja šire se i danas. “Internetom su kružile glasine da će oxfordska vakcina za Covid, koja koristi virus preuzet sa čimpanze kao svoju bazu, pretvoriti vaše dijete u čimpanzu“, navodi Larson.
Čak su i učeniji doktori teško dolazili do tvari kravljih boginja, posebno oni koji su živjeli u većim gradovima, a čak i kada bi im to pošlo za rukom, često su uzorci bili kontaminirani prilikom transporta, što je navelo neke da proglase vakcinisanje opasnijim od same zaraze malim boginjama. U nekim slučajevima to je imalo smisla, iako nije vakcinacija ubijala neke pacijente, već nesterilni uvjeti u kojima su pripremane injekcije.
Farme, sa kojih su se često uzimali uzorci kravljih boginja, naravno, nisu bila najčišća mjesta. Kao što je Alun Anderson, bivši urednik časopisa New Scientist, napisao: „New Scientist je 2004. godine prenio da su neke vakcine protiv dječje paralize proizvedene u Sovjetskom Savezu bile zaražene Simijan virusom majmuna koji može uzrokovati rak. To ne znači da su sve vakcine opasne, samo ta serija. Ipak, to se već jednom dogodilo u SAD-u i takvi incidenti narušavaju povjerenje“.
Isto tako, druge bolesti mogu se prenijeti sa pacijenta na pacijenta korištenjem iste igle više puta. To, naravno, nije značilo da je samo vakcinisanje bilo nesigurno, ali baš kao i kod današnjih antivaksera, posredni dokazi bili su dovoljni da uvjere cinike.
Danas se često navodi, bez ikakvog uporišta u dokazanim činjenicama, da vakcine “preopterećuju” imuni sistem djece. Broj slučajeva ospica porastao je čak i u dijelovima svijeta u kojima je dostupno vakcinisanje, za što su krivi često dobronamjerni, pa čak i obrazovani, ali kada je riječ o nauci – neuki roditelji koji vjeruju u “prirodno ili tradicionalno liječenje” (tržište koje je u svijetu vrijedno skoro 300 miltrijardi dolara) – tu nepovjerenje u nauku stvara nenamjerne posljedice.
Rutinsko vakcinisanje djece mlađe od pet godina opada u razvijenim zemljama – a u slučaju da postotak vakcinisanih padne ispod 90-95, opća populacija će početi da gubi imunitet stada o kojem smo toliko čuli u prvim danima Covid pandemije.
Ali danas, kao i u Jennerovo doba i nekoliko decenija nakon njegove smrti, čak i razumni ljudi, oni koji podržavaju vakcinisanje i konvencionalnu medicinu, teško da bi podržali prisilno vakcinisanje. Treba se prisjetiti da se u drugoj polovici 19. vijeka Evropa mogla podijeliti na nacije koje su vakcinisanje učinile obveznim, poput Britanije, koja je godišnje pala na oko dva smrtna slučaja na milion ljudi prouzrokovana malim boginjama, te na one koje to nisu učinile, poput Nizozemske, koja je imala više od 4.000 smrtnih slučajeva na milion ljudi svake godine.
Bez obzira na to, Kraljevska komisija je 1896. godine, tačno jedan vijek nakon što je Jenner vakcinisao Jamesa Phippsa, preporučila da vlada ukine odredbu da je vakcinisanje obavezno, bez obzira na to što je vakcina protiv malih boginja bila tako uspješna i sigurna. Dvije godine kasnije uvedena je klauzala “prigovor savjesti” koja omogućava roditeljima da odustanu od vakcinisanja svoje djece.
Obvezno vakcinisanje je ukinuto 1948. godine. I danas Kraljevski koledž za pedijatriju vjeruje da bi obvezno vakcinisanje, čak i u pandemiji, bilo kontraproduktivno i dovelo do skepticizma, čak iako je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila “protivljenje vakcinisanju” jednim od 10 najvećih rizika globalnog zdravlja.
“Neke države zahtijevaju da se djeca vakcinišu prije nego što krenu u školu, obično da bi zaštitili druge“, kaže Larson. „Za odrasle je teško učiniti vakcinisanje obveznim, a Velika Britanija je posebno oprezna zbog liga protiv vakcinisanja iz 1800-ih. U svakom slučaju, sistem Ujedinjenog Kraljevstva, kao što smo vidjeli tokom cijele pandemije, gotovo sigurno ne bi mogao uvesti obvezni program“.
Pa kako onda “podstaknuti” one koji vjeruju da vakcinisanje ubrizgava u naš krvotok nanobotove koje je napravio Bill Gates? Iste ljude koji su još u doba Jennera vjerovali da će im injekcija pretvoriti dijete u stoku? Ne možemo, naravno, ali obrazovanje je ključ.
“VCP je upravo pokrenuo inicijativu nazvanu “Uvjeri”, kaže Larson. “Želimo razviti razumijevanje i pismenost kada je riječ o Covidu i drugim vakcinama. Informacije želimo učiniti relevantnima za obične ljude kako bi adresirali njihove brige. Društvene mreže se kreću brzo i moramo reagovati kako bismo odgovorili na strahove i mitove, a ne reagovati kad već apokrifne priče uzmu maha. Puno problema proizlazi iz činjenice da je nauka po svojoj prirodi nesigurna, ali ljudi žele sigurnost. Jezik nauke može biti tajnovit, ali razmjena poruka mora biti jasnija”.
“Informacije dolaze od tvoraca politika i političara koji, poput šire javnosti, često ne razumiju naučnike. Dio njih također ne razumije vakcine ili im se izravno protive. Okruženi različitim mišljenjima često će štititi svoje pozicije i donositi loše odluke. Moramo im objasniti dokaze jednostavnim, osnovnim i jasnim izrazima. U prošlosti je bilo nekih užasnih bolesti i bilo je jasno zašto su nam potrebne vakcine. Danas živimo duže i zdravije, a potreba za vakcinisanjem čini se manje evidentna široj javnosti, iako je i dalje važna. To treba pojasniti“.
I kao što Anderson dodaje: „Izvještaji o čestim propustima, zakonskim i etičkim, ljudi koji su zaposleni u industrijama poput energetike, duhana, hrane i farmaceutskih proizvoda narušavaju povjerenje javnosti. Stoga je lakše uvjeriti javnosti da su se svi urotili da nam naštete, umjesto da rade za javno dobro. Moraju se zaustaviti pogreške i loša kontrola farmaceutskih kompanija ako želimo povratiti izgubljeno povjerenje”.
Također, da li bi nauka, iako konstantno tvrdi je temeljena isključivo na stvarnim dokazima, trebala više paziti na strahove ljudi, umjesto da ih odbacuje kao bezumne?
Možda bi to predstavljalo zajednički jezik. U julu 1999. godine vodeće medicinske organizacije preporučile su postepeno ukidanje toplomjera koji sadrži živu, komponentu koja se u malim količinama koristi u vakcinama. Nije bilo jasnih dokaza da je na bilo koji način štetna, ali su je neke priče opet povezale sa autizmom. Da li je ovo bila mudra odluka, to će tek vrijeme pokazati, ali ta odluka svakako je ukazala na spremnost medicine da se uključi ili odustane, zavisno sa koje strane gledate. “Predostrožnost nije ništa loše sve dok jasno stavimo do znanja da to radimo isključivo iz tog razloga“, kaže Larson.
Nijedna vakcina, naravno, nije 100 posto sigurna, niti 100 posto učinkovita u svim slučajevima: mogu imati nuspojave i dugoročne negativne posljedice koje tek trebamo otkriti. Ali to su razlozi zbog kojih se testiraju prije nego što se puste u promet.
Mit o tome da vakcinisani ljudi imaju više bolesti od nevakcinisanih je jednostavno to -mit, koji je proširen kampanjama protiv vakcinisanja. Mali dio ljudi se zarazi bolešću protiv koje se vakciniše, ali to je zato što – kao što smo vidjeli i na nedavnim ispitivanjima Covid vakcine koja je postigla visok procent uspješnosti, oko 90-95 posto – nijedna vakcina nije u potpunosti učinkovita za sve.
Anderson nudi svoje rješenje. “Još u Jennerovo vrijeme jedan od pristalica vakcina ponudio je da plati troškove sahrane svih antivaksera koji bi dobrovoljno bili izloženi osobi sa malim boginjama. Niko nije prihvatio tu ponudu. Isto bi se trebalo ponuditi svima onima koji Covid-19 smatraju ništa opasnijom bolešću od obične gripe ili pak izmišljotinom. Pretpostavljam da bi rezultat bio isti ”, kaže sarkastično.
1978. godine, velikim dijelom zahvaljujući Jennerovom radu i opsežnim programima vakcinisanja koji su uslijedili, SZO (koja je i sama na meti Trumpovih i drugih teorija zavjere tokom trenutne pandemije) proglasili su da su male boginje iskorijenjene – što se tada prvi put moglo reći za ljudsku bolest (dva uzorka ostala su u laboratorijima ako se ukaže potreba za njihovim daljnjim proučavanjem).
Procjenjuje se da je Jenner spasio negdje oko 530 miliona života, možda više nego bilo koja druga osoba u historiji. Ipak, ofenziva protiv vakcinisanja i dalje stoji. Nedavna anketa u Velikoj Britaniji pokazala je da bi čak četvero od deset ljudi odbilo primiti vakcinu protiv Covida, dok su brojke za neke druge razvijene zemlje još veće. Paradoks je da će u doba kada je medicina sigurnija i uspješnija nego ikada prije u historiji, neki ljudi i dalje prije vjerovati u iscjeljivanje pomoću kristala.
Owen Gower, menadžer Kuće doktora Jennera, muzeja i vrta u Berkeleyju u Gloucestershireu, rekao je za BBC da je “Jennerovo nasljeđe svijet u kojem ne moramo živjeti u strahu od stravičnih zaraznih bolesti“. Ipak i dalje živimo u strahu i u mnogim slučajevima očito nismo u mogućnosti ni birati.
Autor: Mick O'Hare, The Independent
S engleskog jezika prevela: Amina Hujdur, Prometej.ba