Sloboda je opijum za narod. Majstori su našli način kako da primjenom slobode proizvedu generacije nekompetentnih, generacije retardiranih – generacije robova
Kako je još 2015. pisao The Guardian:
„U srcu Silikonske doline nalazi se škola u koju uposlenici tehnoloških giganata Googlea, Applea i Yahooa šalju svoju djecu. Iako je locirana u digitalnom centru Amerike, tu nećete pronaći IPadove, pametne telefone ni ekrane“.
U Waldorf školi nema „NASA meterijala“ ni „svemirskog dizajna“: klupe i stolice su od drveta, kao u prigradskim sarajevskim školama na Dobrinji, u koje sam ja išao.
Iz Guardiana saznajemo i da je škola Mordenu, u Londonu, učenicima mlađim od 12 godina zabranila upotrebu pametnih telefona i kompjutera, kao i gledanje televizije i filmova – ne samo tokom nastave, nego i kući, čak i za vrijeme raspusta. U toj školi Internet je dozvoljen samo učenicima starijim od 16 godina.
SLOBODA ZA FUKARU
Škole bez gadžeta, pogađate, koštaju. Za njih para imaju samo bogati. Djeca ostalih mogu do slobodne volje džarati po elektronskim spravama i slobodno na društvenim mrežama izražavati svoje mišljenje i tu, kako se nekada govorilo na partijskim sastancima, „posvetiti više pažnje raznim pitanjima“ – sa najvećom strašću i ubjeđenjem drviti o svemu o čemu nemaju pojma: od Platona do zavjere farmaceutske industrije koja nam tuši štetne vakcine.
Zanimljivo je to: zabrane za bogate, apsolutna sloboda za fukaru. Stari, nazadni metodi za bogate, najnovije tehnologije i demokratizacija znanja za fukaru.
Jebi ga: sloboda je opijum za narod. Majstori su našli način kako da primjenom slobode proizvedu generacije nekompetentnih, generacije retardiranih – generacije robova.
Još, ako dobro pamtim, za Obaminog prvog mandata, sprovedene su reforme američkog školstva koje su iz procesa učenja ukonile obavezu znanja pisanja rukom. Ukratko, u današnjoj Americi možete doktorirati, a da se ne znate potpisati.
Djeca menadžera kompanija koje će hordama nepismenih i znanjem sakatih obezbijediti elektronske proteze će, dakako, biti pismena – to će ih naučiti u školama poput one Waldorf, u Silikonskoj dolini.
Ako vaša djeca budu iznimno dobra „u kompjuterima“, možda će zaraditi ozbiljne pare. Možda će čak dobiti posao u Silikonskoj dolini. No to nipošto ne znači da neće biti ignoranti, ne znači da njihovo beskonačno neznanje neće dodirivati duboki svemir idiotizma.
Uzmite za primjer mladog čovjeka po imenu Tomas Vilkinson. On je jedan od glavnih programera u Googleu. Zadužen je za strategije i operaciju Google Eartha.
SVE JE TEORIJA
Prošle je sedmice Vilkinson objavio post: “Sve na ovom svijetu je teorija. Od crnih rupa do toga da je zemlja okrugla.”
Onda je, koji dan kasnije, pojasnio svoju teoriju o tome da sve je teorija:
“Kao vodeći Googleov programer preko sedam godina, moja je dužnost da se konačno osvrnem na Zemljin pejzaž. Nakon višegodišnjeg istraživanja i napornog rada zaključio sam da nema mogućnosti da Zemlja može biti sferična. S obzirom na to kako se naši podaci na Google-u nikada nijesu podudarali sa NASA-inim podacima, a uzevši u obzir kako savremena tehnologija jednostavno ne može mjeriti veličinu tolike planete, nikada ne možemo zaista garantovati da je zemlja okrugla. Istina je da je ova ideja tako ukorijenjena u našoj kulturi da niko to ne dovodi u pitanje. Pa, ja to propitujem”.
Za ljude poput Vilkinsona, a „mnogo ih je, i strašno galame“, ono što se nekada definisalo kao klasično znanje tek je zavjera. Znanju onih prije njih oni, odrasli i obrazovani u slobodi, naučeni da najprije kažu svoje mišljenje pa onda, ako imaju vremena, čuju šta o tome misle autoriteti – a njihovo demokratsko biće na sam pomen riječi „autoritet“ burno reaguje – nemaju namjeru robovati: pa imaju oni, zaboga, svoje mišljenje.
Obrazovanje je, napokon, jel'te, nasilje: ko i sa kojim pravom smije drugima nametati svoje vjekovima stare, bajate istine.
Vaša će djeca, hoću vam reći, biti doktori za kompjutere i virtuozni DJ-evi. Djeca vaših gospodara, budući gospodari vaše djece, u svojim će kolibama od šest zvjezdica, dok gledaju na ekološki čista jezera i tri vijeka stara stabla, svirati Baha na klaviru na kojem ga je svirao i Glen Guld i rukom zapisivati svoje misli, kao nekada Hajdeger u Crnoj šumi.
Te će vile biti ono što su nekada u Evropi bili manastiri. U srednjem vijeku pismeni su bili samo rijetki kaluđeri, zatočeni međ’ sijenkama zidina opatije. Sutra će pismeni biti samo gospodari u svojim prozračnim salonima sa velikim prozorima.
I svi će biti slobodni.