Planirati put međ’ zvijezde dok oko njih plutaju zemni ostaci jučerašnjih obroka mogu samo vizionari, idioti i hulje.
Mislite o bosanskohercegovačkoj političkoj eliti šta hoćete, ali ti ljudi imaju viziju.
Evo vijesti, jučerašnja:
“Vijeće ministara BiH utvrdilo je prijedlog osnova za pristupanje Bosne i Hercegovine Ugovoru o načelima kojima se uređuje djelovanje zemalja u istraživanju i korištenju svemira, uključujući i Mjesec i druga nebeska tijela…”.
Nije Bosna jedina regionalna sila koja se uključila u svemirsku trku. Suprotno stereotipima o njima, ni Crnogorci nisu sjedjeli skrštenih ruku.
Evo vijesti, proljeće prošle godine:
“Ministarstvo nauke Crne Gore, u saradnji sa Evropskom svemirskom agencijom (ESA), organizuje radionicu 4. i 5. aprila ove godine u Rektoratu Univerziteta Crne Gore (sala Senata), a koja će imati za cilj upoznavanje sa ESA programom i njihovim aktivnostima, kao i predstavljanje prijedloga projekata za saradnju”.
PRESTROGO SUDIMO
Kažem vam ja: prestrogo sudimo o našim političarima.
Ti ljudi možda stoje u govnima do koljena, ali pogled im je zakovan u zvijezde. Čovjek bi mogao pomisliti: samo istinski vizionari u stanju su uzdići se iznad mizernih objektivnih okolnosti koje ih okružuju i snagom duha, koji ne prihvata materijalna ograničenja, uočiti put u bolju budućnost, a potom njime povesti one koji ne vide dalje od vođinih leđa.
Onda čovjek malo bolje razmisli i zaključi: planirati put međ’ zvijezde dok oko njih plutaju zemni ostaci jučerašnjih obroka mogu samo vizionari, idioti i hulje.
Šta su od pobrojanog onda, naši potpisnici protokola o istraživanju i korištenju svemira, koji će omogućiti da i mi vidimo hajra od tih silnih zvijezda i planeta, umjesto što bezveze stoje gore.
Idioti nisu, jer ako su oni idioti, šta smo onda mi, koje oni jašu sve ove godine?
Vizionari, rekoh, možda jesu.
No najprije će biti da su hulje. Jer, u čemu je razlika između hulje i vizionara: obojica stoje u fekalijama dok, kako izgleda, gledaju u zvijezde. Ali hulja, zapravo, ne gleda u zvijezde, nego u lijevu ruku, koju vam je zavukao u džep, dok desnom vaš pogled navodi na Mjesec. Za hulju fekalni potop nije katastrofa, nego radno okruženje i poslovna šansa: hulje su digle branu, hulje su potop i izazvale.
Naravno, čovjek bez vizije, a većina nas smo takvi, mogao bi sada pitati: ne bi li, ipak, Sarajevu trebalo obezbijediti vodu a Zenici zrak, prije nego što se bacimo u istraživanje i eksploataciju svemira? Ako niste u stanju opraviti sarajevski vodovod, kako mislite odletjeti do Mjeseca?
KAKO SU NAS EKSPLOATISALI
Ta pitanja su, zapravo, glupa. Prvo: nisu li oni dokazali da, ako znaju išta, znaju da eksploatišu? Jesu li kvalitetno eksploatisali ovdašnje zemlje i sve što su u njima komunisti izgradili? Jesu li sve prodali, kupili, preprodali, nisu li iz svakog kamene svake fabričke hale koju su pustili da se uruši iscijedili i zadnji cent profita? Jesu li kvalitetno eksploatisali vaš patriotizam, vaš nacionalizam i vašu religioznost? Jesu li našli načina da se bogate čak i u ratu, dakle da eksploatišu smrt i razaranje, što, složićemo, ne može svako, tek istinski majstori, takoreći umjetnici eksploatacije?
Kako su to uradili? Koristeći platformu demokratije i ljudskih prava. Nije li za vladavine Srpske DEMOKRATSKE stranke na teritoriji i od strane vojske pod njenom kontrolom počinjen genocid i najgori ratni zločini viđeni u Evropi nakon Drugog svjetskog rata? Nisu li za vladavine Hrvatske DEMOKRATSKE zajednice na teritoriji i od strane vojske pod njenom kontrolom otvoreni koncentracioni logori a ustaštvo ustanovljeno kao nezvanična zvanična ideologija? Nije li za vladavine Stranke DEMOKRATSKE akcije, na teritoriji i u vojsci pod njenom kontrolom ustanovljen koncept „s tekbirom na usnama, za građansku Bosnu i Hercegovinu“?
Priznajte sad: kad su oni smislili himnu „ES-DE-A, demokratija, ES-DE-A, ljudska prava sva“, vi niste ni znali šta su ta ljudska prava: zapravo su mnogi od vas tada, dok je pjesma odzvanjala na predizbornom mitingu na kojem ste nosili zastavu sa polumjesecom (ali vama tada nije pala na pamet eksploatacija mjeseca – nije, jer za razliku od njih nemate viziju), za ta prava prvi put čuli. I sad ste se našli vi, da vladajućima sporite vizionarstvo?
Kao što političke elite Srba, Hrvata i Bošnjaka nisu izumile demokratiju, koja im je omogućila eksploataciju Bosne i Hercegovine, tako nije nužno ni da oni izume svemirske brodove koji će im omogućiti eksploataciju „Mjeseca i drugih nebeskih tijela“. Oni će gore sa velikima, makar kao slijepi putnici. Kad veliki pokupe svoje, ostaće dovoljno i za njih.
DA LI JE ZAISTA KOMIČNO
Naravno da je komično da zemlje kakve su Bosna ili Crna Gora planiraju osvajanje svemira. Ali ima u tome nešto što i nehotično otkriva istinu o sistemu. Sve su naše partije i „demokratske“ i „nacionalne“ i „državotvorne“ i „građanske“. I sve su one, bez navodnika, prvenstveno kapitalističke. A za kapitalizam je čitav svijet i sve što na njemu postoji tek resurs, koji je on pozvan staviti u vlasništvo i eksploatisati. Svako drvo, svaka rijeka, svaki čovjek i svaka zvijezda. Kada sve na ovom svijetu sprže i pobiju, pred njima je još bezbroj poslovnih prilika, bezbroj nebeskih tijela koja čekaju da budu osvojena i prodana. Za negdašnje ljude su Afrika, Amerika i Australija nekoć bile dalje nego Mjesec za današnje. Pa to od ropstva i istrebljenja nije spasilo njihove stanovnike.
Do zvijezda se, suprotno staroj poslovici, ne stiže preko trnja. Poslovica treba glasiti: preko mrtvih do zvijezda.