ALIJA SIROTANOVIĆ: Jugoslovenski rudar koji je oborio svjetski ‘sovjetski rekord’ u kopanju uglja

Alija je cijeli radni vijek proveo u istom statusu – rudar-brigadir, penzionisao se sredinom sedamdesetih. Iako su u to vrijeme rudarske plate bile znatno veće od radničkih, penzija mu je bila skromna. “Drugovi” su ga se sjetili sredinom osamdesetih, pa su mu u vrijeme kad mu je lik “udaren” na “dvaeshiljadarku”, dodijelili nagradu AVNOJ-a koja je “vukla” nacionalnu penziju, a ispred ulaza u upravnu zgradu rudnika “Breza” postavljena je njegova bista. Da li je nacionalna penzija do njega i stigla nije poznato. Umro je tik pred smrt Jugoslavije.

Najpoznatiji rudar bivše Jugoslavije, udarnik i junak socijalističkog rada, Alija Sirotanović umro je prije tačno 26 godina, u siromaštvu. Sjećanje na ovog velikog i u isto vrijeme skromnog čovjeka, koji je bio ponos bivše države, i danas živi.

Rođen je 14. augusta 1914. godine u mjestu Orahovo, a odrastao u Trtorićima, selu nadomak Breze, u kojem jedna ulica nosi njegovo ime, dok mu je u krugu rudnika mrkog uglja “Breza” u kome je proveo radni vijek podignuta bista.

Iako se u medijima kao datum Alijine smrti spominje 13. maj 1990., njegov bratić Arif Sirotanović u razgovoru za Klix.ba istakao je da je Alija zapravo umro tri dana kasnije, 16. maja te godine.

“Cio ovaj brezanski kraj je ponosan na našeg Aliju, i toliko godina poslije njegove smrti. On je bio ljudeskara i u isto vrijeme tako skroman čovjek. S ponosom se sjećamo priča nakon što je Alija pobijedio Rusa Alekseja Stahanova, kada se govorilo da je time Tito pobijedio Staljina. Sjećanje na Aliju Sirotanovića još uvijek nije izblijedjelo”, ističe Arif Sirotanović.

Oborio svjetski rekord

Alija Sirotanović je, naime, 24. jula 1949. godine oborio svjetski rekord u kopanju uglja. On je tada sa svojih osam komorata za osam sati rada iskopao 152 tone (253 kolica) i tako oborio dotadašnji rekord Rusa Alekseja Stahanova za 50 tona.

“Ruski KGB je tada provodio nadzor nad tim iskopavanjem uglja, inače Rusi bez toga ne bi priznali poraz”, prisjeća se Arif.

Dodaje kako je prošle godine održana osnivačka skupština Udruženja građana “Alija Sirotanović i njegovi komorati”, kao i da ljudi koji čuvaju sjećanje na lik i djelo Alije Sirotanovića planiraju u njegovom rodnom Orahovu izgraditi sportsko-rekreativni centar njemu u čast. Tu će organizovati i novu omladinsku radnu akciju, po uzoru na one iz vremena socijalizma.

“Breza je nadaleko poznata po našem Aliji, a on je posebno bio vezan za omladinu i volio je sport. Iz tih razloga i planiramo izgraditi ovaj centar, ali to zasigurno neće ići tako brzo, jer iziskuje dosta novca”, navodi Arif.

Prema njegovim riječima, osim Alije Sirotanovića rudarskim poslom bavila su se i sva šestorica njegove braće, kao i najveći dio bratića.

“Od njegovog potomstva danas su živi jedino Alijina unuka i praunuka, koja studira pravo u Sarajevu”, rekao je Arif.

Alijin lik na novčanici od 20.000 dinara

Srce, ruke i lopata

Alija Sirotanović je bio odlikovan i Ordenom junaka socijalističkog rada te je dobio i brojne druge nagrade i priznanja.

Također, njegov lik je odštampan i na novčanici od 20.000 dinara, puštenoj u opticaj 1987. godine, a povučenoj u monetarnoj reformi Ante Markovića. Uz to, grupa Zabranjeno pušenje posvetila mu je i pjesmu pod nazivom “Srce, ruke i lopata”.

Iz priča o Aliji Sirotanoviću ostala je posebno upamćena anegdota prema kojoj je Alija nakon svih uspjeha od Tita jedino tražio – veću lopatu. Napravljena je specijalno za njega i nazvana “sirotanovićka”. Najveća ironija je u tome da je Alija Sirotanović kao živa legenda i simbol pregalaštva radničke klase, ideološke kičme jugoslovenskog režima, preminuo u siromaštvu, u svojoj 76. godini.

Alija i njegova unuka Mubera (Zlata) Sirotanović (foto: Nikola Dević)

Sudbine dva socijalistička junaka

Andrej Stahanov je, po postavljanju svog rekorda, upućen na studije u Moskvu, poslije završenog školovanja radio je u Ministarstvu industrije SSSR-a, potom je direktovao u više rudnika. Od 1957. pa do penzionisanja 1974. radio je kao rukovodilac (direktor ili inženjer) u državnim rudnicima, a bio je i poslanik Vrhovnog sovjeta SSSR. Penzionerske dane proveo je na neuropsihijatrijskoj klinici, umro je 5. novembra 1977, a naredne godine grad Kadijevka, u kojem je započeo svoju radnu karijeru, dobio je ime po njemu – Stahanov.

Alija je cijeli radni vijek proveo u istom statusu – rudar-brigadir, penzionisao se sredinom sedamdesetih. Iako su u to vrijeme rudarske plate bile znatno veće od radničkih, penzija mu je bila skromna. “Drugovi” su ga se sjetili sredinom osamdesetih, pa su mu u vrijeme kad mu je lik “udaren” na “dvaeshiljadarku”, dodijelili nagradu AVNOJ-a koja je “vukla” nacionalnu penziju, a ispred ulaza u upravnu zgradu rudnika “Breza” postavljena je njegova bista. Da li je nacionalna penzija do njega i stigla nije poznato. Umro je tik pred smrt Jugoslavije.

https://www.youtube.com/watch?v=el0SLcveOzM

(GlobalCir/Klix/Vreme)