Foto: Getty images
Naši mediji, zaokupljeni regionalnim političkim cirkusima i bakanalijama nisu obratili ni mrvu pažnje na intervju Alexa Karpa za CNBC iz polovine marta 2026. Jer zašto bi iko obratio pažnju šta govori jedan od osnivača i CEO omražene kompanije Palantir? Karp je tu razgovarao o Palantirovom AI sistemu Maven Smart System, koji američka vojska koristi za vizualizaciju potencijalnih ciljeva i njihovo „predlaganje” za bombardovanje. Da, to su oni sistemi koji prosto mogu odlučiti da bombarduju školu u kojoj su djeca, a testiraju se uglavnom u Palestini.
Piše: Jelena Kalinić
Osim što je govorio o tome kako američke „ubilačke sposobnosti” čine zemlju vrlo posebnom, kao da je to neki vrhunac civilizacije, a ne njeno srozavanje i pad, Karp je naglasio i u kojoj mjeri će vještačka inteligencija promijeniti politički pejzaž. O tome je govorio vrlo orgazmički, jer očito ga ništa ne pali toliko koliko ubijanje, osiromašavanje i donošenje haosa i bola.
„Jedna stvar za koju mislim da je čak i sada potcijenjena od strane svih aktera u industriji … jeste koliko su ove tehnologije disruptivne“, rekao je Karp. „Ako ćete značajno poremetiti ekonomsku, a samim tim i političku moć baze jedne stranke – visokoobrazovanih, često žena koje uglavnom glasaju za demokrate, te vojnih i radničkih ljudi koji se ne osjećaju podržano – i mislite da će to politički proći bez problema, onda ste u ludnici.“
Dodao je: „Ova tehnologija remeti poziciju birača obrazovanih u humanističkim naukama – koji su uglavnom demokrati – i smanjuje njihovu ekonomsku moć. Istovremeno povećava ekonomsku moć strukovno obrazovanih, radničke klase, često muškaraca. Ovi poremećaji će utjecati na svaki aspekt našeg društva.“
Ovdje treba još dodati kako je rekao kako se Palantir nema šta izvinjavati za saradnju sa ICE.
Druga stvar koju žele postići ovim AI osiromašavanjem jeste stvaranje polarizacije između radničke, blue collar klase (fizički radnici, majstori, zanatlije) i white collar klase. Radnička klasa – manuelni poslovi koji često nisu bili popularni, ali su uvijek bili u potražnji, neki od njih su i dobro plaćeni (pa pomislite koliko jedan dobar vodoinstalater, keramičar, električar ili osoba koja pravi ormare po mjeri mogu zaraditi), opstaće u AI revoluciji, osim ako se ne dizajniraju roboti koji će vam vrlo uredno popraviti struju ili napraviti ormar po mjeri. Za žene, to će uglavnom biti nezahvalni njegovateljski poslovi. Ostaje drugi dio radničke klase – onaj koji se ne bavi zanatom nego se radi o fizičkim poslovima, niskokvalifikovanim radnicima poput onih na gradilištima. Oni su ti koji u novim uslovima gube jer i ono malo zaštite što su imali nestaje zbog deregulacije pravila o zaštiti radnika, kako bi se povećao profit.
Međutim, poslovi u administraciji, obrazovanju, intelektualni poslovi, kancelarijski, IT, kreativni poslovi – to je ono što će AI preuzeti. Sramotno je da pojedini profesori s ekonomskih fakulteta sa žarom ponavljaju floskule i mantru o tome kako će AI tzv. revolucija kreirati nove poslove – jer neće, to se ne dešava. Imamo smanjenje broja zaposlenih jer imamo jednog uposlenika kojeg možemo upregnuti u AI alate i koji će obavljati nekoliko poslova, a ostali su tehnološki višak. Snovi o novim radnim mjestima su samo za djetinjaste i naivne. Osim ako to novo radno mjesto koje kreira AI tzv. revolucija nije biti influenser, lifecoach, supplement advisor ili motivational speaker.
Karp et al. dobro znaju da se u ovim Altered Carbon i baudrillarovskim simulakrumima, na koje su ljudi pristali iz vlastite taštine, stvara novi lumpenproleterijat. A lumpenproleterijat je glasačko tijelo desnice. MAGA i sličnih. Lumpenproleterijat današnjice nemnogo se razlikuje od onog u Njemačkoj prije drugog svjetskog rata – čine ga razne varalice-grifteri, avanturisti, pick-up artisti, bitcoin zelenaši, investitori, onlyfans djevojke, hyrox-gym-crossfit-ironman-paddle afficionados. Oni su prirodno megafoni desnice, čak i kada toga nisu svjesni, i istovremeno su neimari simulakruma, tih zečjih rupa algoritama u koje smo svi upali. Akteri manosfere su čisti post-industrijski lumpenproleterijat. Fiziološke nakupine koje nemaju moralne kompase, odgovornost… imaju samo impuls, svedeni su na frojdovski id.
Jean Baudrillard, francuski filozof postmodernizma, objašnjava kako dolazimo do simulakruma kroz četiri faze: slika odražava stvarnost (npr. obična fotografija), zatim dolazi faza u kojoj slika iskrivljuje stvarnost (recimo, korištenje filtera na fotografijama ua društvene mreže, što realno, svi radimo), zatim slika prikriva da stvarnosti nema (reality show koji je potpuno režiran) i napokon, faza u slika nema nikakve veze sa stvarnošću (algoritmi koji kreiraju svoj meta-univerzum za korisnika, a koji ne odražava stvarnost, što je čisti simulakrum).
Jedan diplomata mi je jedne prilike rekao kako želi privatno filantropski poticati socijalnu mobilnost. Ali ne tako što bi davao stipendije studentima za intelektualne djelatnosti. Nego stipendije za zanate, strukovno obučavanje ili za prekvalifikacije. To je dobar signal u kojem se smjeru ide. I dok, naravno nema ništa loše u zanatima, radnička klasa je visokovrijedan član društva, postoji nekoliko drugih stvari na koje treba skrenuti pažnju – nisu svi za zanate. Neki su talentovani za predavanje, prenošenje, znanja, intelektualnu ili umjetničku djelatnost , a sve te djelatnosti i jesu u nekom smislu zanat – mettier. Samo drugačiji. Postoje naravno i zanati na rubu umjetnosti i zanata – poput tehnika obrade metala u nakit.
No, zanemaruje se još jedna važna stvar – ovi ljudi u zanatima imaju toliko obaveza i posla da ne stižu razmišljati o pobunama i revolucijama. Osim, dakako, malog broja, poput nekih bravara. Ali revolucija mora imati ideološku i intelektualnu potku. A za to i radnik mora imati vremena pročitati nešto.
Ovdje je cilj uništiti intelektualnu, bramansku kastu, radničku preuposliti da nema vremena da se buni, a lumpenproletierijat – neobrazovanu rulju koristiti za ideološke ciljeve koji će preplaviti sredstava komunikacija. Radničku klasu i intelektualnu klasu koja će biti prinuđena preći u radničku baciti u wage slavery, da ne mogu ništa uštedjeti niti imati svoju nepokretnu imovinu koja bi im dala neku stabilnost i sigurnost i još im to prodati kao in stil života – nomadstvo, trbuhom za kruhom pa ti ionako ne treba tvoj stan, što ćeš se vezivati sentimentalno za jedan grad, ulicu, stan. Koja si ti budala što voliš stan u kojem si odrastao! U SAD su ljudi već prisiljeni raditi po dva ili tri posla i zbog niske cijene rada su definitivno neki od njih u eksploatatorskom wage slavery odnosu. Cilj je da se ljudi zabave oko preživljavanja, da se ne bi bunili, a ako pobune i krenu, da se umore, da su gladni i da moraju da rade. To se dešava sa pobunama i protestima na Balkanu. Mi smo patient zero, uspješan eksperiment degradacije ljudskog, uništavanja društva. Glavni cilj je rušenje cijene rada i standarda života.
Kao što sam već nekoliko puta naglasila, to će na kraju muškarce svesti na topovsko meso, jer će vojni poslovi i privatna zaštita biti jedini koji će biti lukrativni, žene svesti na sluškinje, marte iz Sluškinjine priče i na rađaone topovskog mesa.
To je taj Vrli novi svijet kojeg smišljaju tescrealci, Thiel, Karp, Jarvin. Potekli iz povlaštenih kasti, sam Karp je sa roditeljima čak išao na razne proteste, njegove rasprave s Thielom od trenutka kada su se upoznali bile su sociološke i političke, i dospjeli su do toga da umesto da grade društvo boljih šansi za sve, grade nadzorni kapitalizam i kojem države poput Izraela sa njihovim AI alatima vrše anihilaciju svega onoga što im smeta.
To je svijet u koji nas sve guraju, a u kojem simulakrum njihovih kolega iz Mete, Open AI, treba da bude droga soma, virtualna stvarnost u koju bježimo od besmisla ropskog rada, gorčine i užasa stvarnog svijeta. Ovo je agenda oduzimanja prihoda obrazovanima koji bi mogli biti pokretači promjena i pobuna, kritičari sistema, uništavanje svega intelektualnog. Cilj je ovaj sloj svesti na preživljavanje, na ropski rad za niske plate i potpuno uništiti srednju klasu putem AI koji će preuzimati bolje plaćene poslove sa više slobodnog vremena. A AI i tech moguli naš žele – glupe.