Foto: Impuls
Danas je u Centru za životnu sredinu u Banjaluci održana konferencija za medije povodom najava o otvaranju rudnika u selu Bistrica i na lokalitetu Bukova Kosa, na kojoj su bili prisutni i mještani iz navedenih zajednica. S pravne strane gledano, otvaranje rudnika je nelegalno, nadležni organi ne čine ništa da ovo nasilje spriječe, dok mještani najavljuju borbu, pa čak i dolazak pred zgradu Vlade Republike Srpske.
Piše: Jelena Jevđenić
Prije mjesec dana u selo Bistrica su došle mašine bez ikakvih oznaka i počele su sa kopanjem. Ljudi nisu bili upoznati sa situacijom vezano za bilo kakve istražne radove.
„Mi ni nakon mjesec dana ne znamo čije su mašine koje kopaju u Bistrici. Nezvanično znamo ko je, ali zvanično još nam niko nije ništa rekao. Ovo je apsurd svih apsurda, da u pravnoj državi ovo ovako može da funkcioniše. Mještane niko ništa nije pitao ili tražio saglasnost“, kazao je Daniel Lazić, mještanin Bistrice.
Iz Centra za životnu sredinu navode da su saznali ko je pokrenuo inicijativu za dodjelu koncesije u Bistrici.
„Firma „Drvo-export“ iz Teslića je podnijela inicijativu Vladi RS za dodjeljivanje koncesije za eksploataciju uglja na tom lokalitetu. Iako bez ikakve odluke Vlade o dodjeli koncesije ili odobrenja od nadležnih institucija, dakle bez bilo kakvog papira, kopanje u Bistrici je započeto. Sve ide u prilog tome da ovaj investitor samovoljno pokušava da započne radove na eksploataciji uglja“, rekao je Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu te naglasio da se radi o privatnom rudnika od kojeg država nema ništa i da postoji pretpostavka da se većina uglja koji se eksploatiše u novootvorenim rudnicima na području RS, izvozi.
Redžib Skomorac, pravni savjetnik Centara ističe da su podnijeli krivičnu prijavu protiv NN lica.
„Mi smo podnijeli krivičnu prijavu protiv NN lica jer nismo mogli utvrditi izvršioca krivičnog djela, a govorimo o krivičnom djelu protivpravno zauzimanje i eksploatacija javnih dobara. Ako se ne radi o eksploataciji svakako se radi o zahvatu koji je u cilju neke eksploatacije, a tamo je ugalj. Ako ništa, podudara se lokacija planiranog rudnika sa krivičnim djelom. To je na tužilaštvu da dalje postupa.“
Na mjestu na kome je planiran rudnik Prijedorčanin Božo Marić, kupovao je zemlju od mještana i govorio da planira da otvori etno selo. U razgovoru za Impuls Marić je prije nekoliko dana kratko prokomentarisao da je on svoju zemlju iznajmio. Umjesto etno sela od čijeg otvaranja bi čitava zajednica imala koristi, stanovnici Bistice strahuju od zagađenja.
„Sve je ugroženo. Izvorišta vode se nalaze u neposrednoj blizini planiranog rudnika. Jedno vrelo koje služi desetak kuća je udaljeno pedeset metara od kopa i već je potkopano, a malo dalje je drugo vrelo koje napaja pedeset kuća. Najvjerovatnije će i ono biti potkopano. Postavljam pitanje institucijama, šta kada pedeset kuća ostane bez vode. Kome da se mi žalimo, NN licu“, ističe Lazić.
Ni u Bukovoj Kosi mještani nisu zainteresovani za bilo kakav rudnik. Za razliku od Bistrice, u Bukovoj Kosi još nikakve mašine nisu došle na teren, ali tamo investitor, firma „Drvo-export“ iz Teslića, polako kupuje zemlju od pojedinih fizičkih lica.
„Uspjeli su da otkupe oko dvadeset posto površine. Uglavnom zemljište koje nije poljoprivredno i od vlasnika koji ne žive tu. Na tom terenu postoje izvorišta vode koja će sigurno biti uništena. O zagađenju životne sredine je svjedočio čovjek koji je vršio ta istraživanja. Naveo je da je na tom lokalitetu od 7 do 12 posto sumpora, što smo i predočili ministarstvu. To je visok postotak sumpora“, rekao je Miroslav Curić, predsjednik Savjeta mjesne zajednice “dr Mladen Stojanović”, Veliko Palančište.
„Kada smo došli u kominikaciju s mještanima Bukove Kose odnosno Palančišta, došli smo do odluke Vlade kojom se pokreće postupak dodjele koncesije za istraživanje uglja i mi smo podnijeli tužbu protiv te odluke u februaru. Taj sudski postupak je još uvijek u toku. Upravo zbog sudskog postupka koji je u toku, Vlada i svi ostali organi koji postupaju po odluci Vlade, moraju da prekinu svoje postupanje do odluke suda. To se u slučaju Bukove Kose nije desilo.
Mi smo se obratili sa nekoliko dopisa Komisiji za koncesije, Ministarstvu energetike i rudarstva, pa i samoj Vladi sa zahtjevom za prekidanje svih aktivnosti do odluke suda, međutim, javni organi su se na to oglušili“, ističe Skomorac.
Bez pravnog uporišta
Za dodjeljivanje koncesija i u slučaju Bukove Kose i Bistrice, nema pravnog uporišta u trenutnom zakonodavnom okviru u Republici Srpskoj.
Dokument o dodjeli koncesija na području RS, koji je jedini i koji je donesen 2006. godine, u kojem su predviđene lokacije za dodjelu koncesija, dodjela koncesije za istraživanje i eksploataciju uglja na području grada Prijedora uopšte nije predviđeno. Dokument je bio važeći do 2007. godine, a poslije se nikada nije revidirao od strane Narodne skupštine RS.
„To je strateški dokument koji usvaja Narodna skupština. Zašto taj dokument poslije nije revidiran, niko ne zna, iako u Zakonu o koncesijama RS postoji obaveza da se on revidira svake tri godine. Do sada je trebalo da se revidira barem pet puta. Samim tim imate pravnu prazninu koju Vlada RS, kao izvršni organ, zloupotrebljava“, navodi Skomorac.
Ne želimo rudnik, želimo čist vazduh i našu prirodu.
Mještani MZ “dr Mladen Stojanović”, Veliko Palančište do sada su organizovali zborove građana, Mještani Bistrice su održali tri velika skupa, a proteklog vikenda su organizovali protestnu šetnju protiv eksploatacije uglja jer su zabrinuti zbog zagađenja.
Imali smo protestnu šetnju. Nismo htjeli ići van mjesta, ali definitivno ćemo ići na radikalnije mjere, možda pred gradsku upravu ili blokiranjem magistralnog puta, možda čak i pred zgradu Vlade“, navodi Lazić te ističe da mu je nakon protestne šetnje policija iz policijske stanice Omarska dolazila kući te su ga označili kao organizatora protesta iako on to nije.