Foto: Impuls/ MHE „Sitonija“ na rječici Tisovača
U Bosni i Hercegovini je sve više pojedinaca koji su svoj imetak uglavnom stekli iskorištavajući i uništavajući prirodna bogatstva putem koncesija. Ovo su im omogućili zakoni, političke i prijateljske veze, stanje u državi, kao i niz drugih faktora koji ovu zemlju čine nestabilnom za život, ali stabilnom za sumnjiva ulaganja. Otvaraju se kamenolomi, rudnici, šljunkare, sijeku se šume. Ipak, među njima prednjače investitori u oblastima obnovljivih izvora energije, na malim planinskim rijekama, na kojima se bez „pardona“ i danas grade mini hidroelektrane.
Autor: Impuls
Sada već davne 2006. godine u Republici Srpskoj vlada Pere Bukejlovića u ostavci, imala je u planu da na 161 lokaciji dodijeli koncesije za izgradnju mini hidroelektrana. Kako su lokacije određene i po kom kriterijumu, u odluci nije navedeno, a spisak budućih investitora napravljen je na osnovu javnog poziva, postupka samoinicijativne ponude. Na poziv se javilo 99 ponuđača koji su iskazali namjeru, s tim da su pojedini ponuđači konkurisali na više lokacija. Na kraju, prema odluci, pod koncesiju je dato 65 lokacija za izgradnju mini hidroelektrana (mHE) snage do 5 MW, za koje se očekuje investiranje u ukupnom iznosu od 100 miliona KM. Ovim je otvoren put „biznisa“ u trgovanju koncesijama za mHE za domaće, ali i strane investitore koji će u ovim ulaganjima naći isplativi interes.
Praksa u dodjeljivanju koncesija na male rijeke bila je tek u začeću, a svoj razvojni put ove koncesije počinju s fazom promjene vlasnika. Prvo ozbiljno trgovanje koncesijama dešava se donošenjem Pravilnika o postupku prenosa ugovora o koncesiji i prenosu vlasničkih prava koncesionara, 2009. godine koji odobrava prenos, odnosno, ustupanje prava i obaveza iz zaključenog ugovora o koncesiji s koncesionara na novo pravno lice. Sam postupak mogao je pokrenuti onaj ko je dobio koncesiju u slučaju „kada iz ekonomskih, organizacionih, finansijskih ili drugih opravdanih razloga ne može da realizuje ugovorne obaveze u rokovima i na način utvrđen ugovorom o koncesiji“.
Tako će dodijeljene koncesije za mHE mijenjati svoje vlasnike prodajom drugom pravnom licu, domaćem, ali i stranom, koji su uglavnom podnijeli ponude za više ponuđenih lokacija za gradnju mHE. Od 2006. godine, kada su dodijeljene, skoro 1/3 koncesija je promijenila svog vlasnika ili su ugovori raskinuti od strane Vlade Republike Srpske, dok je u samo 9 slučajeva koncesionar ostao isti od 2006. godine.
Medijski najviše popraćen primjer promjene vlasništva u koncesiji i izgradnji mHE jeste onaj, kada je na samo nekoliko stotina metara od izvora rijeke Sane planirana izgradnja mHE „MEDNA“. Koncesija za izgradnju je prema odluci iz 2006. godine prvobitno bila dodijeljena preduzeću „ENERGETIK“ iz Banje Luke, koje nikada nije potpisalo koncesioni ugovor. Ova koncesija je dalje prenesena na novo preduzeće „ENERGY MBA“ iz Banje Luke, da bi ubrzo ponovo opet dobila novog vlasnika „LSB Elektrane“ d. o .o. Banja Luka. Sama struktura vlasništva „LSB Elektrane“ je također ubrzo promijenjena i ovo preduzeće je dobilo novog 100% vlasnika, „Interenergo“ d. d. Ljubljana, koje je član velike austrijske grupacije „KELAG“. Na kraju, koncesija je ponovo prenesena na novog koncesionara “ЕHЕ”, društvo zа prоizvоdnju, rаzvој i trgоvinu d. о. о. Bаnjа Lukа, koje je 2020. godine dobilo dozvolu za proizvodnju električne energije, a koje je također u sastavu „Interenerga“ d.o.o. Ljubljana.
Foto: MHE Medna/Centar za životnu sredinu
Da su koncesije za izgradnju mHE uspješna investicija za privatnike i u 2022. godini, govori podatak preuzet s internet stranice udruženja „Eko akcija“ iz Sarajeva. U Bosni i Hercegovini ukupno je planirano oko 458 mHE, od kojih je 339 u planu da se gradi, dok je 119 mHE pušteno u rad. Danas se na ovim koncesijama zarađuje na modernizovaniji način nego što je to bilo na početku, kada je počinjao razvojni put koncesija za mHE. Sve zavisi u kojoj se fazi nalazi idejni projekat, jer upravo to određuje cijenu po kojoj će se koncesija i prodati. Što je projekat bliže izgradnji, to je cijena skuplja pa se tako danas koncesije mogu prodati u bilo kojoj fazi od realizacije do izgradnje, sve s potrebnim dozvolama za određenu fazu. Dodatni stimulans za trgovanje koncesijama za mHE dali su i organi vlasti koji su svakom koncesionaru koji proizvodi struju iz mHE obezbijedili garantovane otkupne cijene, podsticaje i premije, o čemu je portal IMPULS detaljnije pisao u tekstu Obnovljivi izvori energije – Slaba šansa za građane .
Koncesije na mHE su svakako u Bosni i Hercegovini uspješan „biznis“ koji počinje s ulaganjem nekoliko desetina hiljada maraka, a koji se vrlo brzo pretvori u prvi milion. Privatnici se tako bogate uz izgovor da je struja u BiH potrebna, iako samo 3% od ukupno proizvedene električne energije otpada na mHE. O dodijeljenim koncesijama stanovnici lokalnih zajednica se još uvijek ništa ne pitaju, iako su koncesije javno dobro od javnog interesa pa su one jako pogodno sredstvo koruptivne manipulacije, gdje svi „budu dobri“, osim naroda kojem se uništava neposredna životna sredina. U tom krugu organa vlasti koje daju koncesije, privatnika koji dobijaju koncesiju i stanovništva lokalnih zajednica, koje se ništa ne pita, jedinu zaradu imaju pojedinci, iako se one predstavljaju kao dobrobit za sve. Koncesije su po definiciji „pravo obavljanja privrednih djelatnosti korištenjem javnog dobra, prirodnih bogatstava i drugih dobara od opšteg interesa, kao i pravo na obavljanje djelatnosti od opšteg interesa“, ali čini se da u Bosni i Hercegovini one ipak predstavljaju legalan način bogaćenja pojedinaca pod izgovorom javnog interesa.
“Projekat ‘Informisanje bh. društva o problemima i borbi za zaštitu životne sredine kroz zakonske regulative i primjere građanskog samoorganizovanja’ dio je šireg projekta ‘Misli o prirodi!’ koji provodi Centar za promociju civilnog društva, uz finansijsku podršku Švedske”.