fbpx

Ne postoji definicija mita s kojom će se svi složiti. U svakodnevnom govoru mit podrazumijeva rašireno, ali lažno vjerovanje dok je u akademskom području mit najčešće predaja o božanstvima, herojima ili nastanku svijeta.

tlefssa

Mitologija pak označava skupljanje, proučavanje i tumačenje mitova. To je kompleksno je područje koje se proteže od književnosti (Hesiod, Homer, Ovidije), preko povijesti, religije i antropologije do psihologije (Jung, Freud, Campbell).

U hrvatskom prijevodu nedavno je objavljen Vodič kroz mitologiju (Mozaik knjiga, 2006) američke autorice Nancy Hathaway. Knjiga je priručnik namijenjen ne pretjerano zahtjevnom čitatelju koji treba širi popis sažeto prepričanih mitova s dobrim kazalom. Ako niste sigurni čija je Antigona kći ili što je tražio Gilgameš, ako ne znate što čuvaju Kerberi ili zašto Sizif vječno gura kamen uzbrdo, tada je Vodič kroz mitologiju prava knjiga za vas. Zanima li vas iole tumačenje mitova, autorica će vas razočarati. Već u uvodu izjavljuje da „ne pokušava analizirati sve mitologije ili pak sagledati mitologiju na jedan način.“ Na kraju krajeva, Nancy Hathaway nije mitolog poput Josepha Campbella ili Jamesa Frazera. Ona je profesionalni pisac (štogod to značilo) koji piše na zadanu temu. U nas je preveden i njezin Vodič kroz svemir (SysPrint, 2000).

Vodič kroz mitologiju je originalno objavljen 2000. godine (The Friendly Guide to Mythology, Viking/Allen Lane, 2000). Ako je suditi po Amazonu, knjiga na čitatelje nije ostavila veći dojam. Na britanskom Amazonu nije napisan nijedan osvrt na knjigu, a na američkom tek jedan u šest godina. Vodič kroz mitologiju nije knjiga koja se s lakoćom čita od korica do korica. Poglavlja poput abecedarija božica su prilično naporna. Ne zato što priče nisu zanimljive, nego stoga što nisu povezane. Nakon nekog vremena imate dojam da čitate telefonski imenik. Najbolji dio knjige su tekstovi na kraju svakog poglavlja naslovljeni „Iz povijesti mitologije: legendarni mitolozi“. Tu Nancy Hathaway piše o Hesiodu, Maxu Mülleru, Jamesu Frazeru, Jane Harrison i drugima. Neke od njih vrijedi posebno spomenuti.

Hesiod je bio starogrčki pjesnik koji je živio oko 700 pr. Kr. Njegova Teogonija obično se koristi kao izvor grčke mitologije. Teogonija je prva grčka mitološka sinteza koja raspravlja o postanku svijeta (kozmogoniji) i rodoslovlju bogova (teogoniji). Hrvatski je prijevod Teogonije (Postanak bogova) objavljen tek prošle godine zajedno s Poslovima i danima te Homerovim himnama (Demetra, 2005).

Sir James G. Frazer bio je škotski antropolog, povjesničar religije i mitolog. Njegova najpoznatija knjiga Zlatna grana (Jesenski i Turk, 2002), originalno objavljena 1890. godine, inspirirala je mnoge pisce poput T.S. Eliota, D.H. Lawrencea, W.B. Yeatsa i J. Joycea. Zlatna grana je velika komparativna studija religije i mitologije. Kako je Darwinova teorija evolucije bila društvena paradigma u Frazerovo doba, smatra se da je odredila i njegovo tumačenje triju uzastopnih faza ljudskog napretka: magije, religije i znanosti. Frazer je smatrao da magija s vremenom prerasta u religiju koja zatim kulminira u znanosti.

Danas se Frazerov evolucijski lanac magija → religija → znanost često osporava, no kako je meni osobno privlačan iskoristio sam ga kao poveznicu na drugu nedavno objavljenu knjigu istog izdavača: Povijest znanja Charlesa Van Dorena (Mozaik knjiga, 2006).

Ova je knjiga iznimno ambiciozan projekt − pregled razvoja ljudskog znanja od poznatih početaka civilizacije (oko 3000 godina pr. Kr.) pa do današnjih dana (i još 100 godina u budućnost). Za razliku od Vodiča kroz mitologiju, Povijest znanja se nevjerojatno lako čita. Zapravo, možda se ne bih ni odvažio čitati Dorenovu Povijest da prije toga nisam pročitao Zeldinovu Intimnu povijest čovječanstva (VBZ, 2005). Zeldin je počeo topiti moj osobni mit o povijesti kao krajnje dosadnom predmetu koji se bavi samo politički važnim događajima i osobama. Doren ga je otopio do kraja. Preporučam Povijest znanja svima, a osobito učenicima i studentima. Vjerujem da će jednoga dana u školama biti obvezna i ovakva lektira, ne samo književnost (doduše, kako sad stvari stoje, prije će potpuno ukinuti lektiru nego li ju povećati).

Charles Van Doren, američki je intelektualac i posebno zanimljiva osoba. Za razliku od Nancy Hathaway koja je u godinu−dvije prostudirala mitove pa složila svoj kolaž, Doren je napisao knjigu koja je „rezultat života provedenog u čitanju razmišljanju i razgovorima“. Usput, Zeldin u zahvalama spominje da je proveo ogroman dio svojega života čitajući knjige, a za Jamesa Frazera koji je gotovo sve svoje vrijeme proveo u čitanju jedan biograf kaže „Frazerov je život bio zapravo tek popis knjiga.“

Njihove su knjige stoga opravdano postale utjecajne i dobile epitete žanrovskih klasika. Doren je već u formalnom obrazovanju pokazao neuobičajenu širinu (npr. magistrirao je astrofiziku, a doktorirao englesku književnost). U svojim ranim tridesetim godinama bio je docent na Sveučilištu Columbia, šarmantan, obrazovan i poznat (otac i majka su mu bili poznati književnici, a ujak ugledni povjesničar). A onda je poput Fausta prodao dušu vragu.

Prijavio se na kviz, uočio ga je producent koji je tražio privlačnog pobjednika uz čiju bi pomoć popularizirao emisiju. Uglavnom, Doren dao se nagovoriti da učestvuje u prijevari jer „kviz je samo zabava, a namještanje uobičajena praksa.“ Postao je bogat i slavan (izašao je na naslovnici časopisa Time), a u medijima su ga zvali 'hodajuća enciklopedija'. A onda se prijevara otkrila. Doren se povukao iz javnog života i dvadeset godina radio kao urednik Encyclopediae Brittanice. Robert Redford je 1994. prema tom događaju režirao film Kviz (Quiz Show).

Povijest znanja nevjerojatno je opsežna knjiga prepuna podataka koja obuhvaća više od pet tisuća godina ljudske potrage za znanjem. Bilo bi naivno očekivati da nema krivih podataka. Spomenut ću samo jedan koji mi je posebno privukao pažnju. Radi se o Darwinovom putovanju brodom Beagle (branim Darwina kao što je to radio djed Aldousa Huxleya). Charles Van Doren za Charlesa Darwina piše: „Bio je tek prosječan student pa ga je otac nagovorio da prihvati posao prirodoznanca na brodu Beagle...“ Naprotiv, otac se protivio Charlesovom putovanju i pustio ga je tek na nagovor šogora (evo tko je koga nagovarao). Za posao prirodoslovca na Beagleu Darwina je preporučio profesor botanike Henslow s Cambridgea upravo zato što je bio njegov iznimno dobar student, a ne tek prosječan. Na naslovnici izvornika stoji mala reprodukcija Raffaellove Atenske škole.

Domaći izdavač, Mozaik knjiga, povećao je tu sliku preko prednje i zadnje korice knjige što izgleda jako dobro. Usput, na web stranici http://www.newbanner.com/AboutPic/SOA.html moguće je klikom miša na pojedini lik antičkog filozofa dobiti njegovo ime.

Doren je autor brojnih knjiga od kojih mi se posebno zanimljivim čine How to Read a Book (Simon & Schuster 1972) koju je napisao u koautorstvu s filozofom M.J. Adlerom te The Joy Of Reading (Harmony, 1985).

dr. sc. Dario Hrupec /Čuda prirode

 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU