„U stripu u kojem je i crtež svojevrstan oblik pisma, Corto Maltese, dijete Gibraltara, sin andaluzijske Ciganke i engleskog mornara iz Cornwalla, romantični junak čije su avanture istodobno poziv na sanjarenje i lekcija iz slobode i tolerancije, 1996. godine, povodom obilježavanja stote obljetnice suvremenog stripa, proglašen je strip-junakom stoljeća“
Corto Maltese se prvi puta svijetu predstavio u mitskoj „Baladi o slanom moru,“ grafičkom romanu od 164 table, ovdje podijeljenom u tri albuma, smještenom na zaboravljeni otok Escondida na Tihom oceanu, na približno 169° zapadne dužine i 19° južne širine, kada je Europa uz riku topova već utonula u plamenu zoru Prvog svjetskog rata, puneći rovove „živom silom“ raznih naroda, ljudima koji će u blatu tih rovova masovno zaglaviti u živom pijesku bezumlja. Ali, na Escondidi, otoku neubilježenom u pomorske karte, skupila se među maorskim domorocima živopisna ekipa otpadnika od društva, šaka okorjelih pustolova i gusara predvođenih tajanstvenim monahom, za koje vrijeme kao da nije postojalo, i koji su bili spremni na sve kako bi opstali kao krojači svoje sudbine.
„U stripu u kojem je i crtež svojevrstan oblik pisma, Corto Maltese, dijete Gibraltara, sin andaluzijske Ciganke i engleskog mornara iz Cornwalla, romantični junak čije su avanture istodobno poziv na sanjarenje i lekcija iz slobode i tolerancije, 1996. godine, povodom obilježavanja stote obljetnice suvremenog stripa, proglašen je strip-junakom stoljeća,“ stoji u najavi ovog vrijednog izdanja Antibarbarusa iz 1994.
Portugalski pjesnik Pessoa govorio je da imamo dva života, onaj koji smatramo stvarnim i onaj iz naših snova, koji želimo živjeti. Venecijanac Hugo Pratt (1927 – 1995), vjerovao je da je stvarni život san. Njegov djed po ocu bio je Englez iz Lyona, djed po majci Židov maronit iz Toleda, baka Židovka čiji su roditelji u Veneciju došli iz Turske. Djetinjstvo je proveo u Veneciji, u brojnoj obitelji gdje su se govorili razni jezici, a na njega je najviše utjecao ujak, mornar anarhističkih uvjerenja, i njegove priče s dalekih mora. Ranu mladost proveo je s ocem u Etiopiji, zatim je gotovo petnaest godina radio u Argentini, gdje je skovao svoje crtačko i pripovjedačko majstorstvo. Povratkom u Italiju, Pratt je s likom Corta Maltesea ujedinio svoj osebujni crtež i priču u grafički roman što je bila istinska revolucija u devetoj umjetnosti, pa ga i danas pamtimo kao jednog od najvažnijih autora u povijesti stripa. Ako je danas Corto postao nezaobilazna ikona avanture, legenda Huga Pratta pridružila se panteonu pisaca putnika, zajedno s Melvilleom, Stevensonom, Londonom, Kiplingom, Hemingwayem, Saint- Exupéryjem i Conradom, a njegovi su crteži i akvareli dragocjen prilog likovnoj umjetnosti našeg vremena.
Kao dječaku, otac mu je posvetom na prvoj stranici Stevensonove knjige „Otok s blagom,“ zaželio da i on u životu pronađe svoj otok s blagom. Pronašao ga je u svojim ljudima od crne tinte, imaginarnim svjetovima koje je nastanjivao i kreirao, u prijateljima koje je stekao na svojim brojnim putovanjima, u brojnim ženama koje je volio, od onih stvarnih, do onih izmaštanih, poput Pandore, Zlatouste, Esmeralde, Venexiane, Banshee, Rowene, Tracy Eberhard, Jave, Morgane, Hipatije, Shangai Li, Fale Mariam, Marine Seminove, Louise Brookszowyc. Jasno da je našao svoj otok s blagom i u šestero djece iz brakova s Gucky Wogerer i Anne Frognier, i veza s afro-brazilskom svećenicom Macumbe i jednom Indijankom iz Amazone, a još četvoro djece je usvojio.
U stripu je uobličio i Sindbada, Sandokana i Odiseja, ilustrirao Rimbaudova „Pisma iz Afrike,“ i Kiplinga, iscrtao posljednji let Saint- Exupéryja. Imao je dar poput spužve ili žive bočice za tintu upiti atmosferu nepoznatih podneblja, oživljavajući raznovrsne, ali nikada plošne ili banalne, ljudske sudbine. Od zaplotnjaka u neosvijetljenim uličicama Irskih gradića do šekspirijanskih vilenjaka u zimsko jutro uz Stonehenge, od transsibirske pruge i mongolskih stepa kojima putuju lijepe kineske revolucionarke do vještih plesača tanga u bordelima stare luke Buenos Airesa, od kišnih šuma Brazila i pješčanih dina etiopske pustinje do estetskih i eruditskih putovanja u prošlost, u potrazi za izgubljenom ljepotom židovske četvrti u Kordobi, gdje je odrastao Corto, i gdje još jedino Cigani mogu prirediti glazbenu izvedbu iz srednjeg vijeka dostojnu sefardskih romansi.
Uvijek je u potrazi za istinom koja nam svako malo izmiče kroz ruke poput životvorne vode, kroz pukotine među svjetovima. Bilo da smo na Uskršnjim otocima ili na vjetrovitim škotskim liticama, u potpalubljima jedrenjaka prošlih stoljeća ili visoko gore u cepelinu, Hugo Pratt nam otvara vrata kao gostoljubivi domaćin. Sasvim svoj među svim tim apokrifnim pripovijestima o pojedincima slobodarskog duha, nediscipliniranim sanjarima, subverzivnim elementima, odmetnicima od svih zastava, od kojih su mnogi, poput Corta, sami u svoj dlan urezivali liniju sreće. „Kadgod želim nešto naučiti o životu i stvarnosti, iznova čitam Corta Maltesea, “ rekao je Umberto Eco.
Prattova kći Silvina, kao jedina članica obitelji koja je imala dozvolu za boravak u ateljeu svoga oca, bila je prisutna kada je on 1967. zaplovio kao kapetan i navigator jedne od najzačudnijih pustolovnih saga, „Balade o slanome moru.“ „Imala sam približno dvije ili tri godine. Radio je u dnevnoj sobi našeg venecijanskog stana blizu prozora od terase. U trenutku kada tek kreće s poslom promatram ga kako, sjedeći pred papirom, uranja svoj kist u staklenku s vodom. Pero i tuš su na stolu. Iz pozadine dolazi prigušena glazba njegovog prijatelja Dizzyja Gillespija. Ne govori, usredotočen je na svoj posao. Crta prvu tablu “Balade o slanom moru.“ Nedugo zatim, Corto se drži za splav, sam usred golemog oceana. ”
Autor: Tomica Bajsić, prethodno objavljeno u Playboyu
