fbpx

Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj iz godine u godinu stagnira ili je u slobodnom padu.

slider velika

Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj iz godine u godinu stagnira ili je u slobodnom padu. Posljedice za agrarni sektor vežu se najčešće za domaće političke manevre, utjecaj globalnih političkih tendencija (poput ruskog embarga) ili višu silu kao što je proljetni mraz prošlog proljeća koji je uništio ili unazadio veliki dio poljoprivrednih kultura diljem zemlje. S takvim se problemima iz godine u godinu uz administrativne barijere bore seljaci, ali iz runde u rundu, nažalost, bivaju sve slabiji, a ukupni agrarni sektor jedva stoji na nogama

PRAVOCRTNI UDES HRVATSKOG AGRARA: Ivica Todorić - neupitni simbol propasti poljoprivrede

I ŠTO SADA: Možemo li obnoviti industrijsku proizvodnju?

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2016. godini ukupna vrijednost otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda iznosila je malo više od sedam milijardi kuna. Od ukupne vrijednosti poslovni subjekti imali su udio od 63,1 posto dok su mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva činila ostatak od 36,9 posto. Uspoređujući s ranijom godinom, vrijednost otkupa i prodaje porasla je za 4,8 posto kao posljedica rasta ukupne potrošnje na državnoj razini. Gledano iz kategorije proizvođača, za 7,9 posto zabilježili su rast poslovni subjekti, dok su OPG-ovi ostali na gotovo jednakoj razini kao i godinu ranije.

traktor zito

Od ukupne vrijednosti poslovni subjekti imali su udio od 63,1 posto dok su mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva činila ostatak od 36,9 posto (FOTO: Pixabay)

Ukoliko se ukupna proizvedena vrijednost raščlani po proizvodima, žitarice sudjeluju s 17,9 posto, sirovo kravlje mlijeko s 14,7 posto, žive svinje s 12,7 posto, živa goveda s 11,8 posto, uljano sjemenje s 10,7 posto, živa perad 6,8 posto, vino s 6,2 posto, kokošja jaja s 4 posto, šećerna repa i njeno sjeme s 3,9 posto, povrće, dinje i lubenice s 3,8 posto, voće, orasi i slično koštuničavo voće s 1,7 posto, krumpir s 1,1 posto te ostali proizvodi s 3,5 posto.

Disperzija poljoprivredne proizvodnje s obzirom na geografski položaj i potencijal u razvijanju brojnih kultura, nažalost, nema nikakav ekonomski učinak u globalu već ovisi isključivo o kretanju ukupnog gospodarstva. S druge strane cijene poljoprivrednih proizvoda u 2016. godini naspram 2015. godine u većini kategorija bilježe pad. Poseban naglasak odnosi se na pšenicu u kategoriji žitarica, a izraženi pad osjetio se i kod voća i povrća, osim jabuka čiji je rast cijena uzrokovan proljetnim mrazom te samim time i manjim urodom. Što se tiče stočarskih i peradarskih proizvoda sve kategorije, izuzev svinjogojstva, bilježe pad.

Gledano iz perspektive malih proizvođača situacija je daleko od idealne. Prema podacima Financijske agencije zaključno s datumom 31. prosincem 2016. godine u blokadi se nalazi 11,6 posto OPG-ova, odnosno 953 od njih ukupno 8.163 s računom obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, dok cjelokupna dugovanja iznose 418,5 milijuna kuna.

dolac plac povrce1

U blokadi se nalazi gotovo 1.000 OPG-a (FOTO: Lupiga.Com)

Najzaduženije županije su upravo one u kojima je udio bavljenja poljoprivredom i najveći: Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Virovitičko-podravska.

Istovremeno, u prvih šest mjeseci 2016. godine vanjskotrgovinska bilanca prehrambenih proizvoda iznosila je 277 milijuna eura uvoza u odnosu na 113 milijuna eura izvoza.

Generalno gledano od ulaska u Europsku uniju prema podacima Croatiastočara do danas ukupna proizvodnja pala je gotovo na svim razinama, osim rasta mesa peradi, i to za svega 1 posto. Najveći pad zabilježen je kod govedine za 10 posto, svinjskog mesa za 24 posto te mlijeka za 15 posto što je kompenzirano u istom vremenskom periodu povećanjem uvoza govedine za čak 91 posto, svinjskog mesa za 82 posto, mlijeka za 70 posto i mesa peradi (koje je čak uspjelo održati proizvodnju u vremenskom razdoblju od ulaska u EU) za 34 posto.

Brojke ne lažu tako da se i iz priloženog jasno vidi bezidejnost poljoprivredne politike s posebnim naglaskom na male proizvođače. Uz afere koje se vežu uz bivšeg resornog ministra Tihomira Jakovinu za mešetarenje s državnom zemljom te povlačenje novca iz europskih fondova isključivo podobnima, vidljivo je da tendencija poljoprivredne proizvodnje ide isključivo na ruku velikim proizvođačima.

A gdje su u svemu tome domaći seljaci?

Ekonomska računica govori nam kako bavljenje poljoprivredom u startu vodi u propast. S jedne strane politička oligarhija zakonskim propisima i aferama isključivo ide na ruku najvećima, a taj proces traje preko dva desetljeća. Uvozni pritisak s druge strane tlači domaću proizvodnju, a pogotovo u trenutnoj političkoj situaciji gdje zbog ruskog embarga nastaju visoki suficiti poljoprivredno-prehrambenih proizvoda najrazvijenijih europskih država čiji izvoz dovodi do propadanja istočnoeuropskog agrara s posebnim naglaskom na najnerazvijenije zemlje poput Hrvatske, Bugarske i Rumunjske.

Postoji li optimizam za domaći agrar?

Aktualna situacija u Agrokoru kao najvećem poslovnom subjektu koji putem svojih poljoprivredno-prehrambenih kompanija kontrolira domaću poljoprivredu može kratkoročno negativno djelovati te sa sobom uništiti i povući vojsku dobavljača i kooperanata, međutim dugoročno može imati pozitivne efekte za domaće selo i poljoprivredu.

ivica todoric agrokor

Kratkoročno krah Agrokora može sa sobom uništiti i povući vojsku dobavljača i kooperanata, ali dugoročno stvari mogu biti bolje za male proizvođače (FOTO: Lupiga.Com)

Padom Agrokorovog monopola otvara se praznina na tržištu koja će se popuniti ovisno o političkom pritisku naspram poljoprivredne politike. Na Agrokorovu poziciju može doći ili novi monopolist, odnosno oligopol nekoliko poslovnih subjekata u dosadašnjoj sjeni Agrokora koji su držali manji postotak prehrambenog tržišta poput Spara ili Lidla, uz eventualno priključenje nekog novog igrača na tržištu. S druge strane otvara se prostor za male proizvođače koji uz snažan politički pritisak i kvalitetnije organiziranje poput jačanja zadrugarstva, odnosno regionalnih poljoprivredno-prehrambenih klastera mogu povećati svoj udio na tržištu te multiplicirati proizvodnju.

Uz političku podršku te donošenje zakonskih regulativa poput obaveznih 50 posto domaćih proizvoda u trgovačkim lancima kakve imaju Rumunjska, Mađarska i Belgija dodatno bi ojačale tržišnu poziciju malih obiteljskih gospodarstava te možda dugoročno uspjelo zaustaviti polagano umiranje domaće poljoprivrede koje traje posljednjih četvrt desetljeća.

 

Goran Đulić/Lupiga.com

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU