fbpx

Jedan nedavni događaj manjeg značaja sjajno sažima aktualne odnose između Rumunjske i susjedne Republike Moldavije. Pozicija “velikog brata” koju je Bukurešt do sad nastojao zauzeti sve manje korespondira stvarnim ulogama ovih zemalja te izaziva sve snažnije otpore.

000 HM5J8 e1485289314260

 Foto: AFP / Daniel Mihailescu

Florin Poenaru

Novi moldavski predsjednik Igor Dodon početkom godine ukinuo je moldavsko državljanstvo bivšem rumunjskom predsjedniku Traianu Băsescuu, koje je ovaj stekao svega nekoliko dana ouči izbora 13. novembra koji su Dodona doveli na vlast. Prema moldavskom predsjedniku, dodjela državljanstva Băsescuu u vrijeme kada je ovaj bio pod istragom rumunjskog pravosuđa bila je nelegalan čin. Uz to, Băsescu je i dugogodišnji zagovornik priključenja ove bivše sovjetske republike Rumunjskoj, što znači da je bio državljanin zemlje čije pravo na postojanje negira.

Bivši rumunjski predsjednik je uzvratio optužbom da je Dodonov postupak politički motiviran, odnosno da je posljedica popularnosti koje Bǎsescu uživa u svojoj nesuđenoj domovini, zbog čega aktualnom moldavskom predsjedniku predstavlja opasnost. Otkad je završio svoj drugi predsjednički mandat u prosincu 2014. godine, oko Băsescua se šire glasine kako bi mogao pokušati postati predsjednik Moldavije, što je nedavno omogućeno novim zakonom koji sada propisuje da se moldavski predsjednici biraju neposrednim glasanjem umjesto u parlamentu.

Traian Băsescu je doista godinama služio kao utjelovljenje ekspanzionističkog i gotovo kolonijalnog odnosa dijela rumunjske vladajuće klase prema susjednoj Moldaviji. Tijekom svoja dva mandata aktivno je provodio svojevrsnu “zaštitničku” politiku obećavajući da će pomoći zemlji da krene “europskim putem” koji bi naposljetku neminovno vodio priključenju Rumunjskoj. Postojanje dviju država za njega je posljedica historijske nepravde koja ujedno predstavlja suvremenu geopolitičku opasnost. Glavni krivac i za jedno i za drugo je, dakako, Rusija.

Băsescuova moldavska oklada

U Băsescuovoj politici prema Moldaviji radi se dakle o zanimljivom spoju historijskog revizionizma i geopolitičkog pragmatizma. Jedan od instrumenata njegove politike bila je masovna dodjela dvojnog državljanstva Moldavcima čime im je omogućeno lakše putovanje u Zapadnu Europu. Ova mogućnost je privukla mnoge te olakšala rumunjskom predsjedniku da u toj zemlji izgradi solidnu bazu podržavatelja. S obzirom na mogućnost dopisnog glasovanja na rumunjskim izborima, Băsescu se više puta okoristio tom bazom: prvi puta kada je 2009. zahvaljujući glasovima iz Moldavije osvojio drugi predsjednički mandat, a zatim i kada je njegova stranka na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima tijesno ušla u parlament.

Još važnije, Băsescu je stekao mogućnost da se izravno petlja u moldavsku politiku. Tijekom prošlogodišnjih predsjedničkih izbora u toj zemlji otvoreno je podržao Maiju Sandu, Dodonovu glavnu rivalku, koja je izgubila u osporavanom drugom krugu glasanja. Bǎsescuova moldavska politika donijela mu je simpatije među rumunjskim nacionalistima, kao i poštovanje među unionistima u Moldaviji, kojima je njegovo antirusko prenemaganje služilo kao dokaz rumunjske snage i beskompromisnog stava u regiji. No istodobno je izazvao i veliku mržnju drugih Moldavaca. Naime, za mnoge u toj zemlji Rusija je poželjno odredište za radne migracije, baš kao i Zapad.

Osim toga, sukob s Rusijom je štetio ekonomiji: sankcije su značajno smanjile postojeći izvoz jabuka i vina, ključnih proizvoda ove najsiromašnije europske zemlje, a nisu olakšale izvoz u EU. Băsescuovi moldavski proeuropski saveznici također se našli usred niza bizarnih korupcijskih i seksualnih skandala. Jedan od njih snimljen je za vrijeme seksa s novinarkom dok je istodobno telefonski razgovarao s Băsescuom. Dok petnaest posto stanovnika zemlje s tri i pol milijuna ljudi radi u inozemstvu, ekonomija je u rasulu, a infrastruktura se urušava, Moldavija je doista igralište lokalnih oligarha usko povezanih s Moskvom. No upravo su liberalni promašaji stvorili plodno tlo za pobjedu populističkih oligarha.

Sužen manevarski prostor

Nakon nedavnih zakonskih promjena, novoizabrani moldavski predsjednik sada ima nešto veće ovlasti, no mnogi u toj zemlji ionako vjeruju da je “stvarni vladar” milijunaš Vladimir Plahotniuc. On je nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima u pismu novoj administraciji izrazio želju da zemlja služi kao “most” između Rusije i Zapada. To je inače i obećanje kojim je Dodon pobijedio. Ova želja “čovjeka iz sjene” (Plahotniuc rijetko sam preuzima neke funkcije) ujedno je i signal da je tip politike koju je provodio Băsescu stvar prošlosti. No odnosi između dvije zemlje ionako već dugo nisu u centru pažnju javnosti u bilo kojoj od njih.

Jedan od razloga za to je naravno činjenica da Rumunjska ne vodi samostalnu vanjsku politiku (a još manje to čini Moldavija) i ne igra neku značajnu ulogu u geopolitičkim nadmetanjima. Rumunjska je sasvim podložna općim manevriranjima i strategijskim zaokretima NATO-a i EU te se u pravilu ne izjašnjava o njima čak ni u onim prilikama kada su planovi dviju međunarodnih organizacija u konfliktu. Agresivna proamerička i antiruska politika mogla bi možda doći u pitanje ako Trump ispuni svoja obećanja o normalizaciji odnosa s Rusijom. Time bi se rumunjski političari, baš kao i mnogi drugi, našli u vrlo neugodnoj poziciji.

Moldavija je s druge strane premala i previše podijeljena (po etničkim, lingvističkim i političkim linijama) da bi igrala ključnu ulogu čak i na vlastitom teritoriju. Njezin trajni problem ostaje pitanje Pridnjestrovlja, faktički nezavisne države pod ruskom zaštitom koja je formalno dio Moldavije. Kompleksna povijest regije začuđujuće se često sasvim ignorira uslijed dominacije nacionalističkog narativa koji Moldaviju jednostavno smatra dijelom Rumunjske. Naime, kada je carska Rusija 1812. godine anektirala ovo područje, i same rumunjske kneževine (tada Vlaška i Moldavija1) bile su tek igralište velikih sila: Rusije, Austrije i Osmanskog Carstva.

Vječna provincija

Kada je rumunjska država nastala 1859., odnosno kada je dobila punu samostalnost od Osmanskog Carstva 1878. godine, to se dogodilo u sklopu ruske ekspanzije na račun “bolesnika na Bosporu”. Od “zaštitnika”, Rusija je novoj rumunjskoj vladajućeg klasi uskoro postala neprijatelj kada se ova pod vodstvom svog novog njemačkog kralja okrenula prema srednjoeuropskim silama. Tada je nastao i mit o neiskupljenoj Besarabiji, nespretno nazvanom teritoriju u današnjoj Republici Moldaviji i Ukrajini koji je bio dio Ruskog Carstva. Nakon Prvog svjetskog rata, u trenutku građanskog rata u Rusiji, naizgled je konačno ostvaren san o “Velikoj Rumunjskoj” kada su državi priključeni teritoriji Transilvanije, Banata, ali i Besarabija.

No taj posljednji teritorij je zapravo bio terra incognita za rumunjsku državu. Njezina asimilacijska politika i oštre administrativne mjere dodatno su otežale integraciju teritorija. Situacija se ponovno zakomplicirala osnivanjem paralelne Moldavske Autonomne Sovjetske Socijalističke Republike s druge strane rijeke Dnjestar. Područje je u narednim desetljećima nekoliko puta promijenilo vlasnika: pripalo je Sovjetskom savezu 1940., zatim je sljedeće godine predano Rumunjskoj, da bi nakon Drugog svjetskog rata bilo konačno uključeno u SSSR kao moldavska republika u današnjim granicama.

Sovjetski period je označio dominaciju projekta moldavske nacionalnosti i državnosti uz istovremenu rusifikaciju. No paralelno s tim, osobito 1980-ih, jačaju i ideje rumunjskog nacionalizma čemu pomaže zaokret socijalističke Rumunjske prema snažnijem nacionalizmu 1970-ih godina te afirmacija nacionalizama u SSSR-u u vremenu perestrojke. No za razliku od većine drugih sovjetskih nacija, Moldavci su u tom prijelomnom periodu imali konfuzni nacionalni identitet. Nezavisnost je ostvarena 1991. godine uslijed raspada SSSR-a, a nekakvo ujedinjenje s Rumunjskom (ako je ono doista ikad bilo ostvarivo), bilo je onemogućeno, između ostalog, problemima na početku rumunjske tranzicije.

Ujedinjeni u siromaštvu

Moldavija je zapravo uvijek bila jedan od najnerazvijenijih dijelova SSSR-a, primarno orijentiran izvozu vina i voća. Maleni glavni grad Kišinjev imao je vrlo skromnu industriju. Od svog nastanka, samostalna Moldavija raspolagala je slabom infrastrukturom i još slabijim perspektivama samoodrživosti. Poput mnogih drugih novih država, nastala je iz pokušaja dijela lokalne partijske elite, koja nije oklijevala koristiti paralelne rumunjske i moldavske nacionalizme, da unatoč promijenjenim okolnostima zadrži vlast. Pitanje identiteta i danas je u centru političkih rasprava u ovoj zemlji.

U Rumunjskoj, Moldavija je funkcionirala kao platno za projiciranje fantazija: omogućila nam je da doživljavamo sebe kao Europljane, civiliziranije i razvijenije od “male braće i sestara” i da pokušamo sebi dodijeliti historijski zadatak njihovog europeiziranja. Drugim riječima, Moldavija nam je omogućila da se i mi prema nekom ponašamo kao što se Europa ponaša prema nama: kombinacijom kolonijalne superiornosti i pokroviteljske intervencije. Bez sumnje, Moldavija je jedino mjesto gdje Rumunjska može predstavljati neku civilizaciju i Europu te je tako postala važan prostor za kanaliziranje samoprijezira i nošenje s poniženjima koje doživljavamo u Europi.

Băsescuova politika zapravo je institucionalizirala sve ove procese. Poslala je cijele kohorte stručnjaka, “civilnodruštvenih” aktivista, diplomata, novinara i političara da poduče tamošnje stanovništvo kako da budu sličniji nama, potpuno zanemarujući – kako to obično biva – lokalni kontekst. No posljednjih godina ovaj se kontekst znatno promijenio. Za početak, EU doživljava ozbiljne unutrašnje probleme koji su bez sumnje usporili daljnja proširenja na istok. Događaji u Ukrajini su s druge strane pokazali kako inzistiranje na “europskom putu” povremeno umjesto blagostanja dovodi do građanskog rata.

Naposljetku, “proeuropske stranke” potpuno su se kompromitirale i dodatno otežale ionako tešku situaciju ulazeći u konflikt s Rusijom. Rumunjska, koja je nekad Moldaviji bila jedini Zapad, sada je izgubila na privlačnosti dok se rumunjski i moldavski radnici natječu jedni protiv drugih za slabo plaćene poslove u Zapadnoj Europi. To ne znači da nacionalisti s obje strane granice neće nastaviti zagovarati ujedinjenje ili mu se pak energično protiviti, no njihovi fantazije slabo korespondiraju sa stvarnošću u kojoj su dvije zemlje, na različite načine, zarobljene u tuđe geopolitičke blokove gdje im je namijenjena uloga izvora jeftine i nezaštićene radne snage.

1. Kneževina Moldavija obuhvaćala je velika područja onog što je danas istočna Rumunjska, zapadna Ukrajina te Republika Moldavija.

Bilten

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU