fbpx

Na Pariškoj konferenciji UN-a o klimatskim promjenama održanoj 2015. godine, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za probleme klimatskih promjena i zaštite okoliša bila je poznata primatologinja dr. Jane Goodall. U jednom od svojih intervjua izjavila je da je došla u Pariz na UN-ovu klimatsku konferenciju da bi spasila kišne šume od propadanja i intenzivne eksploatacije.

potrosnja

“Dakle, nije stvar u tome može li jedna osoba nešto promijeniti. Svatko svaki dan može mijenjati stvari. A ako razmislimo o posljedicama izbora koje činimo – što kupujemo, čime se hranimo i što konzumiramo, što nosimo – i počnemo donositi etički ispravne odluke, i kada to umnogostručimo tisuću, milijun, milijardu, nekoliko milijardi puta, vidimo svijet koji se kreće prema promjeni. Najvažnije je ljudima dati nadu. Vidjela sam uništena područja koja su ponovno oživjela i postala lijepa. Priroda je otporna. Životinjske vrste na rubu izumiranja mogu dobiti novu priliku.” 

potrosnja3

U prosincu 2007. godine Annie Leonard i njeni prijatelji iz marketinške agencije Free Range Studios, snimili su 20-minutni film o tome kako proizvodimo, upotrebljavamo i bacamo stvari. Film istražuje utjecaj naše potrošnjom zaluđene kulture na ljude i planet. Šest godina nakon što se film Priča o stvarima počeo prikazivati, Annien “crtić o smeću” pogledalo je više od 40 milijuna ljudi diljem svijeta.

potrosnja2

Na neki način, Janeina i Annienina nastojanja motivirana su njihovom brigom za nas. I mi smo zabrinuti zbog problema koji pogađaju naša društva, gradove, države i planet. Osjećamo ih svakodnevno u različitim oblicima i trudimo se što više možemo zaštititi sebe i naše bližnje od opasnosti koje donose. Nemila nam je ekonomska, ekološka, politička i društvena propast koja se događa oko nas, ali uglavnom osjećamo se bespomoćno… Što možemo učiniti? Što ja mogu učiniti?

Među ostalim, jedna od stvari koja može imati trajan učinak jest posvećivanje više pažnje i svijesti našim potrošačkim navikama.

potrosnja pazar

Potrošačke navike svakoga od nas, dobre ili loše, nakupljaju se i postaju potrošačka navika zajednice kojoj pripadamo, bilo da neka utjecajna osoba postavi standard koji zajednica slijedi ili slijedimo primjer većine drugih ljudi u našoj zajednici. S jedne strane, selo Piplantri u Radžastanu posadi 111 stabala u čast rođenja djevojčice. S druge strane, većina ostalih sela u Radžastanu suludo i rasipno troši na vjenčanja. U oba slučaja, pojedinac je u zajednicu uveo naviku koja je zapravo postala društvena norma. Običan čovjek ima previše stvari koje ga potiču da slijedi stado i previše strahova da bi mu se suprostavio.

Važno je prisjetiti se da je ne tako davno, prije globalizacije i pojave moderne tehnologije, većina ljudi konzumirala lokalne proizvode i usluge. Tisućama su godina fizička ograničenja združena s duhovnom osviještenošću utjecala na potrošačke navike ljudi usmjeravanih potrebom da prežive i napreduju.

potrosnja4

Primjerice, antička Atena bila je sagrađena oko Akropole, gornjeg grada smještenog na uzvisini u središtu grada. Bilo je to mjesto inspiracije i mudrosti, mjesto gdje su bili smješteni hramovi i akademske institucije. Kaže se da je ta inspiracija potaknula transformaciju svakog građanina prema ispunjenju duhovne sudbine.

times square new york

Danas se moderni gradovi planski grade oko ogromnih trgovačkih centara! A na većinu nas značajno utječe ono što vidimo, ono što čujemo i ono na što smo navedeni osjećati. Marketing i mediji utječu na naše izbore i upravljaju našim odlukama, podržavajući fundamentalno pogrešnu koncepciju konzumerizma. Ekonomist Victor Lebow dao je pravi prikaz modernog konzumerizma u svom radu Cjenovno nadmetanje (Price Competition), objavljenom 1955. godine u proljetnom izdanju Journal of Retailing.

“Naša enormno produktivna ekonomija zahtijeva od nas da potrošnju učinimo našim načinom života, da pretvorimo kupovinu i upotrebu proizvoda u rituale, da tražimo zadovoljenje naših duhovnih potreba, zadovoljenje našeg ega, u potrošnji. Mjerilo društvenog statusa, društvene prihvaćenosti, prestiža sada su obrasci naše potrošnje. Čak se i smisao i značenje naših života danas izražava kroz oblike naše potrošnje. Što su veći pritisci na pojedinca da se prilagodi sigurnim i prihvaćenim društvenim standardima, to je pojedinac skloniji izražavanju svojih težnji i svoje individualnosti u obliku onoga što nosi, vozi, čime se hrani, svog doma, automobila, načina na koji poslužuje hranu, svojih hobija. Proizvodi i usluge moraju se ponuditi potrošaču što je prije moguće. Mi tražimo ne samo “brzu” potrošnju, nego i “skupu” potrošnju. Tražimo da stvari budu sve brže i brže konzumirane, sagorene, potrošene, zamijenjene i odbačene. Tražimo od ljudi da jedu, piju, nose, voze, žive sve složenijom, a time i sve skupljom potrošnjom.”

Među ostalim posljedicama, učinak neumjerenog konzumerizma rezultirao je sljedećim, a to je samo vrh ledene sante…

Pogrešna raspodjela i uporaba ograničenih prirodnih resursa poput minerala, drveća…

nestle voda

Iako svi imamo iste osnovne potrebe, oni koji si mogu priuštiti više, na kraju i konzumiraju više. To pokreće začarani krug koji ima višestruko negativan učinak na zajedničko dobro društva. Primjerice, do prije samo nekoliko desetljeća voda je bila svima dostupna; zaštita i očuvanje vodnih resursa bili su u nadležnosti lokalnih zajednica. Možda je pojava vode u bocama, koju si samo manjina može priuštiti, pridonijela činjenici da su mnogi danas ostali bez izvora pitke vode, a ne mogu si priuštiti vodu u bocama.

Izvješće o društvenom razvoju Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) iz 1998. godine navodi:

“Današnja potrošnja narušava bazu ekoloških resursa, povećava nejednakosti, a ubrzava se dinamika lanca potrošnja – siromaštvo – nejednakost – okoliš. Ako se trendovi nastave bez promjene – ako ne dođe do preraspodjele s potrošača s visokim primanjima na potrošače s niskim primanjima, ako ne dođe do prebacivanja s onih koji zagađuju na ekološki prihvatljivije proizvode i proizvodne tehnologije, ako ne dođe do promicanja proizvoda koji potiču siromašne proizvođače, ako ne dođe do promjene prioriteta sa statusne potrošnje na zadovoljavanje osnovnih potreba – današnji će problemi vezani uz potrošnju i društveni razvoj samo rasti.

potrosnja5

Pravi problem nije samo potrošnja, nego i njeni obrasci i učinci.

Očite su nejednakosti u potrošnji. Na svjetskoj se razini na 20 % stanovništva u zemljama s najvišim osobnim primanjima odnosi 86 % cjelokupnih troškova osobne potrošnje, dok se na najsiromašnijih 20 % odnosi zanemarivih 1,3 %.

Nezadrživi rast potrošnje tijekom posljednjih 50 godina stavlja na okoliš neviđeni pritisak.”

Zagađenje masovnom proizvodnjom, transportom i odlaganjem proizvoda

Većina nas uvjetovana je vjerovati da su reduciranje, ponovna upotreba i recikliranje za one koji si ne mogu priuštiti novo! Siječemo drveće brže nego što može izrasti novo, izlovljavamo ribu brže nego što oceani mogu obnoviti zalihe ribe, crpimo više vode iz rijeka i podzemlja nego što oborine mogu nadoknaditi te ispuštamo više ugljičnog dioksida koji utječe na globalno zatopljenje nego što ga oceani i šume mogu apsorbirati.

Važno je napomenuti da je prema istraživanjima Svjetskog fonda za prirodu (WWF) i Zoološkog društva u Londonu (ZSL), Zemlja tijekom posljednjih 40 godina izgubila polovicu populacije divljih životinja! Stvorenja diljem kopna, rijeka i mora ljudi desetkuju radi hrane u neodrživim brojkama, dok istovremeno zagađuju i uništavaju njihova staništa.

“Da u Zoološkom društvu u Londonu sljedeći tjedan ugine polovica životinja, ta bi vijest završila na svim naslovnicama”, kaže profesor Ken Norris, upravitelj za znanost u Zoološkom društvu u Londonu. “Ali upravo se to događa u divljini. Ta šteta nije neizbježna, nego je posljedica načina na koji biramo živjeti… Priroda, koja pruža hranu i čistu vodu i zrak, neophodna je za ljudsku dobrobit.”

“Izgubili smo polovicu životinjske populacije, a znajući da je to uzrokovano ljudskom potrošnjom, jasan je poziv na djelovanje i moramo djelovati odmah”, kaže Mike Barratt, upravitelj za znanost i politiku u WWF-u. On poziva na neophodnost zaštite većih dijelova Zemlje od krčenja šuma i gradnje te na održivu proizvodnju hrane i energije.

“Svi smo čuli za burzovni indeks FTSE 100, ali smo propustili uočiti osnovni pokazatelj, trend pada vrsta i ekosustava u svijetu”, kaže profesor Jonathan Baillie, upravitelj za zaštitu u Zoološkom društvu u Londonu. “U slučaju da uspijemo ispravno reagirati, imat ćemo siguran i održiv način života u budućnosti.”

Slabljenje ljudskih vrijednosti zbog začaranog kruga ispunjenja beskrajnih želja

potrosnja6

Došli smo do toga da zanemarujemo ono što je doista važno i trčimo za onim što možemo kupiti novcem. Tražimo unutarnje zadovoljenje u osjećaju zadovoljstva koje nudi kupnja i potrošnja, slijepi pred činjenicom da se radi samo o iluzornom zadovoljenju. Konzumerizam nas čini lijenima, samozadovoljnima i arogantnima. Vjerojatno je naš ego uzrok zanemarivanja vlastitih nutarnjih izazova i potencijala za razvoj koji mogu biti ostvareni kroz discipliniran trud uma i tijela.

U svojoj knjizi Čovjekovo traganje za smislom Viktor E. Frankl opisao je kroz što prolazi osoba obuzeta osjećajem koji on naziva “egzistencijalnim vakuumom”: “Ni jedan instinkt mu ne govori što mora učiniti i ni jedna tradicija mu ne govori što bi trebao učiniti; ponekad ne zna niti što želi učiniti. Egzistencijalni vakuum pojavljuje se pod različitim maskama. Ponekad je frustrirana želja za smislom posredno kompenzirana željom za moći, željom za novcem, željom za užitkom.”

Ako se ne suočimo sa stvarnim razlozima zbog kojih toliko kupujemo, nikada nećemo uistinu osjećati da imamo dovoljno. Ako ne shvatimo zašto nam stvari stalno prolaze kroz ruke, sve je manje važno kako ih organiziramo, raspoređujemo ili odlažemo. Stvari ne kupujemo zato što imamo novca na bacanje. Ne činimo to zato što imamo prostor koji je potrebno popuniti. To činimo vjerojatno zato što nam to daje lažan osjećaj sreće. Međutim, istraživanja nam neprestano pokušavaju rasvijetliti jednu jednostavnu istinu: najviše sreće donose nam iskustva i ljudi u našim životima. Ne stvari. Nikada stvari.

Neumjerena potrošnja možda je jedan od glavnih uzroka ekonomske, ekološke, političke i društvene propasti. Prvi je korak biti svjestan toga. Sljedeći je korak raditi na unutarnjoj promjeni kako bismo ispravno posložili vlastite prioritete; kako bismo uvidjeli da se unutarnje ispunjenje nikada ne može postići materijalnom potrošnjom. Smanjivanjem potrošnje mogli bismo prepoznati druge nevidljive čimbenike života. Ako bi se svatko od nas uspio snaći s malo manje, izravno i neizravno mogli bismo ostvariti velik utjecaj. A to se može postići na našoj individualnoj razini bez ovisnosti o vanjskim faktorima.

Mahatma Gandhi je rekao: “Svijet ima dovoljno da zadovolji svačiju potrebu, ali nema dovoljno da zadovolji svačiju pohlepu.”

Autor: Dilip Jain
S engleskog preveo: Robert Čokor

Nova Akropola

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU