fbpx

milkica crveni karton

Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“

Tri dana su Metju Palmer i Angelina Ajhorst u luksuznom hotelu na moru držali „zatočene“ lidere nekoliko političkih partija iz BiH. Čak su im i mobilne telefone oduzeli, sve da bi ih primorali da se, „na miru i bez pritiska javnosti“, dogovore o izmjenama Izbornog zakona. Valjda su vjerovali da će uspjeti recept iz Dejtona. Ali, džaba su se trudili. Pregovori u Neumu su propali. Da je Holbruk biti lako, Holbruk bi bio svako.

piše: Milkica Milojević

Ono, ima nekih sličnosti u neumskim i dejtonskim pregovorima. Ali ima i razlika. Priličnih.

I u vojnoj bazi u Dejtonu 1995. i u spa hotelu u Neumu 2022. stranci su svojski zapeli da spasu BiH. Bar za toliko da se ne puca. I da se sa što manje gubitaka podijeli (poslije)ratni plijen.

Ali, u Dejtonu su za sto doveli sve tri zaraćene strane, a u Neumu samo dvije. Predstavnici Republike Srpske su se elegantno izvukli. Vele, mi svoje znamo, Republika Srpska je jedna izborna jedinica, bira jednog, srpskog člana Predsjedništva BiH, bira svoje republičkosrpske delegate u Domu naroda. I to niko ne smije da dira.

A kako će se oni tamo, u dalekoj i egzotičnoj Federaciji BiH, među sobom dogovoriti, to se, vele, Republike Srpske ne tiče. Osim što Milorad Dodik i sljedbenici mu otvoreno navijaju za Dragana Čovića. I za njegovu legitimnu borbu da, od sada do vječnosti, bude hrvatski član Predsjedništva BiH.

I u Dejtonu 1995. i u Neumu 2022. pregovarači su bili zarobljeni. U Dejtonu dok se ne dogovore, u Neumu dok ne istekne rezervacija za hotel. I dok se Angelina i Metju ne okanu ćorava posla.

I u Dejtonu 1995. i u Neumu 2022. govorilo se: „ništa nije dogovoreno, dok sve nije dogovoreno“.

U Neumu nije dogovoreno ništa. To što su neki političari govorili da su postigli „značajan napredak“, da su „blizu konačnog dogovora“ i da im fali, eto, još samo mrvica, pa da sve „legne“, priče su za malu djecu. Ili što reče prepragmatični Fahrudin Radončić: i kad pogodiš stativu, to je blizu gola, al nije gol!

Neki su, ambiciozno, pregovore u Neumu nazvali „mala Jalta“. Jalta, nije nego! Da je Čerčil biti lako, Čerčil bi bio svako!

A neki su novinari, stari cinici sa nepogrešivim osjećajem za realnost, pregovore na kojima se, po ko zna koji put, „rješavala sudbina BiH“, onako nezvanično, među sobom, krstili kao „dernek u Neumu“.
Naravno, novinari su (opet) bili u pravu.

Svaka čast američkom diplomati i evropskoj diplomatkinji, koji su se borili za „sudbinu BiH“, kao da će danas sutra, njih dvoje živjeti u Goraždu ili Čapljini, ali mnogo je toga u vezi sa neumskim pregovorima zbilja ličilo na dernek. Ili na cirkus. Cirkus pod šatrom koja je razapeta u Dejtonu 1995. Pod šatrom u kojoj svaki artista, rutinski, izvodi svoju tačku. A gledaoci iščekuju čudo. I plaćaju ulaznice. Papreno skupe.

Glavni artisti su, dakako, Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik.

Žongler Bakir igra ulogu branioca građanske BiH. Sve usput zazivajući Islamsku zajednicu i islamski svijet. I nabacujući zicere etnonacionalistima, kakav je i sam.

Čovjek od gume Čović, izvodi tačku zvanu „legitimno predstavljanje hrvatskog naroda“. Neće, veli, klovnovi poput Željka Komšića predstavljati njegov esnaf, pardon, njegov etnos. Pa predlaže neka komplikovana rješenja, kroz koja se može provući samo čovjek od gume. Dakle on.

Akrobata Dodik sve to, kao, gleda sa visine, siguran da bez njega nema cirkusa. I povremeno prokomentariše nešto u stilu, ne tiče me se, ali... I saziva sjednicu Narodne skupštine RS na kojoj će poslanici, kao poslušna dječica, izglasati sve što njemu padne na pamet.

A tek sporedni likovi! Eto, lider PDP Branislav Borenović, kad su ga pozvali u Neum, reče da ne može doći, jer mora u Zalužane, čeka ga oduševljeni narod sa banjalučke periferije. Predizborna kampanja za izbor Savjeta Mjesne zajednice – nije to mala stvar.

- Izvini Metju, izvini Angelina, ne mogu u Neum, imam preča posla – uzviknuo je Borenović u žarkoj borbi za vlast u MZ Zalužani.
Ni Dodik se ne bi postidio ovakvog nastupa.

Ni Željko Komšić, “nelegitimni” Hrvat i pobornik građanske BiH, kao ni drugi predstavnici opozicionih stranaka iz Federacije BiH, nije htio na dernek u Neum. On je, znate, opozicija, samo što je trenutno zaposlen kao predsjedavajući Predsjedništva BiH.

Pa Komšić reče da su pregovori o Izbornom zakonu samo „pokrivač za Dodikove separatističke aktivnosti''. Eh, opet taj Dodik!
I tako dalje.

Za utjehu, u Neumu je, navodno, postignut dogovor o izmjenama zakona, koje će vratiti integritet izbornom procesu. U prevodu: zabrana zloupotrebe javnih resursa za predizbornu kampanju, zabrana govora mržnje, sprečavanje krađe glasova. Takoreći fer i pošteni izbori. Samo još da Parlament BiH potvrdi te izmjene i – svršen posao.

Ali, ima tu jedna začkoljica. Kako reče Vehid Šehić, većini vodećih stranaka u BiH savršeno odgovaraju nefer i nepošteni izbori. Izvještili se u krađi glasova, pa što da sami sebi kvare posao. A baš te stranke odlučuju u Parlamentu.

U svakom slučaju, izbora će najesen biti. Po starom ili po novom zakonu. Samo još da vidimo ko će te izbore bojkotovati, ko će zlobnije lajati i ko će koliko glasova ukrasti.

Cirkus se, dakle, nastavlja. Htjeli ne htjeli, plaćaćemo papreno skupe ulaznice. I iščekivati čudo. Kakvo čudo? Šta je to što u ovom otrcanom cirkusu još nismo vidjeli? Možda će nas baciti lavovima? Ne. Već su nas bacili, samo to još nismo skontali.

Kolumne „Crveni karton“ objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH. Autorka kolumni je dugogodišnja novinarka, aktivistkinja i feministkinja, koja je u mladosti bila prva žena fudbalski sudija u BiH

Autor: Impuls

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Impuls Teme

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU