fbpx

Diana Budisavljević je u potpunosti zaboravljena. Zaboravljena je bila od strane Jugoslavije, zaboravljena je od strane Hrvatske, Srbije, Austrije, zaboravili su je Hrvati, Srbi, njeno ime ne stoji ni u jednom udžbeniku istorije, nijedna ulica ne nosi njeno ime, nikada nije dobila nikakvo priznanje.

diana12

Hrabra Austrijanka je, tokom Drugog svetskog rata, spasila 12.000 dece iz mnogih logora smrti, sa Korduna, Kozare i Hrvatskih i Bosanskih sela.

Diana Budisavljević je u potpunosti zaboravljena. Zaboravljena je bila od strane Jugoslavije, zaboravljena je od strane Hrvatske, Srbije, Austrije, zaboravili su je Hrvati, Srbi, njeno ime ne stoji ni u jednom udžbeniku istorije, nijedna ulica ne nosi njeno ime, nikada nije dobila nikakvo priznanje. Jedino na sajtu Spomen-područja "Jasenovac", ime Diane Budisavljević nalazi se pod odrednicom "Spasavanje dece". Akcija koju je ona organizovala bila je po svom obimu, broju učesnika i broju spasene dece (više od 10.000) jedna od najsloženijih i bez sumnje najhumanija akcija takve vrste tokom rata, kako na području NDH, tako i u čitavoj okupiranoj Evropi - stoji na sajtu.

Rodila se i završila školu u Insbruku u Austriji kao Diana Obekser. Udala se za Julija Budisavljevića koji je bio profesor hirurgije. Julije je 1919. godine po dolasku u Zagreb osnovao Zavod za hirurgiju pri Medicinskom fakultetu. I Diana i Julije su pripadali visokim zagrebačkim krugovima. Dianina akcija počela je prvih meseci 1942, prikupljanjem i slanjem pomoći za žene i majke u logoru Gornja Rijeka. Proširiće se kasnije, kada je počela velika ofanziva, prvo na Kordunu i Baniji, a onda i na Kozari.

Nemačke komisije su sve radno sposobne muškarce i žene upućivali na prisilni rad. Ustaše su želele da ubiju sve ostale. I muškarce, i žene, i decu.

To je shvatala, sredinom te strašne 1942., i Diana Budisavljević, koja će - iako Austrijanka - postati verovatno najveća dobročiniteljka u NDH. Majke sa Kozare su ubijane na najsvirepije načine. One "srećnije" odvođene su u radne logore, i morale su da ostave decu. Odmah na početku rata, po osnivanju NDH-a i logora u Loborgradu Diana počinje da pomaže žene i decu. Zajedno sa dr inž. Markom Vidakovićem i inž. Đurom Vukosavljevićem organizuje pomoć u hrani, lekovima, odeći i obući deci i njihovim majkama. Među njima se nalazilo i mnogo siročadi kojima su neposredno pre toga oba roditelja bila ubijena. Mnoga deca bila su jednostavno oduzeta. Zahvaljujući svom austrijskom poreklu, vezama i poznanstvu sa nemačkim oficirom von Kocijanom, uspela je da oslobodi ogroman broj mališana.

I ne samo to, jako je značajno i to što su ona i njeni pomagači sve vreme vodili spisak pravih imena i prezimena dece - da se poreklo ne bi zaboravilo ako deca prežive. Bila je svesna da će mnoga od ove dece biti zaboravljena i izgubljena. Trudila se kako god je moguće da stvori kartoteku sa podacima - i stvorila je spisak 12 000 dece.

6.4.1 364 Popis djece

Ova plemenita žena okupila je sestre Crvenog križa Hrvatske, lekare i drugo zdravstveno osoblje, kao i veći broj uglednih pojedinaca iz raznih oblasti života. Među njima su bili i Kamilo Bresler, Jana Koh, Tatjana Marinić, Majka Dragica Habazin, Vladimir Broz, Velimir Deželić, Ante Dumbović, supruga prof. Becića, akademskog slikara, trgovci Bajo Omičkus i Bojanić, arhitekta Vidaković... Žene su šile su košuljice, zarubljivale pelene, pomagale danju i noću u negovanju dece. Ne treba zaboraviti da se radi o Zagrebu tokom 1941., 1942. i 1943. godine. Akciju spasavanja malih logoraša životom je platilo jedanaest Dianinih saradnika. Ubili su ih isti oni koji su ubijali i decu u kolevkama.

U svom dnevniku, napisanom na nemačkom, i izdatom u samo 700 primjeraka, koji pokriva period od 23. oktobra 1941. do 13. avgusta 1945. godine, Diana kaže: "Za neke od preostalih sam uspjela dobiti neke podatke, ali mala umiruća stvorenja nisu mogla ništa kazati. Umrla su djelomično tamo, a djelomično od nas preuzeta kasnije, kao i toliko malih mučenika, kao nepoznata, bezimena djeca. A svako je imalo majku koja je za njim gorko plakala, imalo je svoj dom, svoju odjeću, a sad je trpano golo u masovnu grobnicu. Nošeno devet mjeseci, u bolu rođeno, s oduševljenjem pozdravljeno, s ljubavlju njegovano i odgajano, a onda - Hitler treba radnike, dovedite žene, oduzmite im djecu, pustite ih da propadnu; kakva neizmjerna tuga, kakva bol".

Odmah po oslobođenju kartoteku je preuzela OZNA u Zagrebu. Oduzimanjem dokumentacije Diani Budisavljević i njenoj saradnici gospođi Džakuli onemogućeno je da dalje rade na identifikaciji velikog broja djece. "Znali smo da će sada mnoge majke uzalud tražiti svoju djecu. Strašno rastajanje u logorima, dugogodišnja čežnja za njima na radu u Njemačkoj, a sada neće naći svoje najdraže". Njena ponuda da svojim radom pomogne na identifikaciji dece, u Ministarstvu nije prihvaćena.

Posle rata neumorno je radila na stvaranju socijalne službe u Hrvatskoj. Radila je u potpunosti u smislu Konvencije o pravima deteta koju su Ujedinjene nacije donele mnogo godina kasnije.

Diana Budisavljević je preminula 1978. u Insbruku, potpuno zaboravljena.

Izvor: MojHeroj.com

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU