fbpx

Boska naslovna

Kada su se dijelili zalogaji tranzicijske ljubavi, za stolom nije bilo mjesta za radničku klasu koja je bila motor privrednog razvoja. Štaviše, neradom brojnih institucija njima su čak i poništena osnovna ljudska prava, a sramno ponašanje pravosudnih institucija dovelo je stanovništvo u bezizlaznu situaciju, jer im nije omogućena pravna borba.

Broj 71 0 P 193017 14 P 2 nije šifra za sef, ali se ovaj predmet u ladicama Osnovnog suda u Banjaluci krije kao vojna tajna još od 2008.godine.

Na kratko je prebačen u Okružni privredni sud, a potom vraćen u nadležnost Osnovnog suda.

Međutim, ni nakon 11 godina čekanja, nije održano ni pripremno ročište, jer se iza ovog predmeta krije ime jedne od najpoznatijih robnih kuća na Balkanu. Boska!

Početkom oktobra 2008.godine beogradski biznismen Dragan Đurić je u ime konzorcijuma „Delta-Zekstra“ potpisao ugovor o kupovini Robne kuće Boska od Vlade RS, a potpisnik u ime Vlade Srpske je bio tadašnji ministar trgovine Predrag Gluhaković.

Iznad dvojice potpisnika zadovoljno su se smješili stvarni pokrovitelji ovog posla- tadašnji predsjednik Vlade RS Milorad Dodik i jedan od najvećih balkanskih tajkuna Miroslav Mišković.

Za 58 odsto akcija Vlade Republike Srpske „Delta-Zekstra“ će platiti tri miliona evra. Konzorcijum iz Beograda se, osim toga, obavezao da će izmiriti sve „Boskine“ dugove, računajući i pet miliona maraka (2,55 miliona evra), koliko od te kuće potražuje Poreska uprava Republike Srpske.

Ugovor koji su u Banjaluci potpisali republički ministar trgovine i turizma Predrag Gluhaković i predstavnik „Delta-Zekstre“ Dragan Đurić obavezuje kupca da zadrži sva 254 zaposlena u „Boski“, navedeno je u medijima,

Međutim, prećutano je ono najvažnije- Boska je do tada već tri puta privatizovana i već je bila u većinski privatnom vlasništvu.

Fikreta Todorovac iz Banjaluke u Boski je radila od otvaranja robne kuće 05.12.1978. godine.

U ovoj firmi je provela 33 godine, a već godinama zajedno sa svojim radnim kolegama pokušava da dokaže vlasništvo nad robnom kućom.

„Izgradnja Boske je finansirana kreditom koji smo mi punih 7 godina otplaćivali u cjelosti, mi mali akcionari, tadašnji radnici RK Boske. Mi smo zbog otplate tog kredita primali umanjenje plate 6-7 godina. Platili smo kompletan dug. Još prije rata smo bili mali akcionari Boske, nas 873 po privatizacionom modelu Ante Markovića platili smo cjelokupni iznos internih dionica i tako postali vlasnici 67,69% kapitala Boske“, navodi Fikreta.

Pokazuje i dokument iz Osnovnog suda u Banjaluci koji je svojim rješenjem od 20.03.1996.godine utvrdio da su interni dioničari vlasnici 51,88% kapitala, a to rješenje nikada nije bilo pobijeno.

Boska potvrda Osnovnog suda o vlasništvu 705x1024

Boska potvrda o vlaništvu strana2 681x1024

„Platili smo i treći put nakon privatizacije, mali akcionari radnici su uložili i vaučere svojih porodica, nas oko 1.600. Dakle ovo je već treći put da smo platili Bosku, ali nas je Direkcija za privatizaciju RS brutalno opljačkala, naš kapital drastično umanjila i svela ga je na samo 16.85 %. Kapitala internih dioničara je 67,69%, a sveden je na 5%, dok je 11,85% upisano po osnovu upisanih vaučera“, napominje Fikreta.

Interesi jači i od odluka Ustavnog suda

Zbog toga su mali akcionari presavili tabak i podnijeli tužbu protiv Vlade Republike Srpske, Direkcije za privatizaciju, Ministarstva trgovine, te Robne kuće Boska, radi utvrđenja vlasništva po osnovu upisa i uplate internih dionica, povrata dionica i promjene broja akcija i akcionarskih udjela, priznavanje dionica i akcija na osnovu njih, upisa u sudski registar i Centralni registar hartija od vrijednosti, zaštite imovinskih prava i naknade štete.

Kao osnov za pokretanje tužbe navode, između ostalog, Evropsku konvenciju za ljudska prava,  Ustav Republike Srpske, zakonske propise, kao i odluke Ustavnog suda Republike Srpske.

Naime, Ustavni sud je Odlukom U-14/94 od 01.06.1995. utvrdio da odredba Člana 3 Zakona o prenosu društvene u državnu svojinu nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i da su negirana vlasnička prava dioničara, te je na osnovu toga rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci u sudski registar upisana statusna promjena, pa je RK Boska poslovao pod firmom “Mješovito trgovačko preduzeće na veliko i malo Boska” dd sa osnovnim kapitalom:

-državni kapital 48,11%
-akcijski kapital 51,89%.

Rješenjem Osnovnog suda br. U/I-784/96 od 20.03.196. uspostavljena je stvarna i pravna vlasnička struktura u preduzeću u skladu sa listom dioničara.

odluka o proglasenju drzavnog preduyeca

Uprkos odlukama Ustavnog suda, Osnovni sud u Banjaluci je na temelju novih Odluka Vlade Republike Srpske Bosku pretvorio u Osnovno državno preduzeće na veliko i malo, pri čemu je cjelokupni kapital pretvoren u državni, te ponovo negirao prava dioničara.

Stupanjem na snagu Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima,  Direkcija za privatizaciju je utvrdila da državni kapital predstavlja 83,35%, dok je dionički sveden na 16,65%.

Uprkos brojnim žalbama dioničara i ukazivanjem na nepravilnosti, ovakvo stanje je ostalo do 2008. i prodaje dijela državnog kapitala pomenutom konzorcijumu, a tužba, kao što je već napomenuto, stoji u ladici punih 11 godina.

“Nije pomogla ni odluka Ustavnog suda BiH da se tužba malih akcionara RK Boska koja je u Osnovnom sudu od 2008.godine da se riješi u roku od 6 mjeseci. Nije u odluci Ustavnog suda navedeno  da se riješi u korist radnika, ali je doslovno rečeno da se u roku od 6 mjeseci mora riješiti pitanje Boske, međutim, ni do dana današnjeg nije zakazano ni pripremno ročište“, govori za Gerilu Vukica Knežević, bivša radnica Boske.

Naime, Ustavni sud BiH 11.oktobra 2017. je rješavajući apelaciju bivših radnika Boske utvrdio da su povrijeđene odredbe Ustava BiH i Evropske konvencije o ljudskim pravima zbog dužine trajanja postupka i naložila predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da odmah preduzme mjere za okončanje postupka, te da u roku od najkasnije 6 mjeseci obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama.

„Pošto se nije postupilo po odluci Ustavnog suda BiH, naš advokat Tolimir Dragan je pisao i urgencije, čak je i rukovodstvo RK Boska pisalo urgencije da se stvar pokrene s mrtve tačke, međutim sud ćuti.  Moram da napomenem da smo mi bili i  kod ministra pravde. Molili smo da on funkcijom koju obavlja, iz svoje nadležnosti podstakne da sud nešto uradi. Ministarstvo je uputilo sudu jedan dopis, nama je dostavljen jedan odgovor. Pisali smo molbu i predsjedniku Osnovnog suda da nas primi na razgovor, međutim nismo dobili nikakav odgovor, pa smo pisali molbu da nas primi na razgovor neko od sudija koji je zadužen za primanje stranaka. Nismo dobili nikakav odgovor ni na to“, izjavila je Vukica Knežević.

Nevjerovatni odgovori iz Osnovnog suda: Istog dana i tražili informaciju i proslijedili odgovor, a postupak obustavili dan kasnije

Kneževićeva napominje da je tek nakon brojnih insistiranja, delegacija malih akcionara primljena na razgovor.

„Oni službenici u Sudu su nas gledali začuđeno, mislili su da lažemo, kako to da nije donesena nikakva presuda. Onda smo išli na razgovor kod sudije Biljane Vučetić. Ona nas je začuđeno primila. Predstavili smo se, rekli ko smo i da smo akcionari RK Boska i da naša tužba stoji već 11 godina . Ona je rekla da je to nemoguće i da nam ne može pomoći. Onda smo joj i rekli za odluku Ustavnog suda BiH, pa je tek onda nazvala sudiju kod koje je naš predmet, to je sudija Garača Jelena, i nakon tog razgovora sa sudijom Garača, rekla nam je da će uskoro biti zakazano pripremno ročište.

Iz Osnovnog suda na adresu portala Gerila stigli su nevjerovatni odgovori na naša pitanja:

“ Postupajući po nalogu Ustavnog suda BiH u predmetu broj AP-2456117 predsjednik Osnovnog suda u Banjaluci je dana 05.06.2018. godine donio naredbu u kojoj je naložio da ga se informiše o svim radnjama i mjerama koje su preduzete u cilju hitnog okončanja predmeta broj 71 0 P 193017 14P2, radi primjene Odluke Ustavnog suda BiH.

“Dana 06.06.2018. godine u predmetu broj 71 0 P 193017 14P 2 doneseno je rješenje o prekidu postupka zbog smrti tužiteljice Slavice Ljubić.

Dana 12.07.2018. godine advokat Dragan Tolimir podnosi Prijedlog za nastavak postupka. Dana 19.07 . 2019. godine sud donosi Rješenje o nastavku postupka.

“Takode, navodimo da je predsjednik suda dana 05.06.2018. godine obavijestio Ustavni sud BiH o preduzetim mjerama za okončanje postupka AP-2456117 od i 1.10.2017. godine”.

Prema ovim odgovorima, predsjedniku Osnovnog suda Milenku Milekiću  je trebalo više od 6 mjeseci nakon što je zaprimio odluku Ustavnog suda BiH, da zatraži informaciju, a u istom danu kada je tražio informaciju obavijestio je i Ustavni sud, a samo dan kasnije postupak je obustavljen zbog smrti jedne od tužiteljki.

Obustavili zbog smrti jednog tužioca. Pa otkada je ovaj slučaj kod njih, umrlo je bar 50 ljudi. Oni čekaju da mi svi pomremo. Međutim, mi smo svim svojim kolegama i članovima naglašavali da su dionice nasljedne, kao što su nasljedne i nekretnine ili bilo koje drugo dobro, jer smo mi i u sudu registrovali te dionice. Čak su i djeca od te koleginice prihvatila te dionice i udružili su se nama. Nama su i neki dobronamjerni ljudi koji rade u institucijama rekli da ne odustajemo i da ne slušamo priče kako će to zastariti i kako nema više efekta da se borimo, jer je to naša imovina koja nam je oduzeta na bespravan način. Neko je sebi uzeo za pravo da nam, zato što ima vlast i moć, to oduzme i da proda tu imovinu i onemogući nas da raspolažemo svojom imovinom“, govori Fikreta Todorovac.

„Mi ne očekujemo da će to biti riješeno u našu korist, ali je samo bitno da se riješi. I kad izgubimo možemo ići u Strazbur i da tražimo svoja prava na drugoj instanci. Ali neće to da riješe, znaju oni gdje ćemo mi“, napominje i Vukica Knežević.

Pritisci na bivše radnike

Bivši radnici Boske govore i da u privatizaciji ove robne kuće ima još mnogo nelogičnosti, a čak ni mnoge stavke privatizacionog ugovora nisu ispoštovane.

„Bosku je kupio konzorcijum, koji po zakonu nije pravno lice i ne može učestvovati u kupovini. Mogla bi bilo koja firma iz konzorcijuma, ali konzorcijum ne može. Dva notara kod kojih su oni išli da im naprave ugovor nisu htjeli iz tih razloga da im naprave ugovor o prodaji Boske, a onda su pravnici iz Zekstre ili Delte napravili ugovor koji su onda odnijeli kod trećeg notara da samo ovjere potpise“.

Irena Mojović notarski odgovor 716x1024

Notar Irena Mojović je odbila da notarski obradi Ugovor o prodaji državnog kapitala Boske, obrazlažući to činjenicom da Konzorcijum nije pravno lice. Mojovićeva u svom odgovoru navodi da konzorcijum predstavlja monopolističko udruživanje trgovačkih preduzeća, te da je ugovor ništavan prema Zakonu o obligacionim odnosima.

U Boski trenutno radi samo 6 radnika, iako se Đurić obavezao da će zadržati veliki broj bivših radnika Boske.

„Mnogim od nas je bio i zabranjen ulaz u Bosku. Kada je jedna koleginica zaprijetila da ćemo ući i braniti svoja prava, stigao mi je i poziv na informativni razgovor iz policije. I znate šta nam baš smeta? Kad god se mi okupimo, to se predstavlja da smo mi protiv države. Pa izvinite, ne čine jedan ili dva čovjeka državu. Mi smo država. Mi samo tražimo naše pravo, odnosno našu imovinu da nam neko plati i ovo vrijeme što nam je oduzeto. Puno naših kolega je umrlo u neimaštini, a da su imali bar tri kvadrata da mogu izdati, preživjeli bi“, govori Fikreta Todorovac.

Za rukovodstvo Boske, mali akcionari ne postoje.

„Prije su zvali kad su bile skupštine. Od 2012.godine nas više nisu zvali ni na skupštine akcionara. Ne obavještavaju nas.  Ja  sam otišla prije 3 godine na jednu skupštinu, koja je održana u zgradi Energomonta. Bez poziva sam otišla.

Ne znam ko mi je prijavio da ima skupština. Međutim, tamo sam vidjela da su odluke već donešene. Skupštine su fomalnost.

Da bi eliminisali učešće predstavnika malih akcionara, rukovodstvo Boske je donijelo odluku da predsjednik Udruženja malih akcionara može prisustvovati sjednici ako svako pojedinačno potpiše saglasnost.

U udruženju ima oko 560 članova. Dakle, za svaku sjednicu je potrebno donijeti 560 potpisa. O isplaćivanju dividendi ili bilo čega drugog da ne spominjemo“, kaže Vukica Knežević.

Boska fond za restituciju prodaja Boske 768x534

U međuvremenu, RK Boska bilježi milionske prihode, samo u 2018. poslovni dobitak je veći od dva miliona KM, a Investiciono- razvojna banka je prije više od mjesec dana ponudila na prodaju 956.623, akcije Boske, to jeste 4,171% po cijeni od 507.966,81KM.

Treba napomenuti i da na posljednjem spratu RK Boska posluje popularni restoran Agape, koji je u vlasništvu porodice Milorada Dodika.

Gerila.info

* Tekst je proizveden u okviru medijskog poola Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU