fbpx

2sitni biseri

Ako sjećanje ne vara kada su prvi put „zaprašili“ sa bine, prosjek godina trinaest, možda koji mjesec više. Momci iz komšiluka, sa Hiseta i Mejdana, negdje na početku tinejdžerskog doba bili su „Sitni biseri“. Iako najmlađi bend u istoriji banjalučke rok-scene (ako neko ima podatak da je bilo mlađih neka javi), na bini se nisu „ustručavali“ svojih godina: pošteno, momački, sa iskrenim rokerskim guštom znali su „otprašiti“ svoj repertoar. Neće se „Sitni biseri“ naljutiti ako kažemo da su bili „mala banjalučka rokerska raja“, koja će ubrzo preći u „veliku rokersku raju“ u gradu na Vrbasu. Ovo je priča o njima, o jednom gradu, o jednom vremenu. U prvom nastavku mini-feljtona o najmlađoj rok-grupi u Banjaluci, iz pera jednog od članova benda, saznaćete kako je grupa nastala, kako su nabavljani prvi instrumenti....

Mišo Vidović

Ovo je priča o najmlađem banjalučkom rock sastavu, koji je svirao i djelovao u gradu Banjaluci, od 1983. pa sve do 1992. godine. U isto vrijeme ovo je i priča o jednom gradu, i jednom vremenu, koje je nažalost 1992. godine prekinuo rat.

Piše: Dženan Čaušević

Nesretni rat je svakoga unesrećio na svoj način, a ovim momcima je srušio njihove dječačke snove da jednog dana snime ploču i postanu slavni. Ovo slavni, kažem naravno u šali, ali svi muzičari na kraju krajeva potajno sanjaju o tome, htjeli oni to priznati ili ne.

Njihovi snovi su se nažalost srušili, ali su na sreću ostala sjećanja na jedno vrijeme, i upravo ta sjećanja su ono što sam ovdje htio ispričati.

Dakle da počnemo od samog početka, kako je grupa osnovana..

Osnivanje grupe 

Prvo postavu Sitnih Bisera sačinjavali su: Ćorda (Ćordić Nemanja), Deni (Danijel Knežević), i Eki (Ermin Okanović). Ćorda je svirao solo gitaru, Deni je bio vokal i svirao ritam gitaru, a Eki svirao bubnjeve.

Prvi je, na ideju da osnuje svoju rock grupu, došao Eki. S obzirom da je Eki oduvijek imao smisla za biznis, on je još kao 11-godišnjak, neke 1983. godine, mijenjao ljudima novac na fliperima u „Tri Fenjera“. U flipere su išle samo kovanice, Eki je mijenjao novac za kovanice, kome zatreba, a flipere je držao Dedo Kartal. Dedo Kartal tada je povremeno svirao bubnjeve u pojedinim bendovima u Banjaluci. Pošto je Dedo bio poznat po tome da je volio imati prestižne stvari, tako je bilo i sa njegovim bubnjevima.

Dedi nije bio dovoljan jedan, nego je imao 2 bubnja. Prvi set je  bio skupocjeni bubanj marke Slingerland, u to vrijeme vrijedio je kao novi Golf iz TAS-a. Drugi set bili su Tamini bubnjevi. Sve činele su bile Paistove. Dedo je te bubnjeve držao u svom stanu, i prvo što bi Eki primjetio, svaki put kad dodje kod Dede da mu preda novac, bili su ti bubnjevi. I naravno, Eki bi svaki put gledao u bubnjeve koji su se presijavali. Na kraju, Dedo je dozvolio da malo sjedne za njih, i pokazao mu kako se sviraju neki osnovni ritmovi. I od tog trenutka sve što je Eki kao 11-godišnjak želio u životu bilo je da sebi kupi bubnjeve i nauči ih svirati.

Eki je bio 5. razred osnovne škole kada su mu bubnjevi postali opsesija, odmah je tražio od svog oca da mu iste i kupi. Međutim, pošto je njegov otac tada imao drugih financijskih prioriteta u životu, a bio vrstan majstor, on je odlučio da mu napravi bubnjeve. Uzeli su prazne kante od zimnice, zategli debeli najlon preko njih, oblijepili trakom, i tako su dobili timpane. Dedo mu je dao neki svoj stari doboš, i jednu činelu sa stalkom. Fuš su napravili tako što su navarili stalak od cijevi, i na to zašarafili poklopce od šerpe. Nije bilo papučice i nije se mogao otvarati, ali kad su ga ofarbali metalik bojom, izgledao je kao pravi fuš. Na tim bubnjevima, koji su bili svojevrsni ručni rad, Eki je počeo vježbati i kasnije držati probe.

sitni biseri

Bila je to 1983. godina. Nakon što je sklopio bubnjeve, Ekiju ostalo još da nađe preostale članove benda. S obzirom da su Ekijevi i Ćordini starci bili kumovi, da su se družili, a Ćorda svirao gitaru, starci su predložili da zovne Ćordu. Tako da su upravo njihovi starci bili ti koji su najviše uticali na njih da počnu svirati zajedno. Kad su počeli svirati, ubrzo im se pridružio i Deni. Deni i Eki su bili prve komšije, i poznavali su se još iz djetinjstva. Stanovali su u istoj ulici, u zgradama, u Kozarskoj ulici pored kafane „Tri Fenjera“ na Hisetima.

Odlučili su da pozovu Denija, jer je Deni znao svirati gitaru. Denijeva sestra je također bila muzički nadarena, poznata po tome što je pjevala Jenis Joplin u originalu. Denijeva sestra je najviše uticala na Denija da se počne baviti muzikom.

Što se tiče Ćorde, on je gitaru počeo svirati još kao klinac. Njegov otac je svirao gitaru, i Ćorda je od njega najviše naučio što se tiče sviranja. On mu je pokazao prve akorde, i najviše uticao na to da Ćorda postane gitarista.

Tako su njih trojica 1983. godine formirali prvu postavu grupe, i počeli održavati probe u Denijevoj garaži. Ukolio sjećanje ne vara, Ćorda je tada imao 12, a Deni 10 godina.

(nastaviće se)

1sitni biseri

 Fotografije: Privatni arhiv članova grupe „Sitni biseri“

Autor: Impuls

 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU