Početak 20. vijeka u Banjaluci je obilježila spektakularna trka konja i biciklista zahvaljujući kojoj je konj čuvenog trgovca Lazara Popovića postao ljubimac Banjalučana. O ovom spektaklu pričalo se po Krajini, o tome su pisale sve novine u Austrougarskoj, a koliki je to bio događaj za ljude tog doba svjedoči i pjesma koja je ispjevana u to ime.
Okićena mirisnim stablima jabuka i trešanja, te vinovom lozom Banjaluka je dočekala austrougarsku upravu koja je ubrzo grad uljepšala zelenim drvoredima. Ubrzo je krenuo i saobraćaj koji su pokrenuli braća Divjak, a prva žena koja je u Banjaluci vozila automobil bila je njihova sestra, učiteljica Olga Divjak.
Grah, gulaš, makarone, grašak, čorbe, krompir, uglavnom sa mesom. Namazi razni, naresci, hrenovke, kobasice, salame. Svega bilo. Za svakoga ponešto. Ponuda institucije - restoran društvene ishrane. Za preduzeća sa više od hiljadu zaposlenih bila je stvar prestiža organizovati objekat za ishranu svojih radnika. U restoranima društvene ishrane hrana se „plaćala“ bonovima za topli obrok.
Kućni savjet. Danas bi to bilo Zajednica etažnih vlasnika, ali kako su nekada stanovi bili u društvenom vlasništvu, to je bio Kućni savjet. Od bitnog značaja za život, na primjer, u jednom neboderu ili soliteru, ova „institucija“ imala je i vaspitno-pedagošku ulogu. O tom drugom prilikom. Kućni savjet, kažu, bio je alfa i omega.
