Izgovorene riječi mnoge Banjalučane koštale su mjesece zatvora u kući koja se nalazila u blizini Ferhadije opasana velikim zidom. Zloglasna "Crna kuća" osamdeset godina bila je svjedok brojnih ljudskih sudbina, a u njenim zidinama tamnovao je i Petar Kočić kao i svi oni koji bi rekli nešto protiv vlasti, zajedno sa ubicama i lopovima.
Priča o "Kući sa crvenim Fenjerom" koja je nekada postojala u Banjaluci, a koja je nastala zbog nesrećne ljubavi Milice Pataresku i Zulfikara Derviškadića još jedna je od priča o zabranjenoj ljubavi iz prošlosti grada na Vrbasu.
Početak 20. vijeka u Banjaluci je obilježila spektakularna trka konja i biciklista zahvaljujući kojoj je konj čuvenog trgovca Lazara Popovića postao ljubimac Banjalučana. O ovom spektaklu pričalo se po Krajini, o tome su pisale sve novine u Austrougarskoj, a koliki je to bio događaj za ljude tog doba svjedoči i pjesma koja je ispjevana u to ime.
Okićena mirisnim stablima jabuka i trešanja, te vinovom lozom Banjaluka je dočekala austrougarsku upravu koja je ubrzo grad uljepšala zelenim drvoredima. Ubrzo je krenuo i saobraćaj koji su pokrenuli braća Divjak, a prva žena koja je u Banjaluci vozila automobil bila je njihova sestra, učiteljica Olga Divjak.
Grah, gulaš, makarone, grašak, čorbe, krompir, uglavnom sa mesom. Namazi razni, naresci, hrenovke, kobasice, salame. Svega bilo. Za svakoga ponešto. Ponuda institucije - restoran društvene ishrane. Za preduzeća sa više od hiljadu zaposlenih bila je stvar prestiža organizovati objekat za ishranu svojih radnika. U restoranima društvene ishrane hrana se „plaćala“ bonovima za topli obrok.