Ilustracija Jelena Žilić
Aktuelan je se stari vic u novom pakovanju. Jedne subote jedan mladić upecao zlatnu ribicu. Kaže mu ona da je pusti pa će mu ispuniti jednu želju. Zašto jednu, pa do sada su bile tri? Kako da ti kažem, ljutito će ribica zlatna – pecaš u subotu i to u vrijeme lovostaja, luzeru. Uzmi ili ostavi!?
Piše: Miljan Kovač
I šta će nesrećni mladić, misli bolje išta nego ništa pa prihvati to što mu se nudi. Oduvijek je znao šta želi, pa mu nije bilo teško da se odluči za želju. Želim biti neko poznat i bitan, na dobroj funkciji s dobrom platom. Idi spavaj reče mu ribice, ujutro će ti se želja ispuniti.
Zadovoljan nesrećnik odjuri kući i ranije nego inače baci se u meku postelju. Iz dubokog sna, pred samu zoru, prenu ga zvono telefona, pa se onako usnio odmah i javi. Ti li si Miloše, začu s druge strane žice poznati glas. Ja sam, a ko je to? Kako ko, tvoj idol, tvoj poručnik, glavni Baja, glavom i bradom. Od uzbuđenja ne stiže ništa reći jer slavni glas mu poruči: Ustaj Miloše, od jutros si v.d direktora Službenog glasnika, moraš potpisati da se objave neki dokumenti koje sam donio. Neću valjda ja sam nositi svu krivicu na ovim svojim već dobro krivim leđima.
Nastavak, znate, i nije baš smiješan. A mogao je biti da u svakoj sreći nema i malo nesreće.
Mlad je Miloš pa se i ne sjeća mladalačkih avantura svoga sapatnika s optuženičke klupe.
Kako stvari stoje, mogli bi njih dvojica dosta vremena provoditi zajedno, pa će to biti prilika da mu u detalje i po više puta prepričava svoje mladalačke avanture. A bio je pravi mangup – jedna ljupka gospođa od preko okeana nazvala ga je daškom svježeg vjetra s Balkana.
Tako je govorila samo odmilja, jer nije on bio samo dašak, već prava oluja što je duvala podržana ciklonom sa zapada i oduvala svakoga ko joj se našao na putu.
Ali vrijeme čini svoje. Otežali džepovi, pa i leđa bole, što od promaje, što od stečenog tereta koji se broji milijardama maraka. Samo što je dašak pomislio da može postati tornado stvorila se za njega opasna anticiklona iznad Atlantika, a nimalo ohrabrujuće prognoze govore da bi neko vrijeme mogao provesti u zatvorenom prostoru.
S druge strane, ima i onih prognoza što govore da bi se on i ovaj put mogao izvući tako što će kao stari trgovac opet nešto istrgovati i kupiti sebi još koju godinu u sedlu (na slobodi). Najnovije američke sankcije ipak ne idu u prilog takvim očekivanjima. Naprotiv, jasno je ko u igri tornada i daška, mora izaći kao pobjednik.
Da je Milorad Dodik (ako dašak u prethodnim pasusima niste prepoznali) itekako svjestan finiša ove igre, govori i njegovo nekontrolisano vrijeđanje američke administracije, pa i proglašavanjam SAD-a najvećim neprijateljem Republike Srpske. Utisak je da ova njegova izjava neodoljivo podsjeća na izjave koje su neposredno pred svoj pad davali neki diktatori iz arapskog svijeta. Sjetićete se da su i oni svojvremeno igrali rolu „dašak svježeg vjetra“.
U ovu izjavu uklapaju se i Dodikove kletve upućene „izdajnicima“ u skupštini RS, ali i vrlo primitivne poruke njegove kćerke Amerikancima, nakon što su na crnu listu stavljeni i ona i njen brat. Nisu djeca kriva što im roditelj nije objasnio da američka administracija nije komšinica Zora preko plota što će pobjeći u kuću čim joj pomeneš familiju i poručiš da gleda svoja posla.
Tipično za gubitnike. I pomalo tužno. Ne zbog njih, već zbog ovog društva čija elita baca kletve.
Za očekivati je da Dodikovi angažuju i profesionalne vračare da za njih bacaju kletve, narikače su već angažovali, ali njihov učinak je premali. Što se ne može reći za službeno obrazloženje sankcija koje je Dodikovima uvela američka administracija – kriminal, korupcija, krađa na izborima…
Dakle, ni riječi o pritiscima na Dodika zbog njegovih političkih stavova, navodne težnje ka samostalnosti RS, veza sa Srbijom, Rusijom, kako on to voli prezentovati na pauzama nastupa šatorskih pjevača.
Dakle, u ovom obrazloženju su pune ruke posla za Tužilaštvo BiH, koje bi moralo pokrenuti istragu zbog ovih vrlo ozbiljnih optužbi koje dolaze s vrlo ozbiljnog mjesta – administracije najveće svjetske sile.
I šta tu traži izvjesni Miloš s početka naše priče? A želio je samo malo slave.. Samo je jedan potpis stavio, ili dva… „Pa ti još vjeruješ u bajke, drago dijete“, mogao bi mu reći tada drugar s optuženičke klupe, tješeći ga da nije sve u milijardama maraka, vilama, hacijendama…ima nešto i u folowerima na društvenim mrežama.
Kolumne „Žuta minuta”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH.
Autor: Impuls