Ilustracija Jelena Žilić
Čestitke Stevi Grabovcu ovogodišnjem dobitniku NIN-ove nagrade uputili su Milorad Dodik i Draško Stanivuković na svojim X nalozima.
Nisu izostavili ni da izraze ponos što je ovu prestižnu književnu nagradu dobio neko iz Banjaluke i Republike Srpske, a gradonačelnik mu je posebno zahvalio za „odličnu promociju Banjaluke i Republike Srpske“. Kraj vica za ljubitelje crnog humora.
Piše: Miljan Kovač
Zaista velikodušno od gospodara Banjaluke i Republike Srpske što su izrazili svoj ponos uspjehom autora nagrađenog romana „Poslije zabave“.
Pa nije Stevo ni Lepa Brena ni Baja Mali Knindža, pa da ga pozovu u svoje kabinete, da se četiri puta u tri dana s njim slikaju ili da mu kakav orden dodijele. Međutim, orden nazvan po jednom piscu – Njegošu, već je je zasijao na Bajinim grudima, dok su ključevi grada rezervisani za ništa manje osebujnog gospodara „Beme“ Marinka Umićevića, tako da neki tamo književnik nema u toj konkurenciji šta da traži. Gospodari su pokazali na što su zapravo ponosni.
U tom i takvom „ponosu“ za Stevu mjesta nema, niti bi se on ikada za poziciju na tom pijedastalu gurao.
Šta će pisac nenaviknut na meki kanabe, u zagušljivom gradonačelničkom kabinetu u kome se nagurava 16 gradonačelnikovih savjetnica i savjetnika? Mogli bi mu ti britki umovi nešto i zamjeriti i nametnuti osjećaj krivnje, recimo što nije bio u crkvi Devetog januara, gdje je bio dok je Baja M.K. branio Srpsku, što mu knjiga nije na ćirilici, što je ćutao kada su mučenicu-savjetnicu raspinjali po mrskom Sarajevu!? A posebno bi mu mogli prigovoriti što nije pročitao „kapitalno“ djelo Smilje Moravac Babić „Draškov maraton“, čije štampanje je sam Draško finansirao. U ostalom i Dodik je finansirao čitav „književni opus“ Milana Ljepojevića koji se sastoji od desetak knjiga o Dodiku. Naravno ni jedan ni drugi svoja žitija nisu finansirali iz svog džepa, pa nisu oni džaba ponosni na Republiku Srpsku i Banjaluku, koje imaju tako izdašne budžete kada su potrebe njih i njihovih prijatelja u pitanju.
A bliže se i izbori. Treba glasačkom tijelu hljaba i igara. Do hljeba se doduše sve češće dolazi besplatno – u javnim kuhinjama. Igre se moraju platiti iz Budžeta. Izborna godina je počela sa Devetojanuarskim vašarom u Banjaluci na kome je iskazano puno „srpsko jedinstvo“ književnih mecena, poznato i kao „simbioza“, na kome su Banjaluka i Republika Srpska promovisani upravo na takav način kao da u njoj niko ništa nije pročitao kamoli napisao. Nastavljeno je u formi dvije sapunice – „odbrana RS (čitaj Dodika) pred Sudom Bosne i Hercegovine“ i „Bombom u gradskoj skupštini“.
Jagnjeći i praseći fondovi su rezervisani, mlaka piva se hladi, masa se zagrijava oko vašarskih šatri, zabava ulazi u finiš.
Poziva se na „srpsko jedinstvo“, ali i na „srpsko jedinstvo opozicije“.
Priča se da bi opozicija u Banjaluci mogla nastupiti u dvije kolone. Od toga ipak neće biti ništa – gradonačelnik je odavno u petoj.
U međuvremenu Dodik se dobro zabavlja stalnim odlaganjem suđenja u Sarajevu.
Šta poslije zabave, pita li se iko?
Kolumne „Žuta minuta”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH.
Autor: Impuls