Ilustracija Jelena Žilić
Ne morate čitati između redova da bi shvatili šta je Draško Stanivuković juče poručio glasačima. Bitno je, po njemu, da glasate ili za njega ili za Šobota. Nikako za Jelenu Trivić ili Davora Dragičevića.
Piše: Miljan Kovač
„Glas za njih dvoje je izgubljen glas“, striktno je poručio Stanivuković.
I našo se tamo gdje je, odavno, na istoj strani sa gazdom Milom. I njemu je svejedno ko će pobijediti ako se bira između Draška i Šobota. I banjalučkim „graditeljima“ (da ne kažem tajkunima) bi bilo svejedno, jer „projekti“ ne bi stali. A projekti su desetine miliona maraka iz gradskog Budžeta u tajkunske džepove. Nije tako bilo ni za „slavnog“ Dragoljuba Davidovića, kamo li za mandata Igora Radojičića, kažu, a i vidi se na „djelima“ od kabriolet dvorane, Tvrtka, pa sve do Kulin bana i današnjih dana…
A vidjelo se i kako se vrijedne ručice „oštrih protivnika“ iz SNSD-a i Draškove svite zvane PDP slože kada treba nahraniti gladna usta tajkunska.
Sve u „duhu našeg naroda“, što bi rekao vrli mladi gradonačelnik.
Što bi ga mijenjali, što bi rekao jedan „ugledni banjalučki privrednik“? Kaje se kaže što za njega nije i prvi put glasao. Kajanje je novi banjalučki sport, nešto kao trka za milione, ali bez prepreka, tendera i sličnih „formalnosti“.
I gazda Mile voli te utrke, a voli i da igra na sigurno zato su, već neko vrijeme, kako kampanja traje, sve snage uprte u to da se dokaže da su u trci samo dva igrača.
Ko će biti novi gradonačelnik/ca Banjaluke, nije jedino što ćemo saznati u nedjelju, sat dva poslije zatvaranja biračkih mjesta u ovom gradu.
Saznaćemo i koliko su Banjalučanke i Banjalučani imuni na stare fore i nove fazone.
A fazon je u tome što se sve čini da odavno neizvjesnijih izbora nije bilo, iako je ovaj put riječ o trci čak četvoro za gradonačelničku fotelju.
Stara fora je igra koju igraju entitetske i gradske režimlije njihovi (pseudo)mediji i ostala propagandistička kamarila.
Radi se o upornom pokušaju da se nametne priča o tome da se glasna bitka vodi između Nikole Šobota i Draška Stanivukovića.
Stiče se utisak da je Stanivuković glavni i jedini protivnik SNSD-a i njihovog kandidata, gdje bi Šobot i Draško valjda trebalo da igraju igru titana. Cilj ove stare fore je da javnost, tačnije biračkom tijelu da pažnja potpuno bude skrenuta s preostala dva kandidata – Jelene Trivić i Davora Dragičevića.
I dok se wannabe titani „tuku“ broj navijača na jednoj i drugoj strani, trebalo bi da raste. Otrcana fora, šibicarska, da prostite. Ali ko zna možda i upali – pa u nedjelju veče shvatimo da valjanje šibica pred Boskom, ovdje još nije izumro zanat.
Ali, to bi značilo i da glasači banjalučki imaju pamćenje ne baš kao zlatna ribica od tri sekunda, već od mjesec, dva, ne dalje…
Pa valjda je to isti onaj Stanivuković, što je, zajedno s istim tim SNSD-om, onako složno „u duhu našeg naroda“ skrkao desetine miliona maraka, u nikom i ničemu korisne „projekte“. Na Banjalučanima je!
Kolumne „Žuta minuta”, su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls