Ilustracija Jelena Žilić
– Zamislite, braćo naša kineska i sestre kineske naše – značajno će Radovan – taj prokleti neprijateljski zapad traži da mu vraćamo dugove i kredite koje su nam svih ovih godina davali samo da bi uništili RS, kao najzapadniji bedem odbrane kineskih interesa na Balkanu!
piše: Miljan Kovač
Donedavno su i ovdje zbijane šale o crnogorsko – japanskom ratu koji je potrajao preko sto godina. Za društvo u kome granicu između istorije i groteske često nije lako odrediti, nije ni čudo da pobrka i fikciju i činjenice. Činjenica je da je Kneževina Crna Gora zaista 1904. godine službeno objavila rat Japanu i u taj rat poslala svoje trupe. Doduše trupe su bile sastavljene od nekolicine vojnika, jer je ova balkanska država morala ispoštovati savez sa Ruskom Imperijom i učestvovati u ratovima u kojima i velika saveznica učestvuje. Eto baš te godine Rusija zaratila s Japanom i izgubila rat. U septembru iduće godine uz posredovanje američkog predsjednika Teodora Ruzvelta potpisan je mir. Međutim, veliki saveznici su zaboravili koga su sve uvukli u rat, pa Crna Gora nije uključena u potpisivanje mira. Istorijske okolnosti bile su takve, da je rat službeno završen tek 2006. godine kada je Crna Gora opet stekla nezavisnost, pa uspostavila diplomatske odnose i sa vjekovnim „neprijateljem“ sa dalekog istoka.
Nije sigurno da li je u ovom dijelu Bosne i Hercegovine zabranjeno reći da je Rusija ikada izgubila rat i da je Amerika nekome donijela mir, ali rizik je neophodan zbog poređenja sa savremenim trenutkom.
Da ovdje svaka šala pa i ona ozbijana na račun unaprijed opisanog događaja gubi na duhovitosti, više nije novost. Istorijska skaska u kojoj mala država izbija na svjetsku pozornicu, bila je osuđena da postane vic.
Međutim, ipak je bila riječ o međunarodnoj priznatoj državi, bez obzira na njenu veličinu i broj stanovništva.
Aktualna vlast u Republici Srpskoj (što je pseudonim jednog lica, poznatog i kao Milorad Dodik), odlučila je ovaj dio države, dakle entitet, popeti pravo na svjetsku pozornicu. Ne na bilo koju, nego pravo na veliku scenu gdje se igraju glavni svjetski komadi.
U skladu s tim aktuelna vlast ovog entiteta odlučila je, najprije, prekinuti diplomatske odnose sa Velikom Britanijom i SAD-om. U ovoj čvrstoj odluci Milorada Dodika nije spriječila ni činjenica da RS nema diplomatske odnose sa ove dvije svjetske sile, kao što ih nema ni sa jednom državom, zato što takve odnose mogu imati samo države. Uzalud su zvaničnici britanski i američki objašnjavali da se ne mogu prekinuti odnosi koji i ne postoje, Dodik je neumoljiv. Ima i on „zvaničnike“ u svom okruženju kakve sva londonska i vašingtonska elita ne može nadglasati dok naizust, bez pauze, tačke i zareza deklamuju: Dodik je bog, Dodik je zakon. Uskoro će svakako i zakonom biti zabranjeno da se drugačije govori i (po)misli.
A Dodik ko Dodik, nastavlja igru nad raširenom mapom svijeta. I sve je bliže Japanu. Neko je vjerovatno primijetio da u RS ovih dana nema onog veseljaka što ga i premijerom zovu, i pita se gdje je i šta radi i kakvim će nas dobrom obradovati kada se s dalekog puta vrati!?
A nije Radovanu Viškoviću ovih dana lako. Poslalo ga u daleku Kinu, da uspostavi nova savezništva naše entitetske velesile sa tom svjetskom silom. Treba ubijediti Kineze da otkupe obveznice bratske im Republike Srpske, pod uslovima kojima to kineskoj braći i sestrama odgovara. Ako im ni pod tim uslovima ne odgovara, onda da šalju para, maraka, juana, rubalja, dolara, svejedno, samo da nam ovaj put pomognu, jer u velikom smo se problemu našli.
Problemi budu i prođu, a anegdote ostaju. Zamišljam kako će se jednog dana prepričavati ova o strateškom partnerstvu zvaničnog Pekinga i službenih Bakinaca.
-Zamislite, braćo naša kineska i sestre kineske naše – značajno će Radovan – taj prokleti neprijateljski zapad traži da mu vraćamo dugove i kredite koje su nam svih ovih godina davali samo da bi uništili RS, kao najzapadniji bedem odbrane kineskih interesa na Balkanu!
A Kinezi k’o Kinezi, ćute, gledaju i vježbaju oko Tajvana.
A onda ih Radovan podsjeća na riječi svog vrhovnog i partijskog vođe da će Republika Srpska sarađivati sa Kinom u svim oblastima, investicionim, finansijskim i svim drugim, a da sve manje vjeruje u dobre namjere kada je riječ o EU“.
Opet Kinezi ćute, gledaju, vježbaju, pa Radovan izvuče džokera iz rukava i podsjeća ih da je Dodik rekao i da loše iskustvo koje je Crna Gora imala sa kineskim investitorima neće pokolebati njegovu odlučnost da bude kineski partner.
A ne, odlučno će Kinezi: Crna Gora je imala loše iskustvo sa Japancima, ne s Kinom. Vi nas miješate? Pitaju ljutito. Ko ste v? Vi Crna Gora, vi ratovati s Japanom?
Ma ne, rezignirano će Radovan: Mi smo vam više kao Sjeverna Koreja.
A da vi hoćete ratovati protiv Japana!? Opet oduševljeno zaključiše kineske sestre i braća.
Mi smo prekinuli diplomatske odnose sa SAD i Britanijom – izvlači Radovan i zadnji adut.
Hoćete ratovati protiv Tajvana? Opet će Kinezi.
Iznerviran Radovan, opsova i Kineze i Japan i Tajvan, zaboravivši na pristojnost gosta u Pekingu povika: Da im sve po spisku, zar nam tako vraćate a mi vam dali da gradite autoput Banjaluka – Prijedor, pod uslovima kakve vam niko ne bi dao?
-Pod kakvim uslovima? Zbunjeno će kineski partneri.
-To vam ne mogu reći, jer ugovor je tajna! ponosno zaključi Radovan.
P.S. Neki likovi u ovoj bajci i u stvarnost ostavljaju utisak kao da su izmišljeni.
Kolumne „Žuta minuta”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH.
Autor: Impuls