Ilustracija Jelena Žilić
Kada je, dopunjujući Hegela, Karl Marks rekao da se istorija prvi put ponavlja kao tragedija, drugi put kao farsa, nije ni pomislio da se „učiteljica života“ ponovi kao cirkus. A upravo to se dešava na ovom našem parčetu evropskog kontinenta gdje nakon kršenja svih društvenih normi, pod znak pitanja još samo nisu stavljeni i zakoni fizike. Baš kao u cirkusu u kome caruje iluzija. Hoda se po žici, nestaju zgrade, majmun čika lava, a drvetom se zaklanja šuma.
Piše: Miljan Kovač
Srušena je i teorija relativiteta, jer ovdje vrijeme konstantno teče unazad. Upravo smo u 14 vijeku i na dnevnom redu je pitanje čiji je kralj Tvrtko I Kotromanić.
U skladu sa ovdje važećim kalendarom, van snage su i Njutnovi zakoni, jer osnovni zakoni mehanike i nisu u „duhu našeg naroda“. Ako smo se nekada i kretali naprijed, bilo je to ne našom voljom. Bilo je to više poput incidenta jer nas je neki voz koji juri u budućnost slučajno zakačio i povukao. Međutim, čim bi taj voz na prvoj stanici zastao, pretrčavali bi prugu i zadovoljni zauzimali mjesto u onome što klapara u suprotnom smjeru.
Suprotstavljamo se mi i nametnutoj nam geografiji, što nas je nasuprot našim „tradicionalnim vrijednostima“ nekako svrstala na evropski kontinent, dok mi svim silama težimo tamo gdje civilizacijski više pripadamo.
Tako je naš entitetski gospodar nedavno slavodobitno i najavio da će predložiti da Bosna i Hercegovina zatraži prijem u BRIKS. To vam je ona zajednica država predvođena Rusijom, Indijom, i Kinom, u čije članstvo su nedavno pozvani i bratska Saudijska Arabija i Iran. Pa bila bi prava šteta da ne upadnemo u to društvance, dok glumimo da čekamo voz za Brisel. I šta ćemo mi u tom Briselu kome vlada „blud i nemoral“!? Duhovno smo mnogo bliži Saudijskoj Arabiji u kojoj baš kao i kod nas vlada jedan gospodar. Ako ko u Saudijskoj Arabiji npr. vrijeđa gospodara kazniće se najmanje sa 1000 udaraca bičem. „Bludne“ žene se kažnjavaju kamenovanjem, a homoseksualizam smrću…
I da li ste čuli nekoga u ovoj zemlji da se suprotstavio Dodikovoj ideji o pristupanju BRIKS-u? Nikoga. Osim što je on sam uskoro malo revidirao stav, pojašnjavajući da članstvo u BRIKS-u ne isključuje članstvo u EU!? Naravno, isto kao što to što nauka tvrdi da je zemlja okrugla, ne isključuje mogućnost da je ipak ravna ploča, o čemu bi takođe trebalo razmisliti u skladu sa našom tradicijom.
Uostalom, šta bi bilo čudno u tome da Skupština RS sutra usvoji deklaraciju, da Republika Srpska ne priznaje teoriju da je zemlja okrugla, ili recimo da ne prihvata treći Njutnov zakon, teoriju evolucije, zadnja dva albuma Metalike? Apsolutno ništa. Pa Dodik je odlučio da na pola teritorije države ne važe odluke Ustavnog suda te iste države. I da, još je na slobodi. Ne samo da je na slobodi nego je nedavno naredio i blokadu puteva u pola države (doduše na 15 minuta), zatim odbacio odluku Evropskog suda za ljudska prava, nazvavši ga „takozvanim“, a sada najavljuje i hapšenje i deportaciju visokog predstavnika međunarodne zajednice Kristijana Šmita, ako se samo usudi da kroči na njegov privatni posjed (koji se zove i Republika Srpska).
Međutim, Dodiku uopšte nije teško igrati ovakvo krupnu ulogu u cirkusu kojim gospodari. U tome ima nesebičnu podršku svojih vjernih artista.
Zahvaljujući onima iz opozicije koji su mu dali kredibilitet prisustvujući cirkuskoj tački „narodna skupština“, on je uspješno izveo skrivanje iza institucija, koje je zapravo potpuno privatizovao. Istovremeno ovi vrsni artisti sada igraju dobro poznatu tačku „opozicija“.
Oni naravno ne traže od Dodika da odstupi jer je ovaj entitet i njegove građene doveo na ivicu propasti, dok u istom smjeru vuče čitavu državu. Traže od njega, zamislite sada: da poštuje odluke Narodne skupštine! Dakle, ako nije on lično pisao ovaj scenario, Dodik zaista dobro treba platiti autora igrokaza. Zaslužio je.
Mada, možda su ipak u pitanju njegove iluzionističke sposobnosti koje hipnozom prenosi na druge. Od kako je prošle godine zasjeo u predsjedničku palatu, pa mu prozor gleda direktno u okna gradske kuće, između ove dvije najvažnije građevine u centru Banjaluke, zavladala je neka gotovo natprirodna harmonija, koju ništa ne narušava osim ponekog bezazlenog protesta jednog ljubomornog doktora. Ali brzo to gospodar iluzije smiri, pa ljubav opet cvjeta, poput hiljada cvjetova u parkiću između palate i gradske kuće.
A ta energija do te mjere inspiriše, da neprestano iznenađuje novim „ukrasima“ našeg grada, čiji će centar uskoro krasiti spomenik kralju Tvrtku. Ne onom iz Sarajeva, bože sačuvaj, nego onom našem, srpskom Tvrtku, koji nije iz Bosne nego iz Republike Srpske. Onome koji je slao vojsku da se bori na Kosovu (za Metohiju nisam siguran). Ali zato se naš gradonačelnik nekidan u ljutom boju s direktoricom jedne banjalučke osnovne škole izborio za Kosovo i Metohiju. Lično te tri riječi postavio na novosagrađenu školu u naselju Ada. Sada je, kako reče gradonačelnik, Kosovo i Metohija u srcu Srpske. Ako niste znali Ada je srce RS, baš kao i Kosovo što je srce Srbije. Da ne govorimo o Metohiji i mostu u Česmi.
Umalo da ne zaboravim: U želji da što izdašnije uljepša naš grad, gradonačelnik je angažovao i novog savjetnika, čija uža specijalnost su spomenici, imena ulica, žardinjere.. Inače stručnjak za sve i svašta, a i valjalo je čovjeka negdje udomiti kada već nije moglo u npr. OSA-i (razlog poznat gradonačelniku). Valja ispuniti obećanje, pa makar sutra u Banjaluci dobili i spomenik kravi, u skladu s novom geopolitičkom orijentacijom prema Indiji, gdje je goveče sveta životinja.