Ilustracija Jelena Žilić
Crvena lista ugroženih vrsta ove godine se povećala. Preko 44.000 vrsta našlo se na ovoj listi pokazao je novi izvještaj Međunarodne unije za očuvanje prirode na COP28 samitu u Dubaiju. Za samo godinu dana dvije hiljade novih vrsta se našlo na ovoj listi.
Piše: Jelena Jevđenić
Situacija je alarmanta iako je ova tema, koliko kod bila aktuelna, skrajnuta zbog političkih i ekonomskih prilika u svijetu.
Ova kriza biodiverziteta je pogoršana zbog klimatskih promjena i ljudskog djelovanja.
Briga o klimi se, čini se, svela na samite i donošenje novih odluka koje, kako se vidi u praksi, ili se ne sprovode, ili se ne sprovode dovoljno.
U izvještaju se navodi da nove vrste na listi koje su ugrožene i kojima prijeti istrebljenje su određena vrsta lososa i zelene kornjače Pacifika.
Razlog- zagrijavanje planete, izgrađene brane i zagađenje voda.
Pravi razlog – čovjek.
Iako je nama Pacifik daleko, bar geografski, to ne znači da za nas i naše područje podaci ovog izvještaja ne važe.
Izvještaj uključuje i prvu veliku procjenu zdravlja slatkovodnih vrsta ribe. Jedna četvrtina njih – odnosno oko 3.000 – suočava se sa rizikom od istrebljenja.
I tu dolazimo mi.
Bosna i Hercegovina je jedna od najbogatijih zemalja Evrope slatkovodnim ribljim vrstama.
Nebrojeno puta samo ove godine mnoge rijeke u Bosni i Hercegovini su bile zagađene toksičnim materijalima koji su ispuštani u vodu. Tome su najviše doprinijeli izgradnja hidroelektrana i neadekvatno ispuštanje tehnoloških voda u naše rijeke od stane fabrika, rudnika, termoelektrana.
Zagađivači nepronađeni i nekažnjeni.
U aprilu ove godine Ured za reviziju institucija Federacije Bosne i Hercegovine izvijestio je da se Uredba o uslovima ispuštanja otpadnih voda u okoliš i sisteme javne kanalizacije ne provodi. Još od 2007. godine kada je donesena ova uredba nije donešena odluka o graničnim vrijednostima otpadnih voda koja se ispuštaju u rijeke.
Federalno ministarstvo za okoliš i turizam odgađalo je rokove za ovu odluku, a sve su prilike da će se novi rok prolongirati još najmanje dvije godine.
Zahvaljujući tome u rijeke se izlijevaju otrovne vode s raznim zagađujućim materijalima, i niko ne odgovara za to.
Pomor ribe krajem septembra u Neretvi, u mjestu Ulog gdje se gradi hidroelektrana, nije mnogo zabrinula inspekciju i one koji bi trebalo da vode brigu o zaštiti životne sredine.
U Neretvi živi mekousna pastrmka koja je posebna vrsta jer se može pronaći u samo nekoliko rijeka na Balkanu. Tu vrstu ribe je teško pronaći, od velike važnosti je za biodiverzitet i ona je endemska vrsta regije uz Neretvu.
Nedavno su i hercegovački ribolovci apelovali javnosti da bi mekousna pastrmka mogla uskoro u potpunosti nestati iz rijeka Neretve i Bune, ali i ostatka Hercegovine, ukoliko se hitno ne preduzmu neke mjere na njenoj zaštiti.
Pored mekousne pastrmke, još jedna endemska vrsta je ugrožena. Popovska gaovica koja naseljava područja Dinarskog krša. Istraživanjem iz prošle godine se utvrdilo da joj je populacija dosta smanjena zbog djelovanja čovjeka. Jedan od glavnih problema je onečišćenje i smanjen dotok voda, što je posljedica izgradnja hidroelektrana.
Što se tiče ostalih ugroženih vrsta u BiH nisu ništa bolje zaštićene od slatkovodnih riba. Prošlo ljeto petogodišnji medvjed Maglić, koji je bio prva životinja koja je dobila ogrlicu za praćenje u lovištima u Republici Srpskoj, ubijen je u Nacionalnom parku “Sutjeska”.
Krivolovac nije pronađen.
Zaštite životinja nema na državnom nivou, ima na entitetima. Na crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune u Republici Srpskoj nalazi se više od 1.200 vrsta, dok je na listu u Federaciji BiH uvršteno više od 650 biljnih i životinjskih vrsta.
Fokus ovogodišnjih pregovora na COP28 je da se odustane od fosilnih goriva zbog klimatskih promjena, međutim, to ne može biti jedini način da se zaustavi klimatska kriza. Za zemlje poput naše potrebni su oštriji zakoni zaštite životne sredine, da se provode kazne za nepoštivanje odluka i zakona, da se implementiraju obaveze koje je BiH preuzela i potpisala iz Evropskih direktiva.
Ako je ugrožen biljni i životinjski svijet, onda je ugrožena i ljudska rasa.
Ako bi svaka država jednako radila na zaštiti biljnih i životinjskih vrsta to bi bio veliki pomak u očuvanju biodiverziteta. Za razliku od ljudi, životinje ne poznaju granice. Nažalost, isto tako ni zagađenje i sve što nestaje s njim.
Kolumne „Zeleni talas”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH)
Autor: Impuls