ZELENI TALAS – Sječu grane na kojoj sjedimo plaćamo životima

Ilustracija Jelena Žilić

Bujica vode, zemlje, kamenja i stijena progutala je život u Jablanici. Potresne slike i snimci još uvijek preplavljuju društvene mreže. U bujičnim poplavama i klizištima u Jablanici, Konjicu, Fojnici, Kreševu i Kiseljaku život je izgubilo 20 osoba. Za nestalima još se traga.

Piše: Jelena Jevđenić

S četvrtka na petak sručila se sva razarajuća sila prirode. Priroda je jaka i surova, ali ovakva tragedija koja je zadesila Bosnu i Hercegovinu nije samo djelo Majke prirode, imu tu više nego što možemo priznati antropogenog uticaja. Ne onih što su stradali i sve izgubili, već onih drugih. Onih koji su betonirali riječna korita sumanuto, sjekli šume, ilegalno gradili vile i komplekse gdje im se prohtijevalo, ilegalno iskopavali kamen...

Nakon sušnog ljeta zemlja je ostala tvrda, upiti vodu brzinom kojom je padala kiša bilo je nemoguće. Bujična voda je oticala i takvom količinom i brzinom povukla sa sobom sve što je bilo usput.

Sječa šume, a tek prekomjerna sječa kakva je kod nas već preko dvije decenije, sada već dolazi na naplatu.

Šume su prirodni regulatori vodnog režima i iako velike količine padavina u kratkom roku šume ne mogu zaustaviti poplave, mogu ublažiti posljedice. Istraživanje u Švicarskoj je utvrdilo da hrast može upiti količinu vode koja je devet puta veća od njegove težine, bukva osmerostruko, a bor peterostruko.

Akademik Vladimir Beus, u svom radu „Šume regulatori vodnog režima i zaštite zemljišta od erozije“, opisao je na koji način su šume bitne za ravnotežu i regulaciju voda.

„Šume krošnjama drveća utiču na postupno dospijevanje kiše na tlo, a korijenovim sistemima, naročito šumsko drveće, strukturira zemljište šume povećava njegovu poroznost i kapacitet za upijanje vode. Uz ovo podzemne šupljine nastale odumiranjem korijenja, kao i radom brojnih vrsta pedofaune, povećavaju poroznost zemljišta. Zemljišta se odlikuju vrlo složenim sistemom poroznosti, koju čine makro i mikro pore. Veća poroznost zemljišta pod šumama utiče na to da šumska zemljišta mogu primiti veću količinu vode i da je njeno upijanje mnogo brže nego na poljoprivrednim površinama, čak i u odnosu na oranice.“

No poznati po tom da se struka odavno ne pita mnogo, zbog korupcije, kriminala i pohlepe kada se pustoši šuma za koje kakve profiterske namjene, ne pita se naučna zajednica već političko-tajkunska.

Hercegovačko-neretvanski kanton, u kojem je najteže nastradala opština u ovim bujičnim poplavama, je jedini kanton u cijeloj BiH koji nema zakon o šumama. Preko deceniju šume ovog kantona se nelegalno sijeku i pojedinci na tom dobro zarađuju.  U junu ove godine najavljeno je iz Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona da će do kraja godine donijeti zakon o šumama. Do sada se godišnje gubilo preko 10 miliona maraka zbog nelegalne sječe šume.

A kad smo kod ilegalnog, kamenolom iznad Donje Jablanice, čije su se stijene urušile i u nekoliko minuta uništile cijelu jednu zajednicu koja u ruševinama oplakuje svoje mrtve komšije, porodicu i traži nestale, godinama je tako radio. Ilegalno. Uprkos upozorenjima, kaznama i zabranama. Neko je ipak i iznad države. Godinama je kamenolom profitirao, zagađivao, stvarao buku, dok ove godine nije Donju Jablanicu zavio u crno.  

I ovaj sistem u BiH, ova država, ove institucije.

Nije propisno odlagano otpadno kamenje, već se nagomilavalo i zakonima fizike u nekom momentu, u momentu bujičnih poplava s četvrtka na petak, sjurilo u dolinu.

Ministarstvo privrede je gotovo odmah Vladi HNK-a dostavilo dokumentaciju vezano za rad ovog kamenoloma. Sani d.o.o. Jablanica je u više navrata tražilo koncesiju za eksploataciju kamena na području Donje Jablanice, što nikada nisu dobili. Ali su ipak radili. Čak su od Vlade HNK dobili i poticaje u iznosu od 14.000,00 KM za tehnološki razvoj i digitalizaciju.

-Bitno je naglasiti kako je poticaj dodijeljen za stvarnu registriranu djelatnost Društva koja ne obuhvaća eksploatiranje kamena, poručuju iz Vlade HNK. Peru ruke. Jer kod nas  nema provjera za pojedine, krše li zakone i imaju li svu dokumentaciju. Istovremeno, za većinu građana, bilo koja vrsta novčane pomoći, koju čak i ne daje država, već EU, mora dokazati da nema ništa da bi dobili 300 maraka za grijnu sezonu.

A stotine porodica pogođene ovim bujičnim poplavama više nemaju ništa. Svi ćemo reći, i jeste tako, bitno je da je glava živa, materijalno se može popraviti. I tačno je to. Nema ničeg vrjednijeg od života. Samo mora se reći i to da nije lako u BiH na pošten način zaraditi za život, za svoj krov nad glavom. Čega su se sve građani Jablanice, Fojnice, Kiseljaka, Konjica godinama odricali i gradili svoje domove koji su nestali u tren. Koliko truda, prekovremenog rada, neodlazaka na godišnji odmor, štednje, umora, nespavanja...

Narod je stradao, profitirali su oni koji su posjekli šumu za svoj džep, betonirali rijeke i riječne obale. Još dobijali i podsticaje od svih nas. Od ljudi koji su sve izgubili.

Kolumne „Zeleni talas", u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH) 

Autor: Impuls