ZELENI TALAS: Mentalno zdravlje i zagađenje – Gdje ima smoga ima i PTSP-a

Ilustracija Jelena Žilić

Narušeno mentalno zdravlje u BiH nije novost iako se o njemu još uvijek priča sa strepnjom i tihim glasom. Danas je Međunarodni dan mentalnog zdravlja. 

piše: Jelena Jevđenić

Od ratnih trauma, većinom neliječenih, ekonomskog siromaštva i besperspektivnosti, pa do onečišćenja životne sredine, mentalno zdravlje stanovništva BiH je sve lošije.

Mentalitet našeg podneblja još uvijek stigmatizuje osobe s problemima mentalnog zdravlja, tako da se ova vrsta zdravstvenih tegoba nerijetko ne shvata kao ozbiljna bol ili stanje. Komentari poput „prošetaj, moli se, radi nešto, misli pozitivno“ odmažu na više nivoa, posebno ako znamo, a sada već znamo jer je i dokazano, da onečišćenje životne sredine, naročito vazduha, uzrokuje promjene na mozgu i utiče na psihičko zdravlje.

Zagađeni zrak može oštetiti svaki organ u tijelu. Isto tako utiče i na mentalno zdravlje čovjeka.

Čak mali rast zagađenja vazduha povezan je sa značajnim porastom depresije i anksioznosti. Prljavi vazduh je povezan sa povećanim brojem samoubistava. Odrastanje djece na zagađenim mjestima povećava rizik od mentalnih poremećaja, a takođe značajno utiče na inteligenciju i povezano je s demencijom. Ovo su naveli naučnici prošle godine, nakon nekoliko godina istraživanja.

Bosna i Hercegovina je u vrhu zagađenja vazduha u svijetu, posebno u zimskom periodu.

Država, odnosno, ljudi koji su u vlasti, ne bave se zagađenjem vazduha. Građani su ostavljeni da se guše dok dišu. Sankcije za zagađivače skoro da ne postoje, a za one velike zagađivače uopšte ne postoje.

BiH nema registar zagađivača, iako je davno potpisala i ratificirala Arhušku konvenciju, a jedan od zadataka je bio izrada protokola o registru zagađenja i javno objavljivanje podataka. Ovaj protokol nije izrađen. Ali su potrošene pare koje su bile za tu svrhu. Postojala su tri evropska projekta gdje su milioni eura potrošili da se uspostavi registar, ali on nikad nije profunkcionisao.

Prosto, registra nema jer bi takse za velike zagađivače bile ogromne, a mogle bi se mjeriti u stotinama hiljada maraka, kao što su Evropskoj uniji.

Godine 2020., FBiH je objavila neke podatke o zagađenju dok se server, na kojem su bili podaci, nije pokvario. I RS je iste godine objavila nekakav izvještaj o zagađenju, ali ni nijedan ni drugi nisu bili od koristi. Podaci su bili nepotpuni i nije se mogao donijeti stvarni zaključak o zagađenju. Ostalo je sve na špekulacijama.

I dok se pojedinci bogate na tlu BiH, bilo domaći ili strani, njeni građani se truju. Posebno stanovništvo koje živi u blizini termoelektrana, željezara, koksara...

Prema ugovoru koji je BiH potpisala sa energetskom zajednicom, morala je da donese NERP, Nacionalni plan za smanjenje emisija, i po tom planu BiH je morala da uloži novce u uređaje za odsumporavanje na termoelektranama.

Ni tu nije ništa urađeno. Podilazilo se i još se podilazi investitorima čak i u situacijama gdje se radi o pitanju života i smrti.

A pitanje života i smrti je svakodnevna misao stanovništva koji živi pored termoelektrana i sličnih fabrika koje emitiju toksične materije.

U BiH je dijagnoza jasna – hronično zagađenje zraka i hronični PTSP.

Terapija - samoinicijativno uzimanje lijekova za smirenje.

Jer, i ne preostaje ništa drugo nego se isključiti iz stvarnosti. Zbog nepravde, kriminala i nebrige politike na svim nivoima, koja je uzročno posljedična u cijeloj državi, političari i jesu doveli do stanja traume sve stanovnike BiH.

„Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja“

Suština mentalnog zdravlja je jasna u definiciji Svjetske zdravstvene organizacije: "Zdravlje predstavlja kompletno fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti i nemoć”.

Kolumne „Zeleni talas", u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH) 

Autor: Impuls