Ilustracija Jelena Žilić
Skadar na Bojani gradili tri godine dana, a hercegovački Skadar, HE Dabar, najvažniji energetski objekat projekta Gornji Horizonti, grade evo već 12 godina i još se ne nazire završetak radova.
piše: Jelena Jevđenić
Koliko će nas koštati ovaj, kako ga zovu, kapitalni projekat, je nemoguće precizno odrediti, iz nekoliko razloga.
Često je ažurnost javnih preduzeća na nezavidnom nivou, pa se oduži, produži, produbi. I naravno, zahtijeva dodatna sredstva.
Pa nekadašnja procjena za HE Dabar koja je bila 382 miliona konvertibilnih maraka, popela se na više, mnogo više; 661 milion konvertibilnih maraka.
Pola će platiti Elektroprivreda RS,odnosno građani, a pola iz kineskih kredita, pa će i to vratiti građani.
Sredstva su se trošila na radove, na eksproprijaciju zemljišta, ali se dosta potrošilo i na reklamiranje, na firme kumova, rođaka, zetova. Pomoglo se tako uhodanim pobjednicima na tenderima u RS.
Može se reći, ovaj objekat se gradio i gradi se u tradicionalnom duhu Republike Srpske.
I dok turbine ne krenu da pumpaju vodu, za očekivati je da će cijena radova još da poraste.
Još je i izborna godina, a u izbornoj godini se ne štedi.
A sve su prilike da će i Hrvatska zbog ovog projekta da tuži Bosnu i Hercegovinu Evropskoj uniji zbog prekograničnog negativnog uticaja na životnu sredinu. Kada dođe vrijeme za naplate, naplatiće se iz državne kase.
Iako ovo nisu mali troškovi koji će na ovaj ili onaj način pasti na teret građanima, dosta više se može izgubiti.
Na drugoj strani možemo izgubiti nešto što se ne može platiti novcem.
Kada se preusmjeri sliv rijeke Neretve u sliv rijeke Trebišnjice posljedice po Neretvu i Hercegovinu će biti nesagledive.
To može presušiti vrela Bune i Bunice, a onda neće više biti Bunskih kanala, unikatnog prirodnog fenomena koji je mnogo bitan za floru i faunu tog područja.
Morska voda će svi više i više prodirati u Neretvu, slatkovodne ribe i druge rječne živuljke će nestati, a poljoprivrednici neće moći navodnjavati svoje usjeve.
Flora i fauna Neretve je bogata endemskim vrstama koje su već ugrožene, manje vode za njih znači potpuni nestanak. I to sve u vremenu kada je vidljivo koliko je biodiverzitet bitan za ekosisteme, zdravlje ljudi i borbu protiv klimatskih promjena.
Presušiće i Bregava, osim što će ispaštati poljoprivreda, stanovništvo i biljne i životinjske vrste uz njen tok, ispaštaće i živi svijet u Hutovom blatu, jednoj od tri močvare koje imamo. I jedinoj submediteranskoj močvari u Evropi. I jednom od četiri migratornih mjesta za ptice selice kada migriraju iz Sjeverne i Srednje Evrope prema Aziji i Africi.
Hutovo blato sa preko 600 vrsta biljaka je prostor sa četiri tipa vegetacije: vodena, močvarna, livadska i šumska. Svijet u malom. Kosmos za sebe. A sve može da nestane za malo vremena.
Već smo u eri ekstremnih vrućina, toplotnih valova i požara. Čiste i netaknute rijeke su spas i rješenje za zdravu klimu.
Izgubiti ovoliko puno za malo struje koja će se izvoziti i prodavati nekoj bogatijoj zemlji kao zelena energija je suludo.
Nema ekološke opravdanosti, samo finansijske.
Zabetonirati toliko izvora, ugroziti život ljudi i njihov opstanak, nepovratno uništiti krajolik i sve u njemu zarad kapitala i privatnih biznisa onih koji će biti u prilici sutra da napuste ovu državu ukoliko postane nepodnošljivo živjeti u njoj.
Koštaće nas mnogo ovaj projekat, neće biti te struje koja će moći da nadomjesti nedostatak vode.
(Kolumne „Zeleni talas”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH)
Autor: Impuls