Ilustracija Jelena Žilić
Ilegalna sječa šume je dobro istreniran sport u Bosni i Hercegovini. Da postoji neko međunarodno takmičenje bili bismo u samom vrhu. Nezakonito šumu siječe i pojedinac, i šumska gazdinstva, a najviše politika.
Piše: Jelena Jevđenić
Zbog politike u Bosni i Hercegovini ne postoji zakon o šumama na državnom nivou, i BiH je jedina u Evropi kao takva. Ali Bosna i Hercegovina je u mnogo čemu drugačija od ostatka Evrope. Zbog podjele trebalo bi da ima zakone na entitetskim nivoima. Jedan entitet ima, Republika Srpska. Zbog politike, drugi entitet, Federacija nema. Ali zato imaju kantoni, svi sem jednog, Hercegovačko-neretvanskog kantona. Takođe zbog politike.
Procjene su da ovaj kanton godišnje gubi nekoliko miliona maraka zbog nelegalne sječe šumskog bogatstva. Ali što se izgubi na kantonu, dobije se u nekom privatnom džepu. Ima pojedinaca koji se bogate upravo na tom prostoru bez zakona. I ne bogati se “običan građanin”, već se bogate oni koji su bliski politici, odnosno, političarima.
Upravo iz ovog kantona kreće borba da se stane na put ilegalnoj sječi šuma. Mještani mjesne zajednice Orašac u opštini Prozor-Rama u martu su započeli da blokiraju put mašinama šumarskog preduzeća iz Mostara. Godinama već JP Šumsko-gospodarsko društvo „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.o.o. Mostar posluje u uslovima bez donesenog Zakona o šumama.
Zajedno s Aarhus centrom u BiH, mještani Prozor-Rame su pokrenuli inicijativu o donošenju Zakona o šumama, uz slogan „Šume Prozor-Rame nisu same”. Da se spasi što se spasiti da nakon dugogodišnjih eksploatacija za koje niko nije odgovarao jer nema zakona. Uz mještane je i lokalna vlast. Žele da se donese zakon o šumama da bi se njima upravljalo na način da se djeluje s planom rada, sječe, pošumljavanja. U suprotnom šume se uništavaju i polako nestaju.
Posmatrajući odnos prema šumama cijele Bosne i Hercegovine, sa svih nivoa vlasti, stiče se utisak kako su šume tu da ih se siječe da bi se dobro zaradilo. Da stablo izraste u roku od odmah, i da nemaju drugu funkciju osim materijalne dobiti za čovjeka. A tamo i gdje ima zakona skoro da nema sankcija.
Iako ljepše zvuči ilegalna, nezakonita sječa, da stvari ipak nazovemo pravim imenom a to je krađa. Ovakvim bezakonjem šuma se krade od svih nas i od budućih generacija.
U Republici Srpskoj stanje sa šumama i upravljanjem je prehaotično u praksi. Više se i ne može ući u trag ko koliko krade. Privatne firme u vlasništvu političara, šumska gazdinstva, nacionalni parkovi. Gola sječa na mjestima na kojima se otvaraju kamenolomi u tajkunskom vlasništvu, pretjerana sanitarna sječa u nacionalnim parkovima, neplanska sječa za privatne pilane političara, samo su neki od načina kako se devastira ovo prirodno bogatstvo svih građana.
Ni u Federaciji nije drugačije.
U izvještaju od prošle godine stoji da je u deset godina pošumljeno oko 60 posto šume, a posječeno 95 posto. Razloga je više, nefunkcionalnost kantonalnih uprava za šumarstvo, nepostojanja Zakona o šumama na nivou Federacije BiH i krađa, po istom obrascu kao u RS.
Šume su jedan od najvitalnijih prirodnih resursa za život svih živih bića. One pročišćavaju vazduh koji udišemo, filtriraju vodu koju pijemo, sprječavaju eroziju i djeluju kao važan zaštitnik protiv klimatskih promjena.
Nažalost, šume u BiH imaju značaja onoliko koliko joj daje politika. A daje joj onoliko koliko i kada odgovara povlaštenim pojedincima.
Ostaje nada da će novoosnovani Savez za šume Bosne i Hercegovine, sastavljen od aktivista i udruženja iz Sarajeva, Banje Luke, Fojnice, Tuzle, Istočnog Sarajeva i Konjica, ujedinjen, pokrenuti korjenite promjene u političkom, eksploatatorskom i profiterskom ophođenju prema šumama.
Kolumne „Zeleni talas”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH)
Autor: Impuls