ZELENI TALAS – I u BiH se klima mijenja, zar ne!?

 Ilustracija Jelena Žilić

Međunarodni panel za klimatske promjene (IPCC), 20. marta zvanično je predstavio Šesti izvještaj o klimatskim promjenama. Situacija sa klimom je zabrinjavajuća odavno, ali čini se da nije sve izgubljeno budemo li reagovali odmah. 

piše: Jelena Jevđenić

I tiče se svih nas.

Tiče se i Bosne i Hercegovine. Kada je ovaj izvještaj u pitanju više ne možemo igrati na kartu “mi smo mala i siromašna država u tranziciji”. Zahvaljujući toj mantri naša “mala i siromašna” zemlja je progutala milione sredstava, pomoći i kredita, koja su bila namijenjena za ulaganje u energetsku stabilnost i zelenu tranziciju.

Glavna poruka koju je IPCC poslao je da ima nade jer posjedujemo alate, tehnologiju i znanje da, ukoliko budemo djelovali smjesta, rast prosječne globalne temperature još uvijek se može zaustaviti na 1,5°C. Jedan od najvažnijih ciljeva je dostizanja neto nula emisija, a to znači kada iz atmosfere bude uklanjana količina gasova sa efektom staklene bašte jednako onoj koja se ispušta u atmosferu.

Što se tiče Bosne i Hercegovine, u teoriji se brzo reagovalo.

BiH je krajem prošle godine dostavila svoj Plan prilagođavanja na klimatske promjene (NAP), Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC). Cilj o smanjenju emisije je postavljen do 2030. godine.

Iako na papiru brzi, da li ćemo uspjeti da se držimo zadanog cilja s obzirom na to da nam je politička klima možda i gora od meteorološke klime.

Šume, jedan od najdragocjenijih ekosistema za apsorbovanje stakleničkih gasova, su nam ugrožene. Federacija već godinama nema Zakon o šumama, Republika Srpska ima, ali na koncu, kada je interes u pitanju, kao da ga nema. Decenijama se šumama upravlja neodgovorno. Samo u preduzeću „Šume Republike Srpske“ otkriveno je nekoliko primjera šumske krađe i nelegalnog poslovanja. A nekontrolisana sječa je progutala više šume od požara.

Najveći udio u proizvodnji električne energije u BiH ima ugalj, odnosno, jedan od glavnih emitera CO2. Prema izvještaju iz 2021. godine, 50 posto energije dobijamo iz termoelektrana, 46 posto iz hidroelektrana, a ostalo iz solarnih i vjetroelektrana. Iz priloženog je jasno da država ne ulaže dovoljno u energiju sunca i vjetra, dok Evropska unija upravo u solar ulaže najviše obzirom da je prošlog ljeta proizvela više struje u fotonaponskim sistemima nego u hidroelektranama.

Iako se sve više priča o zelenoj energiji, ipak se više radi sa prljavom energijom. U RS se otvaraju novi rudnici, a ni Federacija ne zaostaje.

Zaostati za vremenskim ekstremima BiH sigurno neće, jer je u Izvještaju u mapiranim regijama koje su nazvane “vruće tačke”, odnosno mjesta koja se zagrijavaju brže od globalnog prosjeka.

To znači da možemo očekivati sve češće toplotne talase, suše, poplave, požare. A kada dodamo na sve to zagađenje vazduha, voda i tla, ne možemo a da se ne zapitamo koliko možemo podnijeti te ekstremne promjene.

Ali nije Bosna i Hercegovina najveći zagađivač u svijetu, nije ni blizu najveći, međutim, šta nam to znači ako nedjelovanjem trujemo sami sebe. Skoro svake zime pojedini Bh gradovi su u samom vrhu po zagađenju vazduha u svijetu. Sebi smo najveći zagađivači.

Da bi zaista ispunila zadane ciljeve iz NAP-a, BiH mora provesti odluke na koje se obavezala, ubrzati proces dekarbonizacije, preći na održive tehnologije u raznim sektorima, sprovoditi pametno planiranje i građenje, zaštiti biodiverzitet, osigurati stopostotnu zaštitu područja koja su zakonom zaštićena.

Vjerovali ili ne u klimatske promjene, klimatski uslovi su sve nepodnošljiviji. U prvim danima proljeća u pojedinim mjestima Evrope već su primijećeni znakovi suše, a šumski požari su buknuli u Španiji mnogo ranije nego prošlih godina.

Nije uzalud generalni sekretar UN-a, Antonio Gutereš, ovaj izvještaj nazvao “Vodič za preživljavanje klimatskih promjena”, jer neke vrste zaista teško preživljavaju ove prirodne ekstreme, a zdravlje ljudi je sve više narušeno zagađenjem i klimatskom neravnotežom.

Poruka bi mogla biti da svi više pazimo kako se odnosimo prema prirodi i zajednici, da promijenimo navike štetne za okoliš i da se najzad počne djelovati i proizvoditi za ljudske potrebe, a ne za profit.

Kolumne „Zeleni talas”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH) 

Autor: Impuls