Šta je zajedničko pilotima, rudarima i vladarima? To što su - srpski! Srpske su i sestre, i vitezovi, a dakako i sokolovi. Vjerovali ili ne, u Banjaluci čak 14 ulica i trgova u svom zvaničnom nazivu ima prefiks srpski. Tako se to radi u Republici Srpskoj!
Dodik ide na izbore. Izbori su zakazani za 6. oktobar. Zakazala ih Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine, po izbornom zakonu koji je izmijenio visoki predstavnik Kristijan Šmit. Za Dodika Šmit, više nije lažni, nelegitimni, visoki predstavnik, „njemački turista“... Izbori se neće održati po „izbornom zakonu“ koji je usvojila Narodna Skupština RS.
Krajem marta Bosna i Hercegovina dobila je zeleno svjetlo da započne pristupne pregovore za članstvo u Evropskoj uniji. Bez obzira na to što je ovo bitan proces za sve građane, to više nije aktuelna vijest. Poglavlje 27, koje se odnosi na životnu sredinu, jedno je od najkompleksnijih poglavlja za pristup EU. Pitanje je kako ispuniti obaveze iz ove oblasti dok se odreda profitira na svakom prirodnom resursu BiH.
Sretna vam plata, od koje jedva možete da prehranite sebe i svoju djecu. A može i ovako: sretna vam plata od koje vam, dok platite račune, prevoz i ratu za kredit, za hranu ne ostane ništa.
Šta će se to desiti poslije 2. maja? Sa neskrivenim strahom, i od onog što bi „moglo biti“, ali i da ih neko ne čuje šta pitaju, ovako mi se juče obratilo par dragih prijatelja. Onih sa kojima Dodik „ne želi ni vazduh da dijeli“.
Kada se desila Černobilska katastrofa skoro cijela Evropa je trpila posljedice te havarije. Poplave donesu otpad i zagađenje s jednog mjesta na drugo. Požari u šumi onečiste vazduh kilometrima dalje. Ekološke katastrofe i zagađenje koje dolazi uporedo nikada ne ostanu u svojim granicama. Bosna i Hercegovina ima nekoliko takvih primjera, ali jedan se trenutno ističe jer se tiče ugrožavanja osnovnog ljudskog prava-pravo na sigurnu i čistu vodu.
Sve je počelo prije skoro 7 godina opskurnim „lovom na vještice“ po školama i vrtićima Republike Srpske. Ali, „srBski tradicionalisti“ su dogurali dotle da kroje zakone i dovode u pitanje evropske konvencije. Može im se: podržavaju ih i političari na vlasti i Srpska pravoslavna crkva, pa čak i, nećete vjerovati, Katolička crkva.
Vjerujem da znate stari vic o zeki koji pet dana zaredom dolazi kod mede u prodavnicu da pita ima li eksera, pa izjuri napolje!? Šesti dan medo trgovac slavodobitno povika ima, a ekser završi u zekinom prstu. Upravo na ovaj crnohumorni vic podsjeća aktuelna politička situacija, tačnije situacija u koju je Milorad Dodik svako malo prijeteći secesijom Republike Srpske, doveo sebe, pa i ovaj entitet. Logično je bilo da će kad tad poput zeke iz vica dobiti po prstima.
Prođe 22. mart, svjetski dan voda. Nešto se u medijima reklo o vodi, institucije nešto poručile, par aktivista se skupilo i očistili obale i rijeke od otpada, a sutradan se već nastavilo po starom. Ali, ne za svakog. Nekome je svijest o očuvanju voda od životne važnosti. Nekome je život uzurpiran svakim danom, ne samo 22. marta.
Sud je zabranio kopačima uglja u Bistrici kod Prijedora da bagerima potkopavaju imanje porodice Zrnić. Do sada su zbog te rabote Zrnići izgubili više od dva duluma zemlje, koja se jednostavno – urušila u provaliju. Ovo je prva pobjeda Bistričana, koji se već godinu dana bore protiv rudnika.
