Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Propjevao Nenad Stevandić! I to ne na sudu, nego na predizbornoj zabavi. I nije pjevao ni Baju malog Knindžu, ni neki novokomponovani hitić tipa „vozi lola svoja kola, svoj kombi crveni“. Dohvatio se – Đorđa Balaševića.
Piše: Milkica Milojević
Pjevao je i Milorad Dodik. “Nema kralja, nema Tita, sve se kod nas Dodik pita“, orilo se na vašaru u Gradiški, usred predizborne kampanje.
Ali, to i nije neka vijest. Da Dodik pjeva pod šatorom i da je kampanja isto što i vašar – odavno znamo.
Ne znamo da li je Dodik pjevao na predizbornom vašaru u Patkovači kod Bijeljine, ali znamo da su ga razigrana dječica dočekala sa zastavom Republike Srpske. Onako spontano.
I po banjalučkim predgrađima su se rastrčala dječica i pronijela vijest da „dolazi Draško i dijeli djeci pare“. Pa su roditelji trkom spremali svoje potomke i slali ih na mitinge.
A na nekim mitinzima su partijski aktivisti uzimali od građana podatke: ime, prezime, adresa, broj telefona. I građani im to sve lijepo izdeklamovali.
Na predizbornom skupu usred Banjaluke građanima nisu uzimali podatke, ali im je Dodik uzeo mjeru. Za mrtvački sanduk.
Reče Dodik da su onom ko ne glasa za njegovog kandidata za gradonačelnika, dr Nikolu Šobota, koji je „glavni operator za srce“, ako dospije na operacioni sto, „smanjene šanse da preživi“. Eto, šalio se! A okupljeni vjerni narod se grohotom smijao.
Uostalom, i na listi SNSD-ovih kandidata za odbornike u Banjaluci je čak četvoro doktora, uključujući ministra zdravlja RS Alena Šeranića. Plus glavni medicinski tehničar Univerzitetskog kliničkog centra RS. Pa ti vidi, bajo, za koga ćeš glasati!
Narod kaže: Bog, pa doktor. A i u hramovima božjim ovih dana su se zaredale svečanosti, sve uz prisustvo „najviših zvaničnika“, koji su, gle čuda, glavni akteri predizborne kampanje.
I tako dalje…
I kad sve to vidite i čujete, ko bi još primijetio „dosadnu“ vijest da je Trnasparensi internešenel u BiH, samo u poslednja dva i po mjeseca, zabilježio više od 2.400 primjera zloupotrebe javnih resursa u predizborne svrhe. A ima toga sigurno još, samo nije zabilježeno.
Šta mu je, kog vraga, ta zloupotreba javnih resursa u predizborne svrhe?
To vam je, narode, ono kad vam iznebuha i baš pred izbore, dijele kartice za besplatan javni prevoz. Koje će, uzgred bude kazano, biti ukinute, jer je onaj koji je šakom i kapom krčmio te kartice, „zaboravio“ da prevoznicima plati to „besplatno“ vozikanje.
Zloupotreba javnih sredstava vam je i ono kad vam iznebuha, uoči izbora, dijele razne vrste „pomoći“. Iz naših budžeta, dakako, neće valjda političari davati iz svog džepa.
Pa i ono kad, iznebuha, baš pred izbore, svečano otvaraju sve i svašta, pa i mostove i puteve koji nisu završeni. I kad svečao otvaraju „početak radova“, koji, sve su prilike, neće nikad biti završeni.
I ono kad funkcioneri i zaposlenici lokalnih, republičkih i državnih institucija, koji su, gle čudesa, kandidati na izborima, uopšte ne dolaze na posao za koje ih narod plaća. Jer su zauzeti: moraju na mitinge da narodu sole pamet.
I kad na ta putešestvija idu automobilima, a ponekad i helikopterom, koje smo mi platili, i pri tom troše gorivo, koje smo mi platili.
I kad Vlada RS donira 100.000 KM naših para za izgradnju crkve, koja se, gle čuda, osveštava baš usred predizborne kampanje, u prisustvu „najdražeg gosta“ Milorada Dodika. Kojem se, javno i glasno, sa oltara, mitropolit Jefrem zahvali na dobročinstvu. Pred mnoštvom vjerujućeg naroda, koji će glasati na izborima.
Ima toga još, mučno je nabrajati.
Sve je to zakonom zabranjeno. Nametnuo taj zakon omraženi Kristijan Šmit, njemački turista, kojeg Republika Srpska ne priznaje kao visokog predstavnika.
Zabranjeno zakonom, pa šta! Centralna izborna komisija BiH je do sada kaznila samo 14 stranaka, i svi oni zajedno su platili kazne od mizernih 60.000. Platili i tjeraju dalje. Može im se. Imaju oni paretina. Naših paretina.
Kad se podvuče crta, računica je jasna – sve je to narod platio: i Stevandićevo i Dodikovo muziciranje, i šatore, i zloupotrebu naše djece za njihove kampanje, i one famozne besplatne kartice, i zajebavanje na naš račun, i sav taj palanački cirkus koji nam prodaju kao demokratiju.
Sve to narod plaća, decenijama. I tek će platiti!
Kolumne „Crveni karton”, su dio serije „Impuls semafor“.
Autor: Impuls