Foto: Pokret za restituciju Trebinje
Pero Jelačić iz Trebinja sjeća se da je plodna hercegovačka zemlja u vlasništvu njegovog oca u drugoj polovini prošlog vijeka bila obrađivana. Sijao se kukuruz, žitarice. A onda je 1963. tadašnja vlast odlučila da plodno zemljište oduzme od 631 porodice radi okrupljavanja zemljišta koje će poljoprivredni kombinat koristiti za poljoprivrednu proizvodnju.
piše: Slađan Tomić
Prema tadašnjem Zakonu o arondaciji jasno je navedeno da se arondacija poljoprivrednog zemljišta “može koristiti samo u korist organizacije udruženog rada iz oblasti poljoprivrede ili organizacije koja koristi zemljište za poljoprivrednu proizvodnju.”
Šezdeset godina kasnije, aktuelna vlast u Trebinju odlučila je da zemlju koja nikada nije prodata nego ustupljena na korištenje prenamijeni u građevinske parcele, a da ih potom proda.
“Sad se dešava da poljoprivredno zemljište treba da se prenamjeni u građevinsko zemljište, a poljoprivredni kombinat kojem je tada dodijeljeno zemljište više ne postoji. Logika bi bila da se vrati bivšim vlasnicima jer su istekla oba uslova po kojem su oduzeli imovinu”, kaže za Impuls Jelačić koji je nasljednik zemljišta koje je arondacijom uzeto u poljoprivredne svrhe. Sada, kada nema ni poljoprivrednog kombinata ni poljoprivredne proizvodnje, očekuje da mu se zemlja, na koju ima nasljedno pravo, vrati.
Na jednoj od parcela planirana je gradnja bolnice, ali nasljednici zemljišta kažu da je to apsurdno iz dva razloga: blizina rijeke koja uzrokuje opasnost od poplava, te činjenica da nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi koje je moguće riješiti samo restitucijom.
“Redoslijed u normalnim državama je restitucija pa kad država kaže – ovo je vraćeno, ovo ćemo vratiti ili ovo nećemo vratiti i onda je to završeno, ali kod nas nije završena restitucija, a oni hoće da rade na tom zemljištu. Na zemljištu čiji se vlasnik ne zna, oni ga svojataju, ali po ovom zakonu arondacija je postala nevažeća na ovim parcelama”, kaže Jelačić.
Vlast su upozoravali da ne poduzima nikakve korake, ali uprkos tome lokalna skupština i gradonačelnik su pokrenuli niz nezakonitih radnji.
“Ovo je otimanje, ja mislim da se to meni otima. Ja nisam tu toliko bitan, ali su bitna moja djeca. I njihova djeca i djeca njihove djece, to se njima uzima. Dakle, uzima se budućnost 631 porodici kojoj je imovina oduzeta 1963. u Trebinju”, kaže Jelačić.
Milorad Ilić nasljednik vlasnika oduzete imovine ne spori samo aktivnosti vlasti već i sam proces arondacije koji je urađen loše i na sumnjiv način.
„To je bespravno uzeto u ono vrijeme arondacijom, nije to ni bila arondacija jer arondacija podrazumijeva ukrupljavanje i adekvatnu novčanu nadoknadu, a ovdje je bilo plaćano kako su to oni htjeli. Uglavnom, orijentacije radi, jedan kvadrat je odgovarao jednoj kafi u gradskoj kafani u Trebinju. Oni smatraju to plaćenim, ali ja mislim i tako to pravno izgleda da je plaćeno tek kad je naknada pravična, nije mogao isti da oduzima i određuje cijenu. No, bilo kako bilo. Mi smo sve vrijeme ćutali dok se to obrađivalo, sad kad je nestalo kombinata, nestalo države koja je to uzela, sad su privatizovali tajkuni pa to krčme. Već isparcelisali, neke parcele već prodali, prodali našu ćaćevinu, đedovinu i tako“, ogorčen je Ilić.
Sumnja da će, kaže nam, pravda pobijediti, ali ne namjerava odustati.
„Što bi odustali kad je prvi gradonačelnik od te zemlje uzeo sebi pet hektara, posadio maslinjak i ogradio pet hektara naše zemlje, on može uzeti svojoj djeci, ja ne mogu svojoj djeci uzeti ćaćevinu. Ovo je otimačina, pljačka, bespravna radnja, kriminal. Ovlastili jednog čovjeka da nađe i vodi parcele i nudi tajkunima“, govori Ilić.
Nelogično mu je, sve i kada bi zemlja bila u vlasništvu grada, a nije, da se betonira 25 hektara plodnog zemljišta.
Nasljednici okupljeni u Udruženje građana „Pokret za restituciju Trebinje“, pokušavaju na sve načine zaustaviti otimačinu njihovog zemljišta. Njihova je borba intenzivirana 2018. kada je donesena odluka o parcelaciji poljoprivrednog zemljišta u naselju Todorići 3.
„To je čisto poljoprivredno zemljište i oni su mimo zakona uradili tu parcelaciju. Kuća koja je radila parcelaciju to nije smjela raditi jer je time prekršen urbanistički plan kojim je zabranjeno da se na tom mjestu gradi bilo šta“, priča za Impuls Srbo Škero, predstavnik Udruženja “Pokret za restituciju Trebinje“.
Dvije godine kasnije, u vrijeme tadašnjeg gradonačelnika Trebinja Luke Petrovića, započeta je prodaja ranije parcelisanog zemljišta.
„Mimo zakona su prodali parcele i mi smo podnijeli u junu krivične prijave“, kaže Škero dodajući da je to bilo nezakonito prije svega jer je u suprotnosti sa urbanističkim planom koji važi do februara naredne godine.
„Plus što je to plava zona, zaštićeni pojas rijeke Trebišnjice, u slučaju poplava nastaje haos. Taj dio je planiran kao negrađevinski da, ako dođe do poplava, ima širine da rijeka može proticati“, dodaje sagovornik Impulsa.
Dodaje da je vlast markiranjem mjesta bolnice otkrila svoje namjere kada je 15. jula ove godine usvojen Prostorni plan Grada Trebinja. On je predstavljen kao dokument koji definiše osnovne razvojne pravce grada za narednih 30 godina, “a predstavlja obavezujući osnov za donošenje svih urbanističko-tehničkih dokumenata nižeg reda.”
No, prostorni plan, kažu naši sagovornici, ne može se baviti lokacijom.
„Prostorni plan je najviši dokument tog reda, ali on se ne bavi lokacijom. On može da predvidi potrebu za lokacijom, regulacionim planom se rješava sama parcela“, upozorava Škero.
*Prostorni plan Grada Trebinja sa predviđenom lokacijom za Bolnicu
Da su u pravu rekli su čak i iz firme koja je jedan od nosilaca izrade Prostornog plana – CPK Centar za projektovanje i konsalting.
Nakon što su se građani žalili na predviđenu lokaciju za izgradnju bolnice, iz CPK su odgovorili da se primjedba djelimično usvaja.
Napominju da se Prostorni plan ne bavi lokacijom. No, to je navode iz CPK planiramo u dokumentu nižeg reda.
„Stručnom analizom i opservacijom iznesenih zaključaka, smatra se da primjedbovana lokacija ulazi u obuhvat urbanističkog plana“, stoji u odgovoru građanima.
Građani su zaštitu uzurpirane zemlje na kojoj se planira graditi nova bolnica tražili i od republičkog inspektora. Inspekcijskim nadzorom koji je obavljen 23. marta 2022. utvrđeno je da je istekao rok za izradu regulacionog plana „Pridvorci-Nova Bolnica“, pa je rješenjem nosiocu pripreme Plana naređeno usklađivanje validnosti predmetne odluke.
„Regulacioni plan koji je 30. maja 2022. stavljen van snage vlast predstavlja kao odluku kojom on treba da se uskladi sa članom višeg reda. To je van pameti“, upozorava naš sagovornik.
Borbu građana Trebinja podržava donedavni šef opozicionog kluba “Za pravdu i red” i odnedavni narodni poslanik u NSRS Đorđe Vučinić. On u izjavi za Impuls kaže kako problem sa tim zemljištem datira još od vremena neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kada je tadašnja država Jugoslavija oduzela privatno zemljište.
“Koje je obradivo zemljište prve klase, koje su mahom Trebinjci zaradili radeći u rudnicima po Americi, te ga predala u posjed poljoprivrednom kombinatu. Ono što se nakon toliko godina promijenilo, odnosno pokušalo promijeniti jeste njegova namjena, a to je plan gradskih vlasti na čelu sa gradonačelnikom Ćurićem da baš na tom mjestu izgrade dugo obećavani klinički centar, što je kasnije preraslo u novu bolnicu, jer prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti RS, shodno članu 60. stav 2) ne može se graditi klinički centar ukoliko nemamo, a nemamo studij medicine, farmacije, stomatologije ili zdravstvene njege, što je takođe i dalje ostalo na predizbornom obećanju”, kaže Vučinić.
Kao gradski odbornik pratio je odnos vlasti prema ovom problem. Početkom prošle godine usvojen je regulacioni plan Nova bolnica, koji je kasnije poništen takođe odlukom Skupštine Grada Trebinja.
“Ljetos je usvojen novi Regulacioni plan koji takođe predviđa da se to zemljište pretvori u građevinsko. Sudska praksa stoji na strani mještana, te bi vrlo lako zemlja mogla da se vrati u privatno vlasništvo, a sve i da nemamo taj problem, postavlja se pitanje – kojom logikom graditi bolnicu u plavnom području? Zar ne bi u slučaju poplava ili nekih elementarnih nepogoda bolnica trebala biti najzaštićenija, a ne da prvo nju evakuišemo”, pita se ovaj student prava i najmlađi narodni poslanik.
Nakon što su vidjeli da vlast ne odustaje građani su uzorali zemljište, što je i njegova namjena, ali ih je u tome zaustavila policija. Dok građani čekaju da im se vrati zemljište, vlast ne počinje izgradnju bolnice.
Sada je na redu Pravobranilaštvo BiH koje brine o državnoj imovini, a poljoprivredno zemljište je državna imovina.
Još prošle godine Mlađen Mandić, zamjenik pravobranioca Bosne i Hercegovine dao je mišljenje da se prenamjena tog zemljišta u građevinsko ne može odvijati u skladu sa zakonom. Pretvaranjem u građevinsko zemljište vlast krši zakone i odluke Ustavnog suda.
“Imajući u vidu da se radi o poljoprivrednom zemljištu koji u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i odlukom Ustavnog suda BiH upravlja Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Pravobranilaštvo BiH je o navedenom postupanju obavijestilo Vladu Republike Srpske, resorno ministarstvo, ali i Okružno tužilaštvo u Trebinju, sve u svrhu zaštite imovine Bosne i Hercegovine”, stav je Pravobranilaštva BiH.
No, očigledno je da se o ovome neće još odlučivati iz više razloga. Prvi – Dodik prijeti odcjepljenjem ukoliko se poljoprivredno zemljište ne nađe na spisku vlasništva entiteta. Dok se čekaju rezultati na kalkulatoru međunarodne zajednice koja treba da odluči koliko će nezasiti Dodik dobiti, građani nastavljaju svoju borbu.
Autor: Impuls