Nekoliko stotina radnika i njihovih porodica „hranila“ je fabrika cijevi „Unis“ iz Dervente. Fabrika je još u socijalizmu bila okosnica razvoja ovog mjesta i okoline, na kojoj je počivao i razvoj trgovine, sporta i infrastrukture. Preživjela je i rat i poratni period, a onda je stigla privatizacija. Za razliku od mnogih drugih društvenih firmi koje su nakon privatizacije ubrzo zaključane, a radnici ostavljeni faktički na ulici, agonija „UNISA“ i njegovih radnika još uvijek traje.