Cilj projekta da se novembar oboji ljubičastom bojom jeste zapravo u podizanju svijesti o prijevremeno rođenim bebama, koji se obilježava 17. novembra kao Svjetski dan prijevremeno rođene djece a ovaj datum je od 2011. godine uvršten u kalendar Svjetske zdravstvene organizacije kao podsjetnik sa kakvim se sve izazovima susreću te bebe.
U Republici Srpskoj ovaj datum se obilježava u Banjaluci i Istočnom Sarajevu gdje ga organizuje Udruženje roditelja prijevremeno rođene djece – Mrvice koje je veoma angažovano u cilju podizanja svijesti o prijevremenom rođenju beba, zatim u Kozarskoj Dubici, Gradišci, Višegradu, itd.
Pored Republike Srpske ovaj datum se obilježava i u Federaciji u UKC-u Tuzla kao i u mnogim gradovima Srbije i Crne Gore. Svrha obilježavanja služi kao upozorenje ljudima šta se dešava kada beba dođe na svijet mnogo ranije i koji su to izazovi sa kojima jedno sićušno stvorenje mora da se izbori. O tome kolika je stopa smrtnosti tih malih stvorenja i uz nadljudske napore ljekara da ih spasu je ono o čemu trebamo govoriti jer mnoge bolničke ustanove nažalost nemaju dovoljno aparature da bi se bebe spasile i dok stignu do ustanove gdje ima nažalost često bude kasno. Banjalučko udruženje ‘Mrvice’ ove godine je uspjelo prikupiti značajna sredstva u cilju što boljeg opremanja odjela za neonatologiju u KBC Banja Luka, te su u aprilu ove godine donirali EEG aparat kao veoma značajnu aparaturu za praćenje stanja novorođenčadi nastalih prijevremenim rođenjem.
Udruženje konstantno se trudi da organizuje što više manifestacija i humanitarnih večeri sa ciljem prikupljanja sredstava prijeko potrebnih za dalje opremanje odjela neonatologije koje je za sada dobilo pet toplih krevetića a nadati se da će ih biti bar još toliko. Banjaluka je ipak i opremljena što se tiče takvih situacija i raznih komplikacija u trudnoći za razliku od npr Prijedora, gdje je samo jedan topli krevetić i ja kao majka bebe koja je takođe prijevremeno rođena sam hitno upućena u KBC Banja Luka, jer je tada i taj jedan krevetić bio zauzet i sva sreća za moju bebu nije bilo kasno, preživjela je, bilo je komplikacija i poteškoća sa kojima se i danas borimo ali, s obzirom da su to bebe divovi i veliki borci mnogo toga smo uspjeli. Veliku podršku i pomoć u Banjaluci pruža i Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju ‘Miroslav Zotović’ koji od nemogućeg prave moguće i čine čuda sa djecom za koju je rečeno sa medicinske perspektive i gledišta da će biti ‘biljke’, međutim, sva magija je u tome kako se roditelji postave prema svojoj djeci i koliko vjeruju u njih. Jer kako kažu najbitnije je kako dijete izgleda i kakvo je njegovo stanje, a na papir svakako možemo napisati svašta, bezbroj raznih dijagnoza. Mi samo moramo biti svjesni da, ako se ipak dogodi prijevremeni porod, moramo koliko toliko biti obezbjeđeni i spremni na borbu jer će je sigurno biti. Moramo u ime sve djece koja se i dalje bore jer su možda u jednom momentu ostali bez kisika zato što aparatić nije bio spreman, a to je ostavilo ogromne posljedice na njihov mozak, a samim tim i razvoj.
Ta djeca možda nikada neće dostići, da tako kažemo, razvoj svojih vršnjaka ali su i dalje živa i bore se da bude što bolje i upozoravaju nas da se svima može dogoditi to što se njima dogodilo ako se ne reaguje na vrijeme. Zato obojite i vi novembar u ljubičasto i dođite bar taj dan u Dječije pozorište u Banjaluci u 18h na izložbu fotografija renomirane dječije fotografkinje Lenke Keleman koje prikazuju borbu tih malih bića za život.
Autor: Tanja Mijić
Tekst je nastao u sklopu radionice “Građansko novinarstvo”